Franja

Zadetki iskanja

  • skoti|ti (-m) kotiti (Junge) werfen, setzen
  • skotíti to whelp; to bear (ali to bring forth) young ones
  • skotíti (mlade) mettre bas (des petits) , familiarno faire des petits
  • skotíti (-ím)

    A) perf.

    1. vet. figliare

    2. pejor. partorire

    3. pren. produrre, generare

    B) skotíti se (-ím se) perf. refl.

    1. vet. nascere (di animali)

    2. pren. pejor. crearsi, insorgere, manifestarsi
  • skotíti -im, skoti -ite, skotil -ila, skoten -ena roditi mladunce, okbtiti: zajklja, volkulja, podgana, medvedka, psica je skotila mladiče; mačka je skotila mladiče
    mačka se omacila; psica skoti mlade
    psica se ošteni; svinja skoti mlade
    svinja se oprasi; krava je skotila telička
    krava se otelila; ovca skoti mlade
    ovca se ojagnji; kobila skoti žrebe
    kobila se oždrijebi, oždrebi; koza skoti mladiča
    koza se okozi
  • skotíti parir
  • skotíti -ím dov. a făta

    skotíti se a se naşte
  • ahijar posinoviti, pohčeriti, adoptirati; varovati; skotiti
  • bring forth prehodni glagol
    roditi, skotiti; odkriti; razjasniti; povzročiti
  • chienner [šjɛne] verbe intransitif skotiti (mlade pse)
  • cub2 [kʌb] prehodni glagol
    skotiti; loviti mlade lisice
  • ēnītor -nītī -nīsus, starejše -nīxus sum

    I. intr.

    1. s težavo (s trudom) izmotati se, prerivati se, prodreti (prodirati): eniti per adversos fluctus ingenti labore remigum L., eniti per undas Cu., dum per angustias aditūs enituntur T., enisae legiones in aperta T.; occ. s trudom spraviti (spravljati) se kvišku, (s)plezati kvišku, vzpe(nja)ti se: adeo erat impedita vallis, ut in ascensu, nisi sublevati a suis, primi non facile eniterentur C., enituntur in verticem montis Cu., eniti in altiora T.; pesn.: viribus furcarum eniti V. vzpenjati se ob … : pren.: nihil tam alte natura constituit, quo virtus non posset eniti Cu. povzpeti se; v tem (occ.) pomenu tudi z acc. = zlesti, splezati na kaj, prelesti kaj: cum Pyrenaeum eniterentur T., eniti Alpes T., aggerem T., spatium Col.

    2. pren. napenjati se, truditi se, prizadevati si: eniti pro aliquo Ter., in aliqua re Ci., Hercules enisus arces attigit igneas H.; z zaimenskim acc.: quid (quantum) eniti possum Ci.; z inf.: simul eniterer quam maxumo usui esse populo Romano S., lacerare et frangere enitar H., nec sic enitar tragico differre colori H.; s finalnim stavkom: enitendum est Miloni, ut tueatur dignitatem suam Ci., ab adulescentia ita se enisum, ut ab optumo quoque probaretur S., enitimini, ne ego meliores liberos sumpsisse videar quam genuisse S.; v pass. pomenu: ab isdem illis fautoribus … enisum (est), ne decretum fieret S.

    — II. trans.

    1. (po)roditi: Val. Max., Plin., Suet., eniti plures partus L., enixa servitio V. (o Andromahi, ki je v sužnosti Piru rodila sina Molosa), enixa est ignes iugalīs V., quem Plēias enixa est O., enixa est utero infantem O., Roxane praegnans est; optamus, ut marem enitatur Cu., coniux sex partus enixa T., eniti filiam Plin. iun., in luco Martis duos pueros Iust.; v pass. pomenu: Aug., in luco Martis enixi Iust.

    2. (o živalih) povreči, skotiti: Plin., sus triginta capitum fetus enixa V. — Pogosto adj. pt. pf. ēnīxus (ēnīsus) 3, adv. ēnīxē (ēnīsē) naporen, stanoviten, vnet, hiter, marljiv, prizadeven, živ (o prošnji): Front., Amm., enixa virtus L., enixo studio L., opera enixior Plin., Sen. ph.; adv.: Pl., Iust., Amm., meam causam … omnes boni proprie enixeque susceperant Ci., enixe aliquem iuvare C., enixe oboedire, enixe obstare, enixe operam navare L., eo enixius ad bellum adiuvare L., quo enixius opem ferret Suet., enixius orare, enixius exorare (moliti) Eccl., aliquem enixissime iuvare Suet.
  • fawn2 [fɔ:n] prehodni glagol
    skotiti (srna, damjakinja)
  • iskòtiti ìskotīm skotiti: mačka je iskotila mladunčad; mrzim selo gde si se iskotila
  • ištèniti ìštenī
    I. povreči: kujica je ištenila četvoro štenadi
    II. išteniti se skotiti (se): ištenile se sve kučke; kučka se ištenila
  • ìzjariti se -ī se skotiti (o kozi): izjariti se kaže se za koze kad ih se više ojari
  • izmáciti ìzmācī
    I. skotiti mlade (mačka)
    II. izmaciti se skotiti: sve su se mačke izmacile
  • kid2 [kid] prehodni glagol
    skotiti (kozliče)
  • lapiner [-pine] verbe intransitif skotiti, povreči (o zajcih)
  • litter2 [lítə]

    1. prehodni glagol
    nastlati (živini), steljariti (down); pokriti rastline s slamo ali senom; nasmetiti, onesnažiti (with)
    razmetati (po sobi); ležati razmetan (up)
    zoologija skotiti

    2. neprehodni glagol
    zoologija povreči
    vulgarno roditi