Franja

zíniti to open one's mouth; to utter

ne zini besede! don't utter a word!, none of your jaw!, not a word out of you!
nobene ni zinil he never said a word

zíniti ouvrir la bouche

ne ziniti besede ne souffler mot, ne pas se permettre le moindre mot

zíniti (-em) perf.

1. aprire la bocca, il becco

2. pren. dire:
ne ziniti niti besede non dir parola
ne ziniti ne bele ne črne stare sulle sue

zíniti -em zinuti: pošteno ziniti
širom otvoriti usta; ves večer ni zinil
čitavo veče nije progovorio; da mi besede ne zineš
da nisi pisnuo ni riječi

zíniti abrir la boca

nobene ne ziniti no decir ni pío, no decir esta boca es mía, no abrir el pico; no despegar los labios; no rechistar

avventare

A) v. tr. (pres. avvēnto)

1. zagnati, zalučati, vreči:
avventare una pietra vreči kamen
mi avventò un'occhiata furibonda pren. ošinil me je z besnim pogledom

2. ziniti, izreči tjavdan:
avventare giudizi senza fondamento tjavdan izrekati neosnovane sodbe, mnenja

B) ➞ avventarsi v. rifl. (pres. mi avvēnto) planiti, zagnati se:
il cane gli si avventò contro pes se je zagnal proti njemu, je planil nanj
avventarsi nella mischia planiti v metež

belch² [belč] neprehodni glagol & prehodni glagol
bruhati, bruhniti, rigati, rigniti; izreči, ziniti

to belch forth (ali out) bruhati (vulkan, dimnik)

blunder out prehodni glagol & neprehodni glagol
izklepetati, ziniti, blekniti

bolt out prehodni glagol
izblekniti, ziniti, zagovoriti se

bȕsnuti -nēm
I.
1. ekspr. blekniti
2. ekspr. črhniti, ziniti: da se o tome u selu ništa ne busne
3. ostro se odrezati, zadreti se na koga
II. busnuti se udariti se: busnuti u grudi

chistar črhniti, ziniti; godrnjati

nadie chistó nihče ni črhnil besede
sin chistar (ni mistar) čisto tiho

débrider [-bride] verbe transitif sneti uzdo (konju); razširiti, kar stiska; médecine zarezati (za razširjenje); populaire ziniti

sans débrider kar naprej, nepretrgoma
il avait dormi sans débrider jusqu'à dix heures nepretrgoma je spal do desetih
débrider une plaie, un abcès razširiti, zarezati rano, absces
débrider les yeux à quelqu'un (figuré) odpreti komu oči
débrider une volaille prerezati niti, s katerimi smo povezali perutnino za pečenje

hīscō -ere (incoh. glag. hiāre)

1. odpreti se, póčiti: e aedes hiscunt Pl., ut vitio venae tabularum saepius hiscant Lucr., tellus, hisce! O., hiscere nempe tibi terra roganda fuit O.

2. occ. (le) usta odpreti, (le) ziniti, črhniti, spregovoriti
a) intr.: Amm., Serv., respondebisne ad haec aut omnino hiscere audebis? Ci., vix … raris turbatus vocibus hisco V., nec … attollere oculos aut hiscere audebant L., non oculos attollere, non hiscere audebat Cu., quis hiscere audebat? Plin. iun.
b) pesn. tudi trans.: vereor plus quam fas est captivam hiscere Acc. fr., nec Telamoniades … hiscere quicquam audet O., reges … tuos et regum facta tuorum … hiscere Pr. skromno poizkusiti opevati kralje … , si quid temptaveris umquam hiscere Iuv.

in-hiō -āre -āvī -ātum

I. zijati,

1. (o stvareh) (za)zijati, odpreti (odpirati) se: inhiat Cocytia nubes Val. Fl. hudourni oblak, rabidam canum vim oraque sicca ferunt trepidorum inhiasse luporum Stat. da so zevala za tem.

2. (o živih bitjih) usta odpreti (odpirati), ziniti (zevati), hlastniti (hlastati) po čem: Romulus uberibus lupinis (dat.) inhians Ci., iam agmine toto pistris adest, miseraeque inhiat iam proxima praedae Val. Fl.

3. metaf. hlastno požele(va)ti česa, koprneti, hrepeneti, hlepeti po čem; abs.: saccis indormis inhians H. ves hlasten; z dat.: Sen. ph., Sen. rh., Fl., iste vicinus spei coepit inhiare Ci., opibus T., dominationi, alicuius hortis T., sub specie sororiae ultionis Asiae Iust., mors casuro inhiat populo Sil., promissis Amm., dictis Val. Fl.; pesn. z acc.: varios testudine postes V. poželjivo gledati na … , inhiat aurum, ut devoret Pl., bona, alicuius hereditatem Pl., illum (militem) inhiant omnes Pl., alicuius mortem Caecil., pecuniae inhiandae (tj. corradendae) se dare Amm.; s praep.: inhians in te (acc.) Lucr. željno nate gledajoč, ad occupandum orientem … inhiabat Lact. —

II. (radovedno strmeč) zijati, gledati, poslušati: tenuit inhians tria Cerberus ora V., turba inhiat, ut (kako) ostro velet hu-meros V.; z dat.: pecudum reclusis pectoribus inhians spirantia consulit exta V. radovedno gledajoč v … ; z acc.: dum (Terentius) Africani divinam inhiat vocem avidis auribis Porcius Licinius poeta ap. Suet. posluša z željnimi ušesi in odprtimi usti božji glas (toda prim. inhietō).

izbáciti ìzbācīm, vel. izbáci
I.
1. vreči iz, ven: izbaciti iz sebe; voda je izbacila ovaj panj voda je vrgla na suho ta štor; izbaciti koga iz sobe
2. izmetati: izbaciti zemlju iz rova
3. ekspr. izključiti: izbaciti rdava učenika iz škole, prekršitelja iz igre
4. pognati: izbaciti lišće, pupoljke
5. izpostaviti, postaviti daleč naprej: izbaciti patrole daleko u šumi
6. ustreliti: izbaciti pušku
7. obroditi: koliko može njiva da izbaci u rodnoj godini
8. napeti: izbaciti prsa a uvući trbuh
9. vreči na površje: revolucija je izbacila nova načela
10. odstraniti, izločiti: Vuk je izbacio iz azbuke nepotrebna slova; ako se kobila ni docnije ne pokaže dobra majka, onda je treba izbaciti iz priploda
11. iznesti, povreči: posle četiri meseca, od prilike posle parenja, ženka izbaci izvestan broj jaja; kobila čim oseti da će početi ždrebljenje legne i učesta napone da izbaci ždrebe
12. ekspr. reči, izustiti, ziniti: konačno je izbacio svoju misao obraćajući se sinu
13. postaviti: glavnina je na maršu izbacila četu kao svoje osiguranje; Nemačka je zbog ruske neutralnosti mogla da izbaci sve svoje sile na francuski front
14. postaviti naprej, stopiti naprej: izbaciti nogu, lijevu, desnu
15. z delom doseči določen učinek: rudari su dali obavezu da će dnevno izbaciti dvjesta tona ugljena
16. dovolj obroditi: rijetke su porodice kojima žetva izbaci za čitavu godinu, većinom moraju kupovati žito nekoliko mjeseci prije nove žetve
17. izbaciti iz kolosijeka iztiriti
II. izbaciti se
1. prestaviti se (z nižjega na višje mesto): odred se iz sela izbaci na okolna brda
2. naglo se premakniti naprej: stotinu nogu se izbacilo, potkovani su potplati zatutnjili; izbaciti koga iz sedla vreči koga iz sedla; izbaciti što iz glave: ova upadica izbacila je govornika iz koncepta; izbaciti iz stroja onesposobiti

kȑknuti -nēm
1. črhniti, ziniti: kad je učitelj u razredu, ne smije niko ni krknuti
2. premakniti se: puk se nagomila da se ne može krknuti
3. počiti: krknula mu je žila; čuo sam, krknuo je top
4. dihniti: zbog more ne može u snu ni krknuti
5. ekspr. primazati: krknuti daku jedinicu (slabu ocjenu)

muttiō (mūtio) -īre (-īvī) -ītum (mu; prim. mussō, mūgiō) črhniti, pisniti, žugniti, ziniti, čmrkniti, (za)momljati, (za)šušljati, (za)brundati, (za)(š)čebljati: Luc., Pers., palam muttire plebeio piaculum est Enn. fr., etiam mutis? Pl., intus cave muttire quemquam siveris Pl., muttito modo Pl., nihil muttire audeo Ter., neque opus est; adeo muttito Ter., nescio quid nunc taces nec muttis Petr.; tudi = loqui po mutti P. F.; o psih bevskniti (bevskati), (za)renčati: apud omnes filios Israel non muttiet canis Vulg.

okúčiti òkūčīm
1. doseči, dotakniti
2. udariti: bogme, bono i prebono je bilo koga su okučili
3. ekspr. ziniti, spregovoriti, črhniti: ako vladika zapita što iz liturgike, ni kaluderi, kamoli daci ne znaju ni okučiti

pȉsnuti -nēm črhniti, ziniti: da nisi ni pisnuo!

štȕcnuti -nēm
1. kolcniti: čuo sam kako je čovjek štucnuo od smijeha; njemu se štucnulo
2. ekspr. ziniti, reči: tamo možeš sve da govoriš, a ovdje ne smiješ ni štucnuti