-
zasveti|ti [é] (-m) svetiti aufleuchten
-
zasvetíti (se) (commencer à) luire, briller, étinceler, s'allumer
-
zasvetíti i zasvétiti -im zasvijetliti, zasvetliti; zasvetiti se
zasvijetljeti, zasvetleti, zasvijetliti se, zasvetliti se: luč je zasvetila po vasi; v pesku se je nekaj zasvetilo; od veselja se mu je obraz zasvetil
od radosti mu je zasijalo lice; meni se je nekaj zasvetilo
meni je nešto sinulo
-
zasvetíti -svétim (se) dov. a străluci
-
zasvétiti (-im)
A) perf. risplendere, brillare
B) zasvetíti se (-im se) perf. refl.
1. luccicare; brillare:
v njegovi roki se je zasvetil nož nella sua mano luccicò un coltello
2. pren. biancheggiare; risplendere, brillare, illuminarsi:
radost se ji je zasvetila v obrazu il volto si illuminò di gioia
oči se mu hudomušno zasvetijo negli occhi si accende un'espressione maliziosa
3. pren. capire, intuire:
zasvetilo se mu je, kaj nameravajo intuì cosa complottassero
-
zasvétiti -im dov., засвіти́ти -вічу́ док.
-
zasvétiti (se) to light (up); to flash up; to shine forth
-
zasvétiti se alumbrar
-
zasvétiti se -im se dov., засвіти́тися -вічу́ся док.
-
aufblinken zasvetiti, posvetiti
-
aufglänzen zasvetiti (se)
-
grànuti grȁnēm
1. zasijati, zasvetiti: zora granu; sunce je granulo
2. napočiti: granulo je proleće, proljeće
3. laže postati: sad mi je malo granulo
-
il-lūcēscō (in-lūcēscō) ali il-lūcīscō (in-lūcīscō) -ere -lūxī
1. zasvetiti: Suet., Ambr., cum sol illuxisset Ci. ko je sonce zasijalo; od tod: inlucescit dies Ci., V. dan napoči, svita se; tudi samo: illucescit L. svita se, dani se, illuxit Sen. rh. zdanilo se je; metaf. zasvetiti se, pokazati se, prikazati se: si illuxerit Cod. I. če postane jasno, si in tenebris vox consulis illuxerit Ci. če se je zasvetil, Homeri illuxit ingenium Vell.
2. trans. obsijati (obsevati), obsvetiti: ut mortalis inlucescat luce clarā et candidā Pl.
-
īn-fulgeō -ēre -fulsī zasvetiti (se), zasiniti, zasvetiti (zasvetlikati) se: Eccl.
-
lūcēscō (in lūcīscō) ere, lūxī (incoh. glag. lūcēre)
1. (pesn.) zasvetiti, zasijati: novum terrae stupeant lucescere solem altius V.; o dnevu napočiti, zazoriti se, začeti se, nastopiti: cum cras lucescere Nonas dicimus O.
2. klas. le brezos. luciscit (lucescit) dani se, svita se, začenja se daniti, dan se zaznava: lucescit hoc (tu, sc. na nebu) iam Pl. = luciscit hoc iam Ter., cum lucisceret Ci., ubi luxit C. ko se je zdanilo, et iam luciscebat L.
3. metaf. luciscens amor Fr. svetleča, žareča, lesketajoča.
-
múnuti mȗnēm
1. švigniti: iz stijene grdna sova munu; to reče i munu mimo njega
2. siniti, zasvetiti: po valovima munule tisuće munja
3. šiniti: glavom joj munula misao
-
prosìjati prosìjām
1. presijati, presvetiti: i svetlost dana krene da prosija noćni veo
2. zasvetiti: kroz lisnate šljive prosija se gdegde po koja zvezda
-
prosínuti pròsīnēm zasijati, zasvetiti, zablesteti: sad će i sunce prosinuti; kroz glavu mu prosinu misao; duša joj prosinula s te vijesti duša se ji je razveselila ob tej novici
-
re-lūcēscō -ere -lūxī (incoh. k relūceō) (zopet, znova, ponovno, spet) zasijati, (se) zasvetiti, zasiniti: flamma ter reluxit V. (kot dobro znamenje), imago solis reluxit O., caeco reluxit dies T.; impers.: paulum reluxit Plin. znova je postalo nekoliko svetlo.
-
sínuti sȋnēm
1. zasvetiti: sinu dan, sunce
2. posvetiti: sad mi tek sinu misao kroz glavu
3. zabliskati se: oružje sinu u njegovoj ruci