Franja

veka|ti [é] (-m) weinen, klagen, otrok: plärren, zajec: quäken (tudi figurativno)

vékati to cry (feebly); to whimper; to whine, to pule

vékati gémir, se lamenter

vékati (-am) imperf. vagire; gemere; piangere, pog. frignare

vékati -am ekspr. kikati, plakati: otroci vekajo za materjo

vékati gemir; lamentarse

belare

A) v. intr. (pres. bēlo)

1. beketati, blejati, meketati

2. pren. cmeriti se, vekati:
il bambino non smette di belare otrok se kar naprej cmeri; brbljati

B) v. tr. pren. jokavo, osladno, prisiljeno deklamirati

brailler [braje] verbe intransitif kričati, vpiti, vreščati, dreti se; (otrok) glasno jokati, vekati; (pes) tuliti, zavijati; verbe transitif

brailler une chanson dreti se pri petju pesmi

braire* [brɛr] verbe intransitif (osel) rigati; familier vpiti, dreti se; vekati

brížditi -īm dial. glasno jokati, vekati

burlíkati bùrlīčēm vekati, vreščati: mjesto da radi ona po cio dan burliče

dèrnjati se -ām se
1. dreti se: kad se napiju, dernjaju se i pevaju
2. vekati, jokati

gúliti gûlīm
I.
1. lupiti, majiti: guliti jabuku, krompir, koru sa drveta
2. dreti: guliti kožu, crknutu kravu
3. kožuhati, ličkati: guliti kukuruz
4. odirati: guliti bijedni narod kamatama
5. mlatiti, jesti enolično hrano: narod guli proju, ako je ima
6. piti, nalivati se: šta guliš toliku vodurinu
II. guliti se
1. lupiti se, luščiti se
2. dreti se, vekati: šta se guliš? kaže majka djetetu kad mnogo plače

kvéčati -īm vekati, jokati, cviliti: dijete, dete, zec kveči

lāmentō -āre -āvī -ātum (lāmentum) = lāmentor -ārī

1. intr. javkati, jadikovati, tarnati, vekati: Vulg.; pass. impers.: maeretur, fletur, lamentatur Ap.

2. trans. žalovati za kom, obžalovati koga, objokovati koga, jokati za kom, žalovati za kom, nad kom: aliquem It., Vulg., Ven.; pt. pf. lāmentātus 3
a) objokovan: fata lamentata diu Sil.
b) žalosten = od žalovanja (tarnanja) odmevajoč: lamentata resultant Dindyma Stat.

lāmentor -ārī -ātus sum (lāmentum)

1. intr. javkati, jadikovati, tarnati, vekati: Pl., Ter., flere ac lamentari Ci., flebiliter lamentatur Ulixes in volnere Ci., clamor lamentantium mulierum L., lamentari ac plangere Suet.

2. trans. obžalovati, objokovati koga ali kaj, žalovati za kom ali čim, nad kom ali čim: quid ego haec animo lamentor? Enn. fr., quid cesso infelix lamentarier (star. = lamentari) minus sexaginta? Pl., l. se ipsum Pl., vidi virginem … suam matrem lamentari mortuam Ter., conqueri fortunam adversam, non lamentari decet Pac. ap. Ci., haec … vita mors est, quam lamentari possem, si liberet Ci., cuius (sc. Antipatri Cyrenaici) caecitatem cum mulierculae lamentarentur Ci., ad lamentandam tanti imperii calamitatem Ci., l. obitum Lucr., hic fratrem, propinquum ille, alius parentes lamentari T., l. aliquem pro adflicto Suet.; z ACI: istuc, quod nunc lamentare, non esse argentum tibi, apud novercam querere Pl., cum lamentamur non apparere labores nostros H.

piailler [pjaje] verbe intransitif čivkati (ptič); vekati (otrok); vreščati, kričati

piauler [pjole] verbe intransitif čivkati; familier vekati; cviliti

ululō -āre -āvī -ātum (reduplicirani onomatop. ul; prim. skr. ululíḥ, ululúḥ tuleč, gr. ὀλολύζω kričim, lit. ulúoti tuliti)

1. intr. tuliti, na ves glas kričati, na ves glas vpiti, cviliti, vekati, javkati, tarnati: canis ululat acute Enn. ap. Fest., visae canes ululare per umbram V., luporum est ululare Suet. fr., lupus ululans Hier., ululantes lupi V., canis ululans Hyg., ululanti voce canere Ci., visis (to videč) ululavit Agave O., ulularunt nymphae V., ululare tristia Lucan. ali linguis trepidantibus ululare Cat. prerokovati; tako tudi: Canidia ululans H.; pesn. metaf. (o krajih): plangoribus aedes ululant V. hiša hrumi od javka, javk odmeva po hiši; tako tudi: ulularunt ripae Sil. so zahrumeli, Dindyma ululantia Cl.

2. trans. tuleč klicati, tuleč obžalovati, s tuljenjem (kričanjem, vpitjem, kriki) napolniti (napolnjevati): Hecate ululata per urbem V., quem ululat Gallus Mart., Tagus nymphis ululatus Sil., ululare urbem Prud., antra ululata, ululata proelia Stat., ululata tellus Val. Fl.; tudi = tuleč odpe(va)ti: carmina Sil.

vāgiō -īre -iī (-īvī) -ītum (najbrž iz indoev. kor. *u̯ā̆g(h)- zveneti, doneti; prim. skr. vagnúḥ zvok, klic, gr. ἠχή [dor. ᾱ̓χᾱ́ iz *Ƒᾱχᾱ́], ἠχώ, ἦχος zvok, glas, ἠχέω zvenim, donim, ἰάχω [iz *ƑιƑάχω] tarnam, kričim, ἰαχῆ [iz *ƑιƑαχᾱ́] tarnanje, kričanje) vekati, ječati, jokati, javkati: Ter., Varr. ap. Gell., Stat., Sen. rh., Hier. idr., puer infelix vagit opemque petit O., et si qui deus mihi largiatur ut ex hac aetate repuerascam et in cunis vagiam Ci.

1. (o mladih kozlih) meketati: Varr.

2. (o mladih prašičih) cviliti: Mart.

3. (o zajcih) cviliti, starejše kvekati, veketati: Suet. fr.

4. pesn.: clamor per aethera vagit Enn. ap. Varr. doni.