Franja

uzurpira|ti (-m) (etwas) usurpieren

uzurpírati -ùrpīrām uzurpirati, nasilno si prisvojiti, si prisvajati

uzurpírati usurper

uzurpírati (-am) perf., imperf. usurpare

uzurpírati -am uzurpirati, prigrabiti: uzurpirati oblast

uzurpírati usurpar

òtimati -ām -mljēm
I.
1. uzurpirati, s silo si prilaščati: otimati što od drugoga
2. ugrabljati: neka znadeš da ti paša otimlje djevojku
II. otimati se
1. trgati se za kaj: otimati se o vlast; momci se otimlju o djevojku
2. braniti se, izmikati se: ako bi te htjeli odvesti, otimlji se; vidim da se otimaš te nećeš to učiniti
3. potegovati se: ta tri debla otimlju se za prvenstvo što se tiče ogromnosti i veličine

usurp [ju:zə́:p] prehodni glagol
nasilno (protizakonito) se polastiti (si prisvojiti, si prilastiti); uzurpirati
neprehodni glagol (upon)
posegati v tuje pravice

usurpare v. tr. (pres. usurpo)

1. uzurpirati, nasilno si prisvojiti, prilastiti

2. ekst. nezasluženo uživati, prisvojiti, prilastiti si

usurpieren uzurpirati, prilastiti si

ūsūrpō -āre -āvī -ātum (iz ūsū in rapere) „prigrabiti si z rabo“

1. rabiti, uporabiti (uporabljati), porabiti (porabljati), poslužiti (posluževati) se česa, poseči (posegati) po čem, izkoristiti (izkoriščati) kaj, izrabiti (izrabljati) kaj, izvršiti (izvrševati), izvesti (izvajati), opraviti (opravljati), uresničiti (uresničevati), uveljaviti (uveljavljati), spraviti (spravljati) v veljavo: Pl., Varr., Plin., Suet., Icti. idr., viam Ci., genus poenae in improbos civīs Ci., ius Cu. uveljavljati, utrjevati, libertatem (volilno pravico) Ci., usurpata statim libertate T. ob prvem užitju svobode, officium Ci. nastopiti, solita munia, otium post labores T., comitatem et temperantiam T. kazati se prijaznega in vzdržnega, multa in vulgus grata usurpavit T.; od tod usurpatur, usurpatum est v rabi (navadi) je, navadno je, običajno je: Col., Ulp. (Dig.); subst. ūsūrpātum -ī, n navadno, običajno, navadno (običajno) stanje: amnis intra usurpata semper collium substiterat Plin. iun.

2. occ.
a) lastiti si, svojiti si, prisvojiti (prisvajati) si, (iz)terjati, zahtevati, uveljaviti (uveljavljati) pravico do česa: libertatem L., T., ius L., caelestes honores Cu., nomen civitatis Ci. zahtevati svojo pravico kot državljan, Segestanorum multis officiis usurpata et conprobata cognatio Ci., id, quod populi est, repetimus atque usurpamus L., idque unum ex publicis muneribus usurpare T.
b) poseb. kot jur. t.t. lastiti si, svojiti si, prisvojiti (prisvajati) si, prilastiti (prilaščati) si, polastiti (polaščati, polaščevati) se česa, zahtevati, dobi(va)ti, pridobi(va)ti si, uzurpirati α) po pravici: amissam possessionem Ci., possessionem (sc. provinciae) T., hereditates S. nastopiti, aliam gloriam Plin., imperium Iust.; od tod: usurpata mulier Q. Mucius ap. Gell. po enoletni rabi postala soproga; pren. čutiti, občutiti, začutiti, zazna(va)ti, opaziti (opažati): aures usurpant sonitum Pl., usurpare sensibus, oculis Lucr., quas neque oculis nec pedibus usurpavi Pl. β) protipravno: alienam possessionem L., gloriam istam Plin. iun., civitatem Romanam Suet., dominium Cod. I.

3. metaf. (besede) rabiti, uporabiti (uporabljati), poseči (posegati) po čem, omeniti (omenjati), v misel vzeti (jemati): verbum usurpabo vetus Pl., Graecum verbum usurpavi Ci., quod semper usurpamus in omnibus dictis Ci., id libenter usurpo sermonibus Ci., crebro usurpat „et consul et Antonius“ Ci., quod apud Bactrianos vulgo usurpabant Cu. kar je bilo pri Baktrijcih pregovorno, kar je pri Baktrijcih prešlo v pregovor, nomen tantum virtutis usurpas Ci., Curi non cum caritate aliqua benivola memoriam usurpare Ci. govor speljati na … , v govoru omeniti … ; occ. (po)imenovati, dati ime, nazivati: Col., is, qui sapiens usurpatur Ci., quos fratres inter se agnatosque usurpari atque appellari videmus Ci.

uzurpá uzúrp vt. (nasilno, nezakonito) prilastiti si, uzurpirati

uzurpátor usurper

uzurpátorski usurping
uzurpírati to usurp