Franja

udari|ti se¹ (-m se) udarjati se

1. z roko, s kladivom: sich schlagen, anschlagen, po glavi: sich auf den Kopf schlagen

2. (zadeti se) sich stoßen (ob vogal an der Ecke, ob kljuko an der Türklinke, v glavo am Kopf, v koleno am Knie); (potolči se) sich weh tun

udari|ti se² (-m se) (spopasti se) aufeinander losgehen, tätlich werden

bȕsnuti -nēm
I.
1. ekspr. blekniti
2. ekspr. črhniti, ziniti: da se o tome u selu ništa ne busne
3. ostro se odrezati, zadreti se na koga
II. busnuti se udariti se: busnuti u grudi

cebníti i cèbniti -em (ceb) dijal.
I.
1. udariti nogom: konj ga je cebnil
2. gurnuti, ćušnuti: cebniti poleno izpod nog
II. cebniti se udariti se, spotaći se: cebniti se ob kamen

collīdō (conlīdō) -ere -līsī -līsum (cum in laedere)

1.
a) skupaj (s)tolči, skupaj ali drugo ob drugo butniti (butati): mare … inter se navigia conlidere (= conlidebat) Cu., coll. manūs Q. ploskati, aversas inter se manūs Sen. ph., lapides Front.; pass. med. skupaj udariti (udarjati), skupaj trčiti (trkati), zade(va)ti drugo ob drugo: conlidi inter se naves … coeperunt Cu., magnoque motu amnis uterque colliditur Cu. se stekata, dentes colliduntur Sen. ph., collisis trabibus Sil., si binae (consonantes) collidantur, stridor est Q. če se stikata; pren.: collisa inter se duo rei publ. capita Vell. = boj med obema glavarjema …
b) pren. v sovražen stik spraviti (spravljati), razdvojiti (razdvajati): mille causae nos quotidie collident Petr., ambitiosa pios collidit gloria fratres Stat.; v pass. v sovražen stik priti (prihajati), udariti (udarjati) se, spopasti (spopadati) se; pesn. z dat.: Graecia barbariae lento collisa duello H.; s cum ali inter se (o stvareh) zadevati (se) drugo ob drugo, navzkriž si biti, nasprotovati si: colliduntur aut pares (leges) inter se aut secum ipsae Q., non personae inter se colliduntur, sed ipsae res Q.

2. stolči, raztolči, razbi(ja)ti, stlačiti, stisniti (stiskati): umor ita mollis est, ut facile premi conlidique possit Ci., quaedam vasa argentea conlisa Ci., neque conlidi sine inani posse videtur quicquam nec frangi Lucr., anulos ut fiat, primo conliditur aurum O., si aurum … fractum aut collisum sit Dig., nasus collisus Sen. ph. potlačen, ploščat; subst. pt. pf. collīsa -ōrum, n zmečkanina, zveženina: G.; medic. collīdī otisniti (otiskati) se, zmečkati se, udariti se, poškodovati se: os colliditur Cels., os fractum aut collisum Dig., collisis corporibus Cels., id, quod collisum est Cels.; subst. pt. pf. collīsa -ōrum, n udarjena (zmečkana) mesta (udov): Plin.

concurrō -ere, concurrī (redk. concucurrī), concursum

1. steči (stekati) se, od vseh strani skupaj (pri)hiteti, (pri)vreti, dreviti se, prihrumeti, trumoma se zb(i)rati: L. idr., tantus in curia clamor factus est, ut populus concurreret Ci., concurrite, concurrite, cives! Val. Max., unduque ex agris c. N., concurrunt ex gentibus auxilia Cu., omnes cuncurrerunt ad eum opprimendum N., ad me restituendum Romam c. Ci., omnes in unam navem concurrunt N., unde hospites gratulatum Romam concurrerint Ci. Pogosto brezos.: ad fanum ex urbe tota concurritur Ci., ad arma concurritur C. vse hiti pod orožje; occ. zateči (zatekati) se, pribežati: nulla sedes, quo concurrant, qui rem publicam defendere velint Ci., ad Leonidam c. Iust.

2. sniti se, shajati se, skupaj priti (prihajati), sreč(ev)ati se, sesta(ja)ti se; (o stvareh) zade(va)ti se, strniti (strinjati) se, skleniti (sklepati) se: ad druidas adulescentes concurrunt C., concurrunt ponto Cyaneae O., ne prorae navium concurrerent L. da ne bi trčile druga ob drugo, concurrentes rami Cu. zadevajoče se, si ossa forte recte concurrerint Cels. če se prav sprijemajo, concurrunt labra Sen. ph., concurrit os Q., ut neve aspere (verba) concurrerent neve vastius diducantur Ci., quia, si ita diceretur, obscaenius concurreret litterae Ci. (cum nobis bi namreč zvenelo kot cunno bis); pesn.: actor in scaena cum stetit, concurrit dextera laevae (dat.) H. se desnica združi z levico = mu ploskajo, est quibus Eleae concurrit palma quadrigae Pr. z nekaterimi se na cilju dirke sreča = nekaterim pripade; occ. v sovražnem pomenu skupaj trčiti, spopasti (spopadati) se, zgrabiti se, udariti se, udariti, navaliti, planiti na koga ali kaj: Lucan., T. idr., maximo clamore infestis signis concurrunt S., utrimque magno clamore concurritur S., concurritur H., priusquam concurreretur L., cum pedes concurrit L., naves concurrunt rostris L., omnia ventorum concurrere proelia vidi V., c. ferro O., acie Vell.; z dat.: Val. Fl., c. equitibus impigre L., comminus hosti O., audet virgo concurrere viris V., abnueram bello Italiam concurrere Teucris V., credas montes concurrere montibus V.; s praep.: concurrunt hastati cum hastatis L., concurrunt equites inter se C., c. rudibus inter se in modum iustae pugnae L., rostris inter se Cu. (o ptičih), c. in aliquem S., Iust., adversus aliquem L., contra aliquem Auct. b. Afr.; (tudi o boju dveh posameznikov): concurrit centurio cum centurione L., cum hoc concurrit ipse N., mutuis vulneribus c. Sen. rh., Brutus consul primus cum Arrunte … in acie … equo concurrit Val. Max.; pren.: concurrentis belli minae T. nastajajoče vojne, c. cum dolore Sen. ph.; inter se c. Q. (o abstr.) navzkriž si biti, nasprotovati si; jur. = poganjati se s kom za kaj (o pravnih zahtevah): c. alicui, alicui in (za) hereditatem ali in pignus Icti.

3. pren. (o abstr.) znajti se, časovno strniti (strinjati) se, hkrati (obenem) dogajati se, nastopiti (nastopati): tot concurrunt veri similia Ter., saepe concurrunt aliquorum contentiones Ci., quae ut concurrant omnia, optabile est Ci., nisi ista casu nonnumquam, forte temere concurrerent Ci.; concurrit aliquid cum aliqua re Dig. se ujema; posl.: Q., Dig., ut non concurrerent nomina (vzajemno plačevanje) Ci. ep.; medic.: accessiones (febrium) … binae pluresve concurrunt Cels.

congredior -gredī -gressus sum (cum in gradī)

1. sniti se, shajati se, sesta(ja)ti se, skupaj priti: luna tum congrediens cum sole, tum digrediens Ci.; (o osebah); abs.: Pl., congredere actutum Ter. pridi brž semkaj k meni, deinde (ipso colloquii die) ipsi congressi sunt N., si ipse coram congredi poteris Ci., postquam sicuti voluerat congressi S., congressi iungunt dextras V.; s praep.: cum servo siquo congressus foret Pl., populus si tecum congrediatur Ci. ko bi se srečal s teboj, c. cum transrhenanis C. stopiti v stik in dogovor, congressi cum Hannibale L., congredi inter se L. srečati se, ad colloquium L., in commune T.; kje? in Macedonia Brutus in Ci. ep., Apameae L., eo loco L., ibi cum Lentulis L., ubi sit congressus cum servis Luccei Caelius Ci.; kako? c. cum altercatione L.

2. occ.
a) sovražno sestati se, spopasti se, spoprijeti se, udariti se, spustiti se v boj, biti se, boriti se, bojevati se; abs.: Cu., Q., locus, ubi congressi sunt Ci., statuit congredi N., pepulit, quotiescumque congressus est, multo maiores adversariorum copias N., c. comminus, nusquam acre L., multaque per caecam congressi proelia noctem conserimus V., collectos in orbem pars congressi, quidam eminus perturbant T.; c. armis Acc. fr., C., acie L., T., proelio Iust., impari numero C., nec pede congressos aequo nec tela ferentīs insequitur V. peš v bližini se bojujočih, tako da je bil boj enak; s praep.: quotiescumque cum eo (sc. populo Romano) congressus est (Hannibal) in Italia, semper discessit superior N., cum finitimis proelio congressi C., neque hostem acriorem … secum congressum L., c. cum Demetrio navali proelio iterato Iust., singulari certamine (v dvoboju) c. cum Arunte Aur.; contra ipsum Caesarem est congressus armatus Ci.; adversus Constantinum c. Aur.; ipsi inter se acrioribus proeliis … congressi Aur.; tertia congressi in proelia (tretjič) V. = tertio proelio c. Iust.; pesn. in poklas. z dat.: Sen. tr., ubiquomque hostibus (ali cum hostibus) congrediar Pl., impar congressus Achilli V., congreditur Cygno O., armato congredi nudum dementia … videbatur Cu.; z acc.: (sc. hostes) in congrediendis hostibus Gell. (prim. pri β: hanc congrediar astu).
b) pren. α) z besedami boriti se = besediti se, besedovati se, pregovarjati se, prepirati se; fil.: c. cum Academico Ci.; pred sodiščem: Icti., ego tecum luctari et congredi debeo Ci., congredere mecum criminibus ipsis Ci. β) s kako osebo ali s kakim zlom boriti se: hanc congrediar astu Pl. tej hočem z zvijačo seči pod kožo, c. cum dolore Min. γ) pooseb. abstr.: quasi ad repugnandum congressa defensio Ci. zagovor, ki se je spustil v besedni boj, oratio aequo congressa campo totas vires populariter explicabit Q.

Opomba: Inf. pr. po 4. konjugaciji: congredīrī: Pl. Fut. I. congredībor: Pl.

cōnserō² -ere -seruī -sertum (cum in serere, seruī, sertum)

1. zvrstiti (zvrščati), stakniti (stikati), zvez(ov)ati, spojiti (spajati): Cels., Sil., rudis … arbor conseritur (namreč v ladje) Lucan., c. navigia Cu., scutis inter se conserti L. drug na drugega pripeti, ille consertis manibus in se redeuntium (Gratiarum) chorus Sen. ph. s prepletenimi rokami, c. avium plumas in usum vestis Sen. ph.; z abl.: pellis aënis in plumam squamis auro conserta V. z bronastimi pernatimi luskami okrašena in z zlatimi sponkami (pod trebuhom) pritrjena, vehicula vinculis c. Cu., conseritur bibula Memphitis cumba papyro Lucan.; z dat.: lateri c. latus O. pritisniti k..., femuri c. femur Tib. (prim.: teneros c. sinus Tib.), hos (truncos) alium alii quasi nexu conserunt Cu., vir viro, arma armis conserta sunt Cu.; occ.
a) spe(nja)ti: consertum tegumen spinis V., spinis conserto tegmine nullis O., tegumen omnibus sagum fibulā aut … spinā consertum T.
b) splesti, sklopiti, zverižiti: Front., stipatque carinis ingens argentum, … loricam consertam hamis auroque trilicem V. iz obročkov, spletenih iz trogube zlate žice, tegimen ferreis laminis … aut corio consertum T., monile consertum margaritis gemmisque Suet. spletena iz nanizanih biserov in kamnov; pren. = sestavljen biti iz česa, sestajati iz česa: vita conserta voluptatum varietate Ci., exodia conserta sunt fabellis Atellanis L. sestoje iz atelskih snovi, ordo rerum tribus momentis consertus Q.

2. pren. stakniti, pritakniti (pritikati) = združiti (združevati), strniti (strinjati): nocti c. diem O. noči pritakniti dan = delati noč in dan, c. sermonem Cu., Front. pogovarjati se (med seboj), cantus et verba medentia Stat., virtutes consertae et inter se cohaerentes Sen. ph.

3.
a) occ. sovražno skupaj spraviti (spravljati), voj. v zvezi manūs ali manum conserere spoprije(ma)ti se, spopasti (spopadati) se, z(a)grabiti se, spustiti (spuščati) se v boj: signa contulit, manum conseruit, magnas copias hostium fudit Ci., neque … conserundi manum copia erat S., conserendi manum fortuna data est L., manum c. cum hoste Varr., cum aliquo Ci. ep., cum his manum conseruit N., manūs conserere Val. Fl., consertis deinde manibus L., ut decet … cum inparibus manus conserturos, … tantum dextras armemus L., manus inter se c. S. fr., L., manus comminus c. L., manus comminus conserta Fr. dvoboj; pesn.: c. dextras Stat.
b) s proleptičnim obj. c. pugnam, proelium idr. = boj priče(nja)ti, spustiti (spuščati) se v boj, udariti se: Romanus conserere pugnam … velle L., c. pugnam alicui (s kom) Pl., comminus pugnam coacti conserere Cu., quo minus pugnam consererent, ne flumine quidem interiecto cohibebantur T., temperatum aegre est, quin missilibus … pugnam inter se consererent L., proelium c. L., multaque per caecam congressi proelia noctem conserimus V., c. certamen L.; abs.: levis armatura conserere (sc. proelium) L.; pass. = boj se prične (pričenja), vname (vnema), utrne (utrinja): quales (pugnae) in oppugnationibus urbium … conseri solent L., proelium conseritur L., arcis pugna conserebatur Cu., ibi levia proelia conserebantur Cu., certamine tanto conseruere acies Sil., consertae campis acies Sil., consertā acie T. v pravšnjem boju iz bližine (mož na moža). Posebne zveze: c. bella Val. Fl., bella c. bellis Lucan., sicubi conserta navis esset L. se je bila spustila v boj, duo acerrimā pugnā conserti exercitus Val. Max.; pren.: haud ignotas belli artes inter sese … conserebant L. so poskušali drug proti drugemu.
c) jur. in iure ali ex iure manum conserere pred sodiščem roko položiti na sporno stvar, seči po sporni stvari = lastninsko pravdo pričeti tako, da tožnik in toženi vzameta sporno stvar v roko: Gell., si qui in iure manum conserunt Tab. XII ap. Gell., non ex iure manum consertum (sup.), sed mage ferro rem repetunt Enn. in Ci. ep., aliquem ex iure manum consertum (sup.) vocare (povabiti) Formula vetus ap. Varr. et Ci. — Od tod adv. pt. pf. cōnsertē prepleteno = v tesni zvezi, tesno povezano: Ci.

Opomba: V rokopisih in tudi v izdajah so obl. iz perfektove osnove glagolov cōnserō¹ in cōnserō² pogosto zamenjane.

izgrúhati ìzgrūhām, izgrúvati ìzgrūvām
I. pretepsti: izgruhati koga; izgruvao je ženu pesnicama u leda
II. izgruhati se udariti se: on se samo izgruvao kad je tresnuo o zemlju

mlȁtnuti -nēm
I. udariti, treščiti: mlatnuti koga po glavi; valja mlatnuti rđom o zemlju
II. mlatnuti se udariti se: mlatnuti se čekićem po prstima

pobòriti se pòborīm se udariti se: da se malo pobore mačevima

pòčarkati -ām
I. pobezati: počarkati vatru, žeravicu
II. počarkati se spopasti se, udariti se

premètnuti prèmetnēm, prèmetnuti -nēm
I.
1. prevreči: sve bijaše lijepo uredeno, ali je vrag te stvari premetnuo
2. prestaviti, predejati: možda sam koji stih premetnuo ili izostavio
3. preiskati: žena izgubivši jedan penez svu kuću premetne
4. spremeniti: čudim se kako to bog milostivi premetnu srca moje braće, pa su sad tako dobri; premetnuti vjeru spremeniti vero
5. pretrpeti: koliko sam toga morao premetnuti preko glave u životu
II. premetnuti se
1. prekucniti se: dijete se triput premetnulo
2. udariti se, spopasti se: dvije se vojske premetnuše; te se ondje premetnuše s banom i s njegovim silnim Otočanima
3. pogovoriti se: premetnuti se riječima, rečima

proelior -ārī -atus sum (proelium) boj (bitko) biti, bojevati se, boriti se, udariti se, spopasti (spopadati) se: Hirt., Plin., Auct. b. Afr., Auct. b. Alx. idr., pedibus C. peš, curru T. z voza (z vozov), legiones in ipsis fluminis ripis proeliabantur C., proelians occidit Ci. ali interficitur C. v boju; metaf.: sic acriter … proeliatus sum (tj. pred sodiščem) Ci. ep.; v obscenem pomenu: tota nocte fortiter … proeliabor Ap. — Act. soobl. proeliō -āre: Fl., mortales inter sese pugnant, proeliant Enn. ap. Non., diu et varia victoria proeliatum fuit Iust.

scontrarsi v. rifl. (pres. mi scontro)

1. avto trčiti

2. spopasti, spopadati se; udariti se

3. pren. razhajati se

sráziti se srâzīm se trčiti, spopasti se, udariti se: sraziše se dvije vojske silno i bijesno

tȕčiti -īm
I. naleteti, srečati: tučiti koga
II. tučiti se spopasti se, udariti se: gdje stigoše, tu se i tučiše

ùdariti -īm
I.
1. udariti: udariti koga pesnicom, komu šamar, koga po licu; udarilo mi u noge; udariti glavom o zid
2. zabiti: udariti kolac u zemlju, klinac, čavao, ekser u dasku
3. postaviti: udariti znak pokraj druma, pritke za pasulj, za grah
4. zadeti: udario ga grom, metak; udarila ga kaplja zadela ga je kap; brod je udario u stijenu pod vodom
5. odmeriti: udariti porezu na prihode
6. zaviti: udariti lijevo od puta
7. napotiti se, usmeriti se: udariti rdavim putem
8. položiti: udariti temelj novoj zgradi
9. udariti, napasti: udariti na neprijatelja
10. začeti: udarila je kiša
11. bušiti, bruhniti: udariti u smijeh, u plač
12. udariti: vino mu je udarilo u glavu
13. vsekati: udariti znak u drvo
14. suniti, brcniti: udariti nogom o što, u što
15. nastaviti, udariti na pipo: udariti slavinu
16. natakniti, nabiti: udariti osudenika na kolac, zeca na ražanj
17. nabiti: udariti pendžeta na cipele potempljati čevlje
18. udariti koga na muke mučiti koga, začeti mučiti koga
19. udariti u žice zaigrati, zabrenkati
20. udariti u tanke žice začeti jadikovati, jadikovati; udariti u druge žice napeti druge strune; udarila ga čutura, šljivova grana u glavu nasekal se ga je, opil se je; udarila mu vlast, slava u glavu v glavo mu je udarila oblast, slava; udarila kola u brijeg, u breg prišlo je do nesreče; udario tuk na luk spopadla sta se dva enako huda nasprotnika, zadelo je kladivo na nakovalo; udariti kljunom u koru kavsniti, kljuniti skorjo; to mi je brzo udarilo u oči na to sem kmalu postal pozoren; udariti tragom iti po sledi; udariti na plićinu, na belaj naleteti na plitvino, na nesrečo; udariti na velika zvona obesiti na veliki zvon; udariti cijenu robi določiti ceno blagu; udariti u bijeg spustiti se v beg
II. udariti se
1. udariti se
2. suniti se
3. udariti se, spopasti se

urtare

A) v. tr. (pres. urto)

1. udariti, udarjati; suniti, suvati:
urtare la testa in uno spigolo udariti z glavo ob vogal

2. pren. vznevoljiti; spraviti v slabo voljo; zjeziti

B) v. intr.

1.
urtare contro, in udariti, zadeti ob

2. pren. naleteti na, trčiti ob:
urtare contro, in ostacoli d'ogni sorta naleteti na vse mogoče ovire

C) ➞ urtarsi v. rifl. (pres. ci urtiamo)

1. trčiti

2. pren. udariti se, sporeči se:
si sono urtati per una vecchia questione familiare sporekla sta se zaradi starega družinskega spora

Č) ➞ urtarsi v. rifl. (pres. mi urto) jeziti se, vznejevoljiti se

ляпнуться telebniti; udariti se