Franja

strelja|ti [é] (-m) ustreliti schießen, feuern; iz puške, pištole: (ein Gewehr/eine Pistole) abfeuern
streljati z možnarjem böllern
ironično : knallen, ballern
brezciljno streljati herumschießen
streljati dol hinunterschießen, herunterschießen, hinunterfeuern
streljati na slepo (srečo) drauflosfeuern, drauflosschießen
streljati nazaj zurückschießen, zurückfeuern
streljati z ostro municijo scharf schießen
začeti streljati losschießen, losknallen, losfeuern, losballern
streljati preko cilja über das Ziel hinausschießen (tudi figurativno)
streljati z očmi figurativno Blicke schießen
streljati s topovi na vrabce figurativno mit Kanonen auf Spatzen schießen
ki dobro strelja [schußstark] schussstark
ki rad/hitro strelja schießwütig
ki slabo strelja [schußschwach] schussschwach

streljáti tirer, faire feu ; (divjačino) tuer, abattre ; (človeka) fusiller ; (pri nogometu) tirer, shooter, lancer

streljati na koga tirer sur quelqu'un, décharger son fusil sur (ali contre) quelqu'un
streljati z lokom (ostro, s ptštolo, iz šibrovke, v tarčo, v zrak) tirer à l'arc (à balles, au pistolet, à plombs, à la cible, en l'air)
(znati) dobro streljati être bon tireur, (o orožju) tirer juste
z očmi (besno) streljati na koga lancer des regards (furieux) à quelqu'un

streljáti streljam, streljaj -ajte, streljal -ala i stréljati -am strijeljati, streljati, gađati iz puške, iz topa, odapinjati strijelu iz luka, gađati strijelom, strelom, pucati, paliti: streljati v tarčo
gađati u nišan, u metu; streljati zajce, proti toči; streljati kozle
praviti budalaštine

stréljati to shoot; to fire, to fire a gun

stréljati na... to fire at...
stréljati na koga to shoot at someone
stréljati čez cilj to overshoot the mark
stréljati (loviti) veliko divjad to shoot big game

stréljati (-am) imperf.

1. sparare, far fuoco; tirare:
streljati v tarčo sparare a segno
streljati v zrak sparare in aria
streljati s slepimi naboji sparare con cartucce a salve
streljati s šibrami sparare con pallini
streljati v rafalih sparare a raffica
streljati s fračo, z lokom tirare con la fionda, con l'arco
tr. streljati talce fucilare gli ostaggi
streljati na demonstrante sparare ai, far fuoco sui dimostranti
streljati divjad sparare alla selvaggina
streljati iz neposredne bližine sparare a bruciapelo
streljati brez (predhodnega) opozorila sparare a vista
streljati v glavo, v hrbet sparare alla testa, alle spalle
šport. streljati leže, stoje sparare in posizione a terra, in posizione eretta

2. pren.
streljati z očmi, s pogledi lanciare occhiate furiose

3. šport. tirare:
streljati na gol, na koš tirare in rete, a canestro

stréljati tirar; tirar tiros; disparar, hacer disparos; hacer fuego

streljati z tirar a, con
streljati za kom disparar sobre alg que huye
(pre)daleč streljati tirar largo
streljati brez cilja tirar al azar, tirotear
mimo streljati errar el tiro
streljati na koga tirar (ali disparar) sobre alg
streljati s pištolo (v zrak, ostro, slepo, v tarčo) tirar a la pistola (al aire, con bala, sin bala, al blanco)
streljati mimo cilja (tarče) tirar más allá del blanco
(znati) dobro streljati ser buen tirador, (o puški) tener el tiro justo
streljati z očmi (fig) lanzar miradas

stréljati -am nedov., стріля́ти -ля́ю недок., розстрі́лювати -люю недок., перестрі́лювати -люю недок.

stréljati -am nedov. a împuşca, a trage

abbattere

A) v. tr. (pres. abbatto)

1. vreči na tla, podreti:
l'uragano abbattè un albero vihar je podrl drevo

2. porušiti, potolči, ovreči (tudi pren.):
abbattere un argomento ovreči trditev

3. ubiti, ustreliti, streljati:
abbattere un bue ubiti vola
abbattere un fagiano ustreliti fazana

B) ➞ abbattersi v. rifl. (pres. mi abbatto) izgubiti pogum, postati malodušen

bàcati -ām
I.
1. metati, lučati: bacati kamenje, koplje; kad vo rogovima kopa zemlju, na glavu sam sebi zemlju baca; avioni su bacali bombe na nezaštićen grad; birači bacaju kuglice u različite kutije; bacati drvlje i kamenje silovito zmerjati; bacati čifteta ritati, trmoglaviti
2. razmetavati: bacati pare na nekorisne stvari
3. prerokovati iz kart: bacati karte
4. valiti: bacati krivicu na koga valiti krivdo na koga
5. metati: bacati sjenu, iskre, komu klipove pod noge
6. tirati: to me baca u očaj, u brige
7. streljati: bacati pušku; bacati iz pušaka
II. bacati se
1. metati se
2. z vnemo se lotevati: bacati se u proučavanje problema
3. drstiti se: riba se baca
4. šepati: mašina se baca
5. opletati: bacati se nogama
6. spreminjati se, prelivati se: kadikad je vrelo modričasto, kadikad se baca na zeleno

balear Čile ustreliti, streljati

balearse obmetavati se

bersagliare v. tr. (pres. bersaglio)

1. meriti (v cilj, tarčo)

2. streljati (na), obstreljevati:
bersagliare qcn. di pugni koga obdelovati z udarci, s pestmi
bersagliare qcn. di domande pren. koga zasuti z vprašanji

blaze away neprehodni glagol
streljati
figurativno (at) z navdušenjem se lotiti

blaze away! z besedo na dan!

calciare

A) v. intr. (pres. calcio) brcati:
il mulo calcia mezga brca

B) v. tr.

1. brcniti, brcati:
calciare un ciottolo brcniti kamenček

2. šport streljati (pri nogometu, rugbyju)

canarder [-narde] verbe transitif (iz zasede) streljati (quelqu'un na koga); verbe intransitif napačno peti ali igrati; marine spredaj se pregloboko ugrezati

chut(e)ar streljati (pri nogometu)

čókati čȏkām ekspr. streljati, da se sliši bum, bum

dīrigō, bolje dērigō, -ere -rēxī -rēctum (dis oz. dē in regere)

I.

1.
a) na ravno spraviti (spravljati), vzravna(va)ti, uravna(va)ti: flumina Ci., Maeander direxit aquas Lucan. = je začel teči naravnost, (navim) directam tenere Auct. b. Alx. naravnost pluti, dirigere fines Ulp. (Dig.) smer meje zaznamovati, dir. finem (predikatni acc.) veterem viam regiam L., dir. regiones (lituo) Ci. strani sveta določiti (avgursko), coronam (lunin obstret) … si direxeris, virga (erit) Sen. ph., arboribus adminicula, quibus dirigantur, applicare Sen. ph.; pren.: dirigitur (argumentatio), cum proposuit aliquid, quod probaret Ci. napreduje naravnost brez ovinkov.
b) α) arhit. izravna(va)ti = ometa(va)ti: imum caelum camerarum arenā Vitr.; alterum corium mediocre dir. Vitr. drugo plast iz srednjefine malte nametati. β) pesn. z ravnimi črtami počrtati, črtati: membrana directa plumbo Cat.

2. occ.
a) (v ravni smeri) postaviti (postavljati): Pall., ad hunc … fontem ordines diriguntur … directi (naravnost) Varr., derecti in quincuncem ordines (arborum) Ci. križema postavljene (posajene) vrste, utrimque ternost direxerant gladios Cu. so zasadili tri ravne meče, ordines paribus spatiis dir. Col.
b) na ravno postaviti (postavljati), obrniti (obračati), izpeljati, napraviti, (z)graditi: derectis operibus (proti sovražnikovemu mestu) C., vicos dir. L. ravne ceste graditi, molem in adversum ventum direxit Cu., dir. stylobatam ad libellam (vodoravno) Vitr., ascensūs scalasque Vitr., aggerem Suet., castella Fl.
c) smer (po)kazati, usmerjati: cacumen dirigat ad punctorum regiones Vitr.
č) voj. v ravno vrsto postaviti: aciem C., L., T. idr., aciem contra Plin., aciem ex adverso ali iuxta portam civitatis Vulg., suos in Veientem hostem L. obrniti proti sovražniku, naves in pugnam L. ladje v bojnem redu v bitko spustiti, dir. frontem L. ravno očelje narediti, in frontem dirigi L. (o ladjah) postaviti se na čelo, directā fronte pugnare Q. v ravni čelni postavitvi; abs. postaviti se, ustopiti se, razvrstiti se: cum legiones Rom. contra direxerint T., in frontem dirigere L. (o ladjah), dir. comminus in aspectum Ap., qui (leones) dirigere nolebant Vop. v bran se postaviti.

II.

1. ravnati, naravna(va)ti, nameriti (namerjati), obrniti (obračati), kreniti k (proti) čemu: cursum N., iter secundum eas (naves) terrā C. ladje po kopnem slediti, navis iter O., vela in medio freto O., (amor) dirigit pedes O., dir. viam Cels. pot ubrati, ex eo dirigite gressus vestros Vulg. Večinoma z označeno smerjo (prim. cursus I. 5. a): cursum eo (quo) Ci., iter ad Mutinam Plancus in Ci. ep., vela ad castra Corneliana C., equum in aliquem L., currum in hostem O., ratem in (ad) ripam Cu., huc dirige gressum V., aciem (zenico) ad aliquem Cat., oculos in domum alicuius Sen. rh., oculos in aliquem, oculos in villam Sen. ph., os atque oculos eundem in locum Gell., oculos eo, quo … Lact., oculos suos ad aliquem Vulg., oculorum aciem illuc Cassian., in me omnium diriguntur oculi Sen. rh., in te omnium oculi diriguntur Hier.; refl. se dirigere ali intr. samo dirigere z in in acc. kam napotiti se, pot ubrati, kreniti, nameniti se: dir. se in Pomponii domum Val. Max., usque ad inferos … se derigere Ap., dir. per altum ad Nesida Sen. ph.; (o stvareh) samo dirigere: qua dirigit aestus Lucr.; pren.: dir. ad duas metas Varr. meriti v dva cilja.

2. occ.
a) kako orožje idr. kam nameriti, naperiti, zadegati, zagnati, zalučati, metati, ustreliti, streljati: qui Paridis direxti (kontr. = direxisti) tela manusque corpus in Aeacidae V., d. hastam in aliquem O., hastam in os, hastam in guttur, mucrones in ora Cu., virgam in alicuius oculum Val. Max., sagittas Vulg., spicula Cl. Pesn. α) z dat. smeri: hastam Ilo V. β) z abl.: hastile certo ictu V., tela Cydonio arcu H. puščice s kretskega loka spuščati, s kretskim lokom streljati, spicula dextrā O., sagittas tantā arte, ut … Suet. γ) s proleptičnim obj.: vulnera V., T., Sil. rane zadajajoče puščice.
b) pošiljko ali osebo kam usmeriti, (od)poslati: direxi duas litteras Ci. ap. Serv., dir. indumenta regia ad aliquem per aliquem Aur., eum ad sese Iul. Val.; z dat. (komu): frumenta laborantibus Iul. Val., alicui orationem Sid., affatus non alicui ullos (namreč pismeno) Cl.

3. pren.
a) kaj ravnati, naravnati, voditi: dirige vatis opus O., si direxerit cor ad eum Vulg.; intr.: ea (divinatio) … ad veritatem saepissime derigit Ci. vodi, quorum (medicorum) cum ad unam potionem sententiae direxissent Val. Max.
b) kaj na kaj, kam usmeriti (usmerjati), obrniti (obračati): suas cogitationes ad aliquid Ci., animum ad aliquem Val. Max., animum in aliquem Sen. ph., totā mente in opus ipsum intentionem dir. Q., contemplationem suam ad aliquid Col., oculos mentemque ad mare dispositos directosque habere Auct. b. Afr.; od tod dirigere se (= animum, mentem) ad aliquid obrniti duha, usmeriti misli, podati se na kaj: dir. se ad imitationem Labeonis Sen. rh., se ad id, se ad ea effingenda Q.
c) der. (dir.) orationem, sermonem idr. = govor imeti, govor naperiti proti komu, govoriti, predavati: orationem ad aliquid Ci., orationem in aliquem Cu., ad iudicem omnem sermonem, ad Ciceronem principium (uvod), communes locos (stavke) in vitia Q., actionem adversus singulos Q. predavati.
č) kaj po čem uravna(va)ti, pass. tudi po čem ravnati se: spatium mensium ad hunc lunae modum (po teh luninih menah) Cu., ad libram opus Amm. (o gospodinji), vitam ad certam rationis normam Ci., haec omnia ad rationem civitatis Ci., nec haec sunt rythmicorum aut musicorum acerrimā normā derigenda Ci. se ne sme uravnati po najstrožjem pravilu ritmike in glasbe, cum … tibi ad voluntatis interpretationem meae dirigenda tua sententia fuerit L., dir. ad alicuius arbitrium fugam Vell., omnia ad exactam regulam Sen. rh., ut ad ea iudicium dirigatur Q., ad exemplum virtutum omnium mens dirigenda Q., dir. principia rerum ad famam T., ad utilitatem vitae omnia consilia factaque nostra T.; z abl. limitationis (po čem?): utilitate officium magis quam humanitate Ci., honestate … derigenda utilitas est Ci.; z adv.: ita dirigantur angiportorum divisiones Vitr., iudex officium suum ita diriget, ut … Ulp. (Dig.). — Od tod adj. pt. pf. dīrēctus, bolje dērēctus 3, adv. -ē

1. vzravnan, raven, ravne smeri, v ravno smer, naravnost idoč (leteč): cornu magis derectum C. bolj raven = manj zapognjen, non tuba directi, non cornua aeris flexi O., ordo Ci., iter Ci., C. in (pren.) iter ad laudem Ci., via Ci., directos via quinque per arcus O. naravnost skozi … , dir. capillus Vitr. gladki = neskodrani, cuspis Sil. naravnost leteča, derecto corpore Sil. s pokončnim telesom, limes, litus Mel., ut contigui magis directioresque ictus fiant Quadr. ap. Gell. da bi … bolj zadevali in bolj naravnost šli, cervorum cursus directior, vulpeculae flexuosior Ambr., in directo Varr. = in directum Sen. ph. ali per directum Plin. v ravno smer, ibunt directe emissiones fulgurum Vulg., directius gubernare Ci.; adv. abl. dērēctō
a) v ravno smer, naravnost: Ci.
b) naravnost = brezpogojno: Ci., Sen. ph., Icti.

2. occ.
a) vodoraven, horizontalen: trabes derectae in solo collocantur C., der. materia C. podolžno položeni hlodi, der. paries Ci. ki pravokotno seka drugo (steno).
b) navpičen, vertikalen: crates C., fossam derectis lateribus duxit C., locus … der. C. ali iugum dir. Mel. navpično strm, (Henna) ab omni aditu circumcisa atque derecta est Ci. navpično strma, directa in humum cornua Mel., derecte ad perpendiculum C.

3. pren.
a) naraven, odkritosrčen, prostodušen, preprost: percunctatio L., verba Ci. preproste, brez ovinkov, contio Iust. premi (neodvisni, direktni) govor (naspr. oratio obliqua), directe dicere Ci.
b) strog: ratio, homo Ci.

djéjstvovati -ujēm (ijek.), déjstvovati -ujēm (ek.)
1. delovati, učinkovati: da vidim kako će djejstvovati lijek, lek
2. celebrirati, služiti
3. streljati: top je počeo djejstvovati

ēmittō -ere -mīsi -missum

I.

1. ven poslati, odposlati (odpošiljati), razposlati (razpošiljati), odpraviti (odpravljati): tabulas emisi in omnīs provincias Ci., emittat ad me, qui obsignent Ci. ep., exercitum in Asiam emittere N., in lucem Stygiis emissa tenebris V.; (o knjigah): elegos emittere H. izdati, librum H., Q., Suet., Plin. iun.; voj.: essedarios ex silvis emittere C., cohortes ex statione C., in hostem emitti L., Cu., pabulatum emittitur nemo C., duabus portis omnem equitatum emisit C.; prim.: quibuscum tamquam e carceribus emissus sis Ci. si udrl.

2. occ.
a) (puščice, strele) metati, zadegati, streljati: Q., Iuv., emittere pila C., tela Ci., iacula S., sagittas Cu., manu emittere spicula, hastam, iaculum V., saxa in aliquem L., Cu., fulmina Ci.; pren.: aculeum in aliquem emittere Ci., L. koga zbosti, emittere facete dictum, maledictum Ci. izustiti, voces temere ab accusatore emissae Ci. besede, ki jih je tožnik nepremišljeno spustil iz ust, et semel emissum volat irrevocabile verbum H. izrečena beseda.
b) (kaj tekočega) izpustiti (izpuščati): Col., Suet., aquam ex lacu emittere L., aquae flumen emittunt Cu., lacus emissus Ci., izpraznjeno jezero, sanguinem emittere venis Plin. kri puščati, lacrimas emisit obortas O. razjokal se je; prim.: ova emittere Plin. leči.
c) (glas) od sebe da(ja)ti, oglasiti se, iz(pre)govoriti: Lucr., Q., Suet., cur cogis eum hanc vocem (besedo) emittere? Ci., moriere, si vocem emiseris L.; prim. še: se animam statim emissurum N. da bo dušo spustil, izdihnil.

3. izgnati, pregnati, spoditi: L., Catilinam ex urbe emisimus Ci., quod illum emiserim potius quam quod eiecerim Ci., ex domo pontificis maximi emissus Ci. „ven vržen“, ea oratione Catilinam emisi Ci.

— II.

1. izpustiti (izpuščati): agnos foras Pl., plerosque celant et noctu per vallum emittunt C., leonem emittere Cu., emissa hiems V. Od kod? z abl.: emisit caseum ore Ph., praeoptabant scutum manu emittere C. proč vreči, odložiti; s praep.: ex iudicio gratiā emitti Ci., ex eo loco ancillarum beneficio emissus est Ci. je ušel, emissa de manibus res est L. se je izmuznila, hostem de (ex) manibus emittere Ci., L. sovražniku dati priložnost, da uide; pren.: certamen manibus emittere L.

2. occ.
a) (ujetnike) izpustiti, osvoboditi: emissus est e carcere Pl., Ci., Apollonium de carcere emitti iubet Ci., ex vinculis emittere Pl., Ci., e custodia emittere Ci., N., L., ludet favis emissa iuventus V. (o zalegi čebel).
b) (osebe iz kakega pravnega razmerja) pustiti, oprostiti, osvoboditi: manu emittere aliquem Pl., L., Plin. iun., tudi samo emittere aliquem Pl., Ter., manu emittere servum L., adoptatos T.; pa tudi: librā et aere liberatum debitorem emittere L. prostost dati dolžniku, ki je plačal.
c) voj. vojne ujetnike izpustiti, oprostiti: eos ex obsidione emittere L., iugum, sub quod emissi essent L. izpod katerega so bili izpuščeni.