Franja

strada|ti (-m) hungern; do smrti: verhungern; koga hungern lassen, verhungern lassen

strádati strâdām
1. trpeti: stradati od nepogode, od poplave; vi se svađate, a mi stradamo
2. pokoriti se: stradati zbog grijehova drugih
3. utrpeti škodo: preduzeće, poduzeće je u bankrotu stradalo
4. ponesrečiti se: smrtno stradati; stradao je na željeznici, u sudaru automobila; stradati na pravdi boga trpeti brez svoje krivde

strádati to be hungry, to go hungry, arhaično to hunger; to starve, to live at starvation level; to be starving (ali famished); to suffer extreme want

strádati ne pas manger à sa faim, souffrir de la faim, manquer du nécessaire, être dans l'indigence, mourir de faim

stradati česa manquer de quelque chose

strádati (-am) imperf.

1. patire la fame; non mangiare (a sufficienza)

2. tr. affamare, denutrire, ridurre alla fame

3. non avere (qcs.), non disporre (di qcs.); avere penuria (di qcs.):
vina ni stradal di vino ne aveva a volontà

strádati -am, stradal -a i -ala gladovati: stradati kruha; nacisti so svoje žrtve stradali; ujetniki so v taborišču strašno stradali

strádati pasar hambre; tener hambre ; fig morirse de hambre; no tener lo necesario para vivir

stradati česa carecer de a/c

strádati -am nedov., бідува́ти -ду́ю недок.

strádati -am nedov. a flămânzi

clem [klem] prehodni glagol & neprehodni glagol
narečno stradati, z lakoto mučiti; lakoto trpeti

digiunare v. intr. (pres. digiuno)

1. postiti se; ekst. stradati

2. odreči, odrekati se, odpovedati se čemu

egeō -ēre eguī (—)

1. potreben biti, stradati, pomanjkanje trpeti, v pomanjkanju, v revščini živeti: Pl., Fl., egebat? immo locuples erat Ci., pecunia superabat? at egebas! Ci., bonus ille vir exterminetur, egeat Ci., semper avarus eget H., cur eget indignus quisquam te divite H.; brezos.: egetur acriter Pl.

2. potrebovati, treba je komu česa; z abl.: ille non eguit consilio, hortatore Ci., auspicia non egent interpretatione Ci., eg. medicinā Ci., oculis ad cernendum Ci., pecuniam, quā nunc eget Ci., et earum rerum, quibus abundaremus, exportatio et earum, quibus egeremus, invectio Ci., se omnibus rebus egere dictitabant C., egere ope L., auxilio, fortunā, beneficiis S., non tali auxilio nec defensoribus istis tempus eget V.; z gen. (prim. gr. δεῖσϑαί τινος): Pl., Lucr., ne quis ex plebe auxilii egeret C., dum custodis eges H., nec medici nec curatoris egere H., quae causa rates aut cuius egentes litus ad Ausonium tot per vada caerula vexit? V. kateri vzrok ali katera potreba je privedla ladje? eg. nutricis O., alienae facundiae T.; z acc.: egere quidquam Pl., multa Ca. fr., nihil Gell.; z inf. pr. pass.: Mel.

3. occ.
a) ne imeti česa, biti brez česa, komu manjka česa: nostri maiores neque consilii neque audaciae eguere S., alia omnia vasta, inculta, egentia aquae S. brez vode, has iuveni, cum classis egeret, dedi V., te rationis egentem V. prestrašenega, virtutis non egens V. hraber, eget ille senatu, urbe, aerario Ci.
b) želeti si kaj, česa, hrepeneti po čem: egeo tui amans abeuntis Pl., liba recuso, pane egeo H., qui tantuli eget, quanto est opus H., si plausoris eges H.

ēsuriō (essuriō) -īre -īvī in -iī -itūrus (desid. glag. edere)

1. jesti hoteti, lačen biti, lakoto trpeti, stradati: Pl., Varr., O., Sen. ph., Iuv., Eccl., Vulg. idr., ebrio Cleomene, esurientibus ceteris Ci., nostri esurire consueverunt C., esuriens dominus H., num esuriens fastidis omnia praeter pavonem … ? H., canis esuriens Ph., quae (divitiae) esurire cogunt Cu., esuriendi … aviditas Plin. volčja lakota; (o stvareh): naturale est (arbores) avide esurire Plin., quanto magis vellera esuriunt Plin. kolikor bolj volna vsrkava barvo.

2. pren. hlepeti po čem; z acc.: totum Parthorum esurire aurum Plin.; v pass.: nil ibi, quod nobis esuriatur O. po čemer bi hlepel; z gen.: verae beatitudinis esurire Ap. — Od tod adv. pt. pr. ēsurienter lačno: Ap.

Opomba: Nenavaden fut.: ēsurībō Pomp. fr., Nov. fr.

flămânzí -ésc vi. trpeti lakoto, stradati

gladòvati glàdujēm stradati: kod tebe nisam gladovala; u lagerima se užasno gladovalo

hambrear gladovati, stradati

hungern stradati, gladovati; hungern lassen stradati (koga); jemanden hungern (mich hungert) biti lačen; sich (gesund/krank) hungern stradati toliko časa, da ...; figurativ hungern nach močno si želeti česa, hlepeti po

ind-igeō -ēre -iguī (indu [= gr. ἔνδον] + egēre; prvotno pesniška tvorba za potrebe heksametra)

1. potrebovati, trpeti pomanjkanje česa, utrpevati, ne imeti, pogrešati, stradati (česa): corpus et anima utrumque per se indigens alterum alterius auxilio eget S. nezadosten; subst.: Eutr. indigentibus benigne facere Ci. potrebnim; sg.: indigens et mendicus Vulg.; kot glagol z obj. in sicer v gen.: Pl., V., quarum et abundemus rerum et quarum indigeamus Luc., armorum i. N.; z abl.: Varr., Plin., Gell. idr., Lacedaemonii indigebant pecuniā N., iis rebus i., quae ad oppugnationem castrorum sunt usui C., adolescentia indiget bonā existimatione Ci.; s splošnim acc.: nihil i. Varr., ne quid ex his indigeat architectus Vitr.

2. potrebovati, treba je komu česa, potreben biti česa; obj. stoji v gen.: Ter., Col., Suet. idr., hoc bellum indiget celeritatis Ci., quid enim? Africanus indigens mei? minime hercle! at ne ego quidem illius! Ci., alienarum opum i. N., tui consilii i. Ci., non auri, non argenti i. Ci. ne hrepeneti po … , iskati … , quorum indiget usus V.; v abl.: Iust., Plin., Plin. iun., Suet. idr., ut vivo me aliis indigeres Ci., annis XXX medicinā non i. N., auxiliis i. L., ut alterum alterius auxilio indigeat S.; poznolat. tudi inf.: sed hoc plane indigeo discere, quid sit … Gell. treba mi je, rad bi …

înfometá -éz vt. stradati, sestradati, izstradati

jeûner [žöne] verbe intransitif postiti se; stradati; čutiti pomanjkanje

jeûner de quelque chose vzdržati se česa