smrk|elj moški spol (-lja …) der Rotz; der Nasenschleim
smŕkelj snivel, snot; mucus; (pri konju) glanders pl
smŕkelj morve ženski spol
smŕkelj (-klja) m
1. moccio; pog. moccolo, caccola
2. pejor. (objesten otrok) monello, birba
3. bot.
purmanov smrkelj (repati ščir) amaranto (Amaranthus caudatus)
smŕkelj -klja m šmrkalj, sline, bale iz nosa
bȁlac bâlca m, mn. bâlci bȁlācā smrkelj: vise mu balci iz nosa
bȁle bâlā ž mn.
1. smrkelj, vozger: vise mu bale iz nosa
2. pena na ustih, na gobcu
3. vet. smrkavost
caccola f
1. bobek:
caccole di capra kozji bobki
2. pog. smrkelj, krmeželj
3. pren. pog.zlasti pl. čenče
hūmidus, bolje ūmidus 3, adv. -ē ([h]umēre)
1. vlažen, moker, rosen: ignem ex lignis viridibus atque humidis … fieri iussit Ci., factae (naves) ex (h)umida materia C., in tecto umido Ci. poet., V., O., Sil. rosna, regna V. rečno (= reke Peneja), solstitia V. deževna, humus, aër, vapor O., Ide O. studenčnata, lumina O. solzne oči, dies O., Q. deževen, nubila O. deževni, montes Cu., regiones humidae aridaeque Sen. ph., humidius solum Col., humidissimus ager Varr., auster et reliqui (venti) humidissimi Vitr. zelo deževni, haec tigna umide putent Pl.; pesn.: umida mella V. tekoči, vina V., maria V. mokrovita; metaf. vodén = plehek, puhel: verba Gell. Subst.
a) (h)ūmidum -ī, n α) vlaga, mokrota, mokro: Col., obaequalitas ista sicci, humidi Ap. β) vlažna tla, močvara = vlažno —, mokro mesto ali tak kraj (svet), taka zemlja ali taka tla: castra in humido locare Cu., aggeres umido paludum imponere T. na vlažni močvari.
b) (h)ūmida -ōrum, n α) vlažni —, vodeni deli: ut … terrena et umida … in mare ferantur Ci., tako tudi komp.: humidiora et aquosa Ap. β) vlažna —, mokra mesta ali taki kraji: herba nascens in umidis Plin. γ) redka (= ne gosta) —, vodena živila: Cels.
2. occ.
a) sočen, sočnat: corpus Cels., alii (homines) humidi, alii sicci Cels.; kot subst. hūmida -ōrum, n sokovi v telesu: Cels.
b) kot medic. t. t.: malleus morbus humidus P. Veg. vodeni (konjski) smrkelj, konjska bolezen.
malleus -ī, m
1. kladivo, tolkač, tolkalo, kij, bat, bet, poseb. za pobijanje darilnih živinčet: Pl., L., Suet., Amm., stupparius Plin. tolkalo, „tolč“ (za lan), tempora discussit malleus ictu O.; preg.: malleus sapientior manubrio Pl. (o človeku, ki se ima za pametnejšega od drugih), esse inter malleum et incudem Hier.
2. metaf. smrkelj, smrkavost (živinska bolezen): Veg.
mocarro moški spol smrkelj
moccio m (pl. -ci) smrkelj, sluz
mōccolo m
1. svečni odcedek
2. sveča:
tenere il moccolo a qcn. pren. držati komu svečo
3. pog. kletvica:
tirare moccoli preklinjati
4. pog. svečka (iz nosa), smrkelj
moco moški spol sluz, smrkelj; gošča; utrinek
moco de pavo kožica pri puranovem kljunu
¡no es moco de pavo! to ni malenkost!
caérsele el moca alg. trapast biti
quitarse (limpiarse) los mocos usekniti se
tener mocos smrkav biti
morve [mɔrv] féminin smrkelj; smrkavost (konjska bolezen)
mȍsūr m, mest. u mosúru (t. masura)
1. motek, tuljava: namotavati konac na mosur
2. ledena sveča
3. kapnik: hladan kao mosur u pećini
4. smrkelj: vise mu -i iz nosa
5. puranov čampelj
6. zogleneli svečin stenj
7. natega: -om povući vino iz bureta, iz bačve
8. dial. koruzni storž
mouchure [mušür] féminin smrkelj; utrinek od luči, od sveče
mūcus (muccus) -ī, m (prim. ē-mungō in gr. μύξα sluz, smrkelj) smrkelj, sluz: num mucci fluont? Pl., mucis palustribus obsitus O. muccusque et mala pituita nasi Cat., muci salivaeque et lacrimae Sen. ph., muco similis umor Cels., pituitae mucisque similia Cels.