Franja

služi|ti¹ (-m)

1. kot služabnik, hlapec: dienen
služiti vojsko beim Heer dienen, bei den Soldaten sein

2. (rabiti) dienen (kot als), dobro: gute Dienste leisten; kaki stvari: im Dienst einer Sache stehen; dienen
služiti kot/za dienen als/zu
služiti kot zavarovanje/varščina als Sicherheit dienen

služi|ti² (-m) zaslužiti denar: verdienen, z raznimi deli: jobben, herumjobben; na veliko: absahnen; za družino: der Geldverdiener sein
služiti si kruh sein Brot verdienen

slúžiti slûžīm
I.
1. služiti: služiti kod koga, komu; služiti vojsku služiti vojaški rok, biti pri vojakih; ja sam služio vojsku u Sarajevu; služiti državu služiti državi, biti v državni službi; služiti pješadiju služiti vojaški rok pri pehoti; to ne služi ničemu to ni za nikamor; to ti služi na čast to ti je v čast; to ti služi na korist to je v tvoje dobro; služiti svojim strastima hlapčevati svojim strastem; zdravlje mi dobro služi sem pri dobrem zdravju; služi me karta imam srečo v kartanju; to ti služi na sablazan to ti je v pohujšanje
2. streči (komu): služiti koga za stolom, koga vinom, rakijom, jelom; služiti gostima vino; čime vam mogu služiti s čim vam lahko postrežem
3. rabiti: kabinet mi služi i kao radna soba
4. praznovati: služiti slavu, svetkovinu
5. borba protiv komunizma služila je Hitleru kao maska za lakše pokoravanje pojedinih zemalja krinko boja proti komunizmu je H. zlorabljal, da je laže zasužnjeval posamezne dežele
II. služiti se
1. uporabljati: služiti se svim mogućim sredstvima
2. streči si, postreči si, vzeti: služite se, molim, dok još ima

služíti servir, être en service chez quelqu'un, être au service de quelqu'un ; (čemu) servir à quelque chose

služiti pri vojakih, vojaščino faire son service militaire
služiti pri letalstvu (mornarici, topništvu) servir dans l'aviation (la marine, l'artillerie)
služiti si kruh gagner son pain (ali sa vie)
služiti kot servir de
dvema gospodarjema ni mogoče služiti nul ne peut servir deux maîtres

služíti služim, služi, -ite, služil -ila i slúžiti -im
1. služiti, biti sluga, biti u službi: služiti pri kmetu
služiti u seljaka, zvesto služiti komu
vjerno, verno služiti koga
2. služiti, biti vojnik: služiti pri vojakih
služiti vojsku, služiti vojake, vojaščino, v vojski
služiti vojsku; služiti čez rok
služiti preko roka; služiti pod zastavo
3. služiti, raditi: služiti v gostilni, v pisarni; služiti za pastirja
služiti kao pastir; služiti za raznašalko
raditi kao kolporterka; služiti za denar
raditi za novac
4. zarađivati: služiti si kruh
5. služiti: vreme nam služi
vrijeme nas služi; krtačka nam služi za čiščenje zob
ščetka nam služi za čišćenje zuba; služiti strastem, poželenju
služiti, biti odan strastima, pohoti

služíti slúžim nedov., служи́ти -жу́ недок., заробля́ти -ля́ю недок.

• služíti postráni підробля́ти

služíti slúžim nedov.
1. a fi în serviciu
2. a sluji, a servi
□ služiti vojsko a face armata
3. a fi de folos, a folosi

slúžiti to serve, to be in service; (rabiti se) to be used (kot as)

slúžiti v vojski to serve in the army
slúžiti svojo učno dobo to serve one's apprenticeship
slúžiti si kruh to earn one's living
sam si mora slúžiti kruh he has to earn his own living
trdó si slúžiti kruh to work hard for a living
slúžiti za zgled to serve as an example
kje služite? where are you working?, who are you working for?
to naj ti služi kot svarilo! let this be a warning to you!
slúžiti svojemu namenu to serve one's purpose
ta plašč mi dobro služi this coat wears well
čemu služi to? what is the use of that?
nihče ne more slúžiti dvema gospodarjema no one can serve two masters

slúžiti (-im) imperf.

1. lavorare:
služiti pri železnici lavorare presso le ferrovie
služiti vojsko v mornarici servire in marina
služiti vojaški rok fare il servizio militare, fare il servizio di leva
služiti na kmetiji lavorare in un podere
služiti za hlapca lavorare come garzone

2. servire:
služiti domovini servire la patria

3. guadagnare:
dobro služiti guadagnare bene
služiti kruh guadagnarsi il pane, guadagnarsi da vivere

4. servire, essere utile:
noge mu ne služijo več le gambe non gli servono più

5. servire, fare da; servire a:
prostor je služil za skladišče il locale serviva da magazzino
čipke služijo za okras i merletti servono da ornamento
slovnica bo služila za dvojezični pouk la grammatica servirà all'insegnamento bilingue
služiti dvema gospodarjema servire due padroni
pren. služiti mamona essere schiavo di mammona, del denaro

slúžiti servir (komu a alg, kot de, za para)

služiti kot izgovor servir de pretexto
služiti namenu servir para un objeto
služiti pri vojakih servir en filas
služiti pri mornarici (letalstvu) servir en la marina (aviación)
služiti vojsko hacer el servicio militar
služiti si kruh ganar(se) la vida, ganar de comer, ganar para vivir, ganarse el pan
Čemu služi to? ¿para qué sirve eso?; ¿a qué conduce eso?

служи́ти -жу́ недок., služíti slúžim nedov.

ne morete služiti dvema gospodarjema frazem
(pregovor) ▸ nem lehet egyszerre két urat szolgálni, senki sem szolgálhat két úrnak

act² [ækt]

1. prehodni glagol
igrati, predstavljati; hliniti

2. neprehodni glagol
delovati, služiti, vesti se (on na)
vplivati (upon po)
ravnati se; pretvarjati se

to act out naturalistično zaigrati
to act out of character zmesti se
to act a part imeti vlogo
to act upon s.o.'s advice ravnati se po nasvetu koga
to act up to one's reputation ravnati, kakor smo pričakovali

administer [ədmínistə]

1. prehodni glagol
voditi, upravljati, oskrbovati; uporabiti; vršiti

2. neprehodni glagol
prispevati; pomagati; služiti

to administer an oath zapriseči
to administer the law soditi
to administer medicine dati zdravilo
to administer a rebuke grajati
to administer a shock prizadeti udarec
to administer a will izvršiti oporoko

ancillor -ārī -ātus sum (ancilla) deklovati, potem sploh služiti, streči, suženjsko streči komu, suženjsko pokoravati se mu: Acc. ap. Non. in pozni pisci; pren.: aestus ancillantes sideri avido Plin., cetera membra ancillari et subservire capiti Ap.

anculō -āre (anculus) služiti: P. F.; sinkop. obl. anclō -āre služeč (strežeč) priskrbeti (priskrbovati), preskrbeti (preskrbovati), (po)streči, poda(ja)ti: L. Andr. ap. P. F. — Dep. soobl. anclor -ārī: L. Andr. ap. Prisc., Prisc.

appāreō (adpāreō) -ēre -uī -itūrus

1. na dan, na svetlo, na plano priti (prihajati), pokazati se, prikaz(ov)ati se, pojaviti (pojavljati) se, viden (opazen) biti, videti se (naspr. latēre, latitare, occultum esse): ille bonus vir nusquam apparet Ter., apparebo domi Pl., apparent armati N., apparent rari nantes in gurgite vasto V., apparet lux C., si qua uspiam navicula praedonum apparuisset Ci., apparetque beata pleno copia cornu H., quod nec hostis usquam apparebat L.; z dat. personae: anguis ille, qui Sullae apparuit immolanti Ci., queis numquam dies apparuit Tib., apparere alicui in somnis Vulg.; appārēns -entis viden: O., Q.; adv. appārenter vidno, očitno: Boet.; pren.: facitote sonitus ungularum apparent Pl., apparet sensus, perversitas, proclivitas Ci., ne quod in vita vestigium libidinis appareat Ci.

2. (na klic prikaz[ov]ati se), na razpolago (uslugo) biti, služiti, streči; o uradnih slugah rim. oblastnikov: lictor, qui apparebat Quadr. ap. Gell.; z dat. personae: aedilibus L., XXIV lictores apparere consulibus L., novem (decemviris) singuli accensi apparebant L.; z dat. rei (pri čem): scribae,... lictores,... quos apparere huic quaestioni video Ci.; o izvenrimskih razmerah: Eumenes..., cum... VII annos Philippo apparuisset N. ko je 7 let služil Filipu za tajnika; pren.: divorumquae iras (sacerdotes) providento iisque apparento Ci. in naj se po njej (jezi) ravnajo, hae (Dirae) Iovis ad solium... apparent V.

3. pren. očiten biti, jasen biti, (po)kazati se, izkazovati se: L., O. idr., si ei opus non apparet Ca., ratio apparet Pl. se kaže (spoznava), da je prav (da je v redu), fac sis nunc promissa adpareant Ter., id quo magis absconditur, eo magis apparet Ci., ut videam, ubi rhetoris tanta merces... appareat Ci. kje se izkaže retorju (za njegov pouk) plačana tolikšna nagrada (= od retorja za tolikšno nagrado naučeno govorništvo), res ipsae apparere non poterunt N. razbistriti se, lamentamur non apparere labores nostros H. da se ne priznavajo, in angustiis amici apparent Petr. se izkažejo; s predikatnim adj.: rebus angustis animosus atque fortis appare H. izkaži se pogumnega...; z dat.: apparet id quidem... etiam caeco L.; z ex: ex quo apparet antiquior materiae origo Plin.; z NCI: Varr., Suet., membra nobis ita data sunt, ut ad quandam retionem vivendi data esse appareant Ci., apparebant autem bona esse Sen. ph. Pogosto brezos. appāret očitno (jasno, razvidno) je, jasno se (po)kaže, vidi se; abs. (kot vrinek): sive hoc confictum est, ut apparet, sive missum domo est, ut dicitur Ci.; z odvisnim vprašanjem: tamen appareret, uter esset insidiator Ci., appariturum (esse), quibus populis proprie societatem cum rege iungi displicuisset L.; z ACI: adparet (eum) esse commotum Ci., hoc cum appareret non sine magna multorum consensione esse factum N., apparebat aut hostibus aut civibus de victoria concedendum esse L.; z dat.: in iis rebus, quas impendere iam apparebat omnibus N.; z abl. (iz česa): in causa non fuisse feritatem eo apparet, quod... Sen. ph., ut ipso nomine apparet Plin.; z ex: ut ex orationibus apparet Ci., ex nuptialibus sacris apparet Q.; z in in abl.: de qua (re) Socrates quidem quid senserit, apparet in eo libro, in quo moritur Ci.; redkeje s per: per quae appareat Q.; z inde: Plin., Q.; z raznimi adv., npr.: lucide N., aperte Lucr., manifesto, plane Q.

colō -ere, coluī, cultum

1. agr. obdel(ov)ati, (vz)gojiti, vzgajati: praedia Ci., Col., agrum L., Eutr., ager Campanus colitur a plebe Ci., qui ruri habitarit et in agro colendo semper vixerit Ci., c. agros Ci., C., N., Cu., Col., rus V., rura Cat., Tib., Col., arva H., O., Q., fundum Ca., Varr., H., glaebam O., solum, terram Col., hortum Cu., hortos V., O., dura cultu haec plaga est L. težko je obdelovati, c. vitem Ci., Gell., arbores H., Gell., ne arva simul et vineta et oleas et arbustum colant Q.; s proleptičnim obj. gojiti: c. fructus V., fruges, poma O.; occ. s poljedelstvom se ukvarjati, kmetovati: Dig., duo … spectasse videntur Italici homines colendo, possentne … Varr., qui colendi aut pascendi causā esse in agro consuerant Ci., colendi haud facilem esse viam V.; od tod

2. sinekdoha bivati, naseljen (doma) biti v kakem kraju, prebivati, stanovati
a) brez obj.: hic Pl., Maurusii prope Oceanum adversus Gades colunt L., c. supra Bosporum Cu., ultra Tanaim usque ad Thraciam Cu., colunt discreti ac diversi, ut campus placuit T.
b) z obj.: homines, qui has nobiscum terras colunt Ci., c. Hibernum L. ob Hibernu prebivati, regionem ultra Istrum iacentem Cu.; v pass.: colitur ea pars frequentissime Ci. je najbolj poseljen; pesn.: me iuvat in prima coluisse Helicona iuventa Pr. da sem pesnil že v zgodnji mladosti; pogosto o božanstvih, ki jih častijo v kakem kraju: Cat., deos deasque veneror, qui hanc urbem colunt Pl., dii, qui hanc urbem, hos sacratos lacus lucosque colitis L., (Carthago), … quam Iuno fertur … coluisse V., nymphisque colentibus undas O.

3. skrbeti za kaj, za koga, negovati: genus hominum Pl., ille (Iuppiter) colit terras V., dum (Castor et Pollux) terras hominumque colunt genus H.; occ.
a) z živežem preskrbeti (preskrbovati), zalagati, živež dajati, preživljati: c. domicilia Varr. ap. Non. ugodno za bivanje napraviti, neque milites artē (skopo) colam, me opulenter (obilno) S.
b) (o)krasiti, (o)zaljšati, (o)lepšati: corpora si veteres non sic coluere puellae O., formam augere colendo O., thalami ebore culti O., c. capillos Tib., bracchia et lacertos auro Cu., domos vivo Petr.
c) (duševno) (vz)gojiti, omikati, izobraziti (izobraževati), blažiti, poblažiti (poblaževati), (o)plemenititi: genus orationis Ci., pectus ingenuas per artes O., ingenium singulari rerum militarium prudentiā Vell.
č) skrbno gojiti, negovati, izvrševati, opravljati, skrbeti za kaj, držati se česa, v čislih imeti, čislati: pietatem Pl., amorem Pl., V., Tib., amicitiam Pl., Ci., amicitiam populi Romani S., amicitias Ci., amicitiam cum fide Cu., fidem Ci., Cu., fidem rectumque O., iustitiam et liberalitatem Ci., diligentiam Ci., pudorem ac pudicitiam Ci., in officio colendo sita est honestas, in neglegendo turpitudo Ci., studia haec in Latio tum vehementius colebantur Ci., c. artes pessumas S., et patrias artes militiamque colant O., artes liberales studiosissime c. Suet., ius religiose Corn., ius ac fas L., pacem L., bonos mores S., morem Plin. iun., vitam Pl., V. (življenje) živeti, brevem vitam Pl., vitam illam inopem Ter., nec victum nec vitam illam Ci. ep., aevom Lucr. preživljati, aurum Pr. biti hlapec zlata.

4. božanstva idr. z darovi, obredi, uslugami (po)častiti, moliti, spoštovati: deos Ci., L., O., Siculi Hennensem Cererem maxime colunt Ci., maiores in deorum numero c. Ci., deûm maxime Mercurium solunt C., Phoebe, … si te coluique coloque O., c. Latonam per aras, deum pietate ali templis O., Apollinem eximia religione Cu., reges inter deos Cu.; v pass.: cura pii diis sunt et qui coluere, coluntur O., o colendi semper et culti (sc. Phoebĕ et Diana) H., ubi pro deo vates antiquus colitur L. po božje, id, quod pro deo colitur Cu., cum se templis et effigie numinum, per flamines et sacerdotes coli vellet (Augustus) T.; occ.
a) kak kraj ali tisto, kar je v njem, kot sveto častiti: Musarum delubra Ci., sacra Musarum O., in sacrarium, quod summa colebatur caerimonia N., c. sacellum sanctissime N., aram ritu alicuius dei L., sanctas aras O., templum miro honore V., templa O., Bellonae templum tanta religione colitur, ut … Auct. b. Alx., simulacrum supplicationibus c. Suet.
b) praznike idr. obhajati, posvečevati, izvrševati, vršiti: quae sacra maiores nostri coluerunt Ci., c. sacra Musarum O., festa caesā sue O., morem sacrum V., religiones pie magis quam magnifice L.; pren.: sacra litterarum c. Q.
c) komu uslužen biti, služiti, koga ali kaj častiti, spoštovati, visoko ceniti: quem patris loco colere debebas Ci., hospites colere atque observare Ci., litteris absentem coli ab aliquo N. prejeti pismene dokaze spoštovanja od koga, nomen ipsum (regis) colere venerarique Cu., c. externos et adulari T.; z abl. instrumenti: c. aliquem donis L., honoribus muneribusque L. s častmi in darovi obsipavati, c. aliquem summā observantiā Ci., tantā veneratione pulcherrimum opus colebatur Plin. iun.; včasih v slabem pomenu: cum de Siculis male mereretur, civīs Romanos coluit, iis indulsit Ci. — Od tod

1.
a) subst. pt. pr. colēns -entis, m prebivalec: Antrona voluntate colentium recepit L.
b) adj. pt. pr. colēns -entis časteč; kot subst. z gen. častilec, častitelj: religionum Ci.

2. adj. pt. pf. cultus 3, adv. -ē
a) vzgojen, obdel(ov)an, zasajen: ager, qui nulla ex parte fuit cultus — nunc est cultissimus Ci., loci c. Ci., horti c. O., quos, cumque feret cultus tibi fundus honores H., fundus cultior Q., loca cultiora Cu., rus cultissimum Col., materia (les) culta et silvestris Ci.; subst. culta -ōrum, n obdelana zemlja, nasadi: Front., an culta ex silvestribus facere potui? L., culta evastata sunt bello L., per pinguia culta V., Democriti pecus edit agellos cultaque H., culta et dumeta Col.
b) s hrano vzgojen, rejen, prehranjen: bene c. Aug.
c) lepo opravljen, naličen, okrašen, ličen, zal, čeden: adulter O., non bene culta puella O., femina cultissima O., turba muliebriter culta Cu., sacerdos veste candidā cultus Plin., matrona culta purpurā Suet., minister, quo nec filia cultior nec uxor Mart., lectulus … cultius stratus Val. Max., cultius progredi Iust.; o pesniku: discentur numeri, culte Tibulle, tui O. lični.
č) olikan, omikan, izobražen, uglajen: Gell., Aur., animi non omnes culti fructum ferunt Ci., c. carmina O., corporum habitum et nitorem cultiora quam pastoralia esse L., cultiora tempora et ingenia Cu., turba cultior Sen. ph. bolj omikano občinstvo, vita cultior Iust., culte loqui O. ali dicere Sen. rh., Q., cultius dicere Sen. rh., T.; subst. cultiōrēs -um, m bolj izobraženi ljudje, izobraženci: Front.

conduce [kəndjú:s] neprehodni glagol (to k)
voditi, peljati; prispevati, služiti; imeti za posledico

cōnsector -ārī -ātus sum (frequ. glag. cōnsequī)

1. venomer slediti, hoditi za kom (v tem prvotnem pomenu redko): hoc consector Ter., eos cupit, eos consectatur Pl., pren.: tardi ingenii est rivulos consectari, fontīs rerum non videre Ci.; occ.
a) hiteti za kom, zasledovati koga, preganjati koga (tudi pren.), poditi se za kom: Pl., Auct. b. Afr., praedones consectando mare tutum reddidit N., Fufium … sibilis consectantur Ci. ep., c. hostes, naves, equites C., pueros mulieresque C., fessos L., per urbem victos implacabili odio T., aliquem stricto gladio Iust.; o lovcih: Lucr., c. pecora L. loviti, lupus magno consectantium tumultu evasit L. preganjalcev.
b) (o živalskih samcih) letati, tekati, poditi se za samico: Plin.; od tod (o osebah): c. mares, feminas Pl.

2. pren. stremeti, težiti za čim, poganjati se za kaj, služiti čemu, poskušati kaj dobiti (doseči): levitatis est omnes umbras falsae gloriae consectari Ci., c. umbram virtutis Val. Max., Alexander largitione benevolentiam Macedonum consectatur Ci., verba c. Ci. držati se le besed, neque quisquam est, qui dolorem ipsum, quia dolor sit, amet, consectetur, adipisci velit Ci.; z inf.: dum passerem consectatur arripere Ap.; occ.
a) pretresajoč zasledovati, v nadaljnji pretres vzeti (jemati): ne plura, quae sunt innumerabilia, consecter, comprehendam brevi Ci., c. singulorum munificentiam Val. Max., sed quid singula consecter et colligo Plin. iun. zasledujem in navajam, Aratus minutissima sidera consectatur et colligit Plin. iun.
b) po sledeh česa iti, slediti čemu, kaj, poizvedovati po čem, kaj: deorum monita Val. Max. (o drobogledu), subtilius ista consectati Plin. ko so to dodobra premislili.
c) opisujoč (pišoč, posnemajoč) gnati se za čim, poskušati kaj doseči, lotiti se česa: ubertatem orationis Ci., rationem disputandi Ci. posnemati, vitium de industria, in historia puerile quiddam Ci. — Act. soobl. cōnsectō -āre preganjati (le v pass.): uxorem tuam … a populo lapidibus consectari video Lab. ap. Prisc.