Franja

siv|eti [é] (-im) osiveti ergrauen, grau werden

sivéti to grey; to turn grey, to grow grey

sivéti devenir gris ; (lasje) grisonner

sivi na senceh il grisonne sur les tempes

sivéti (-ím) imperf. ingrigire, incanutire, farsi grigio; oscurarsi

sivéti -im, sivi -ite, sivel -ela sijedjeti, sedeti: po petdesetem letu je začel siveti; lasje mu sivijo

sivéti ponerse gris , (lasje) encanecer

sivéti -ím nedov., си́ві́ти си́ві́ю недок.

albēscō -ere (incoh. glag. albēre) beleti, bledeti, siveti: Lucr., Cels., Plin., Cypr., albescit messis aristis O., albescens capillus H.; occ. svetliti se: Plin., Sil., quodque (mare) nunc, qua a sole collucet, albescit et vibrat Ci., fluctus ubi primo coepit albescere vento V., videbis flammarum longos a tergo albescere tractūs V., ut primum albescere lucem vidit V. da se svita (dani), albescente iam die Amm. ko se je že danilo, albescente caelo Dig. kadar se nebo (dan) sivi.

beháriti bèhārīm
1. gl. beharati
2. ekspr. siveti, postajati bel: zaplakaće na grobu prošlosti kad mu stanu behariti vlasi

biancheggiare

A) v. intr. (pres. biancheggio)

1. beliti se, postajati bel

2. siveti

B) v. tr. pobeliti:
biancheggiare le pareti pobeliti stene

bijèljeti -līm (ijek.), béleti -līm (ek.)
I.
1. beleti, postajati bel: srž grančica počela je bijeljeti
2. siveti: kosa joj poče bijeljeti
3. zora bijeli dani se
4. bledeti: tekstil bijeli na suncu
II. bijeljeti se
1. beliti se: što se bijeli u gori zelenoj?
2. svetiti se: vani se još bijeli dan; nebo se bijeli nad nama; sve u stanu se bijeli od čistoće

blanchir [blɑ̃šir] verbe transitif (po)beliti; (o)prati; (o)čistiti; verbe intransitif posta(ja)ti bel; siveti

blanchir à la chaux pobeliti z apnom
blanchir des choux popariti zelje
blanchir à la lime izpiliti
blanchir de colère postati bel, bled od jeze
l'âge blanchit les cheveux leta, starost pobelijo lase
blanchir sous le harnais (figuré) osiveti v službi
le jour blanchit dan se dela, svetlika se
se blanchir le visage avec de la poudre napudrati si obraz
se blanchir beliti se; pudrati se; figuré opravičevati se
rien ne peut le blanchir nič ga ne more opravičiti
il est sorti blanchi de cette affaire nobena krivda mu ni bila dokazana v tej zadevi, aferi

cāneō -ēre -uī (cānus) siveti, siv biti, beleti, bel biti: Stat., Iuv., T., Cl., necdum temporibus... canebat... senectus V., gramina canent (zaradi rose ali slane) V., ager gravidis canebat aristis O., canet barba gelu Sil.; večinoma v pt. pr. canēns -entis siv, sivkast, srebrno siv, bel: nemora Aethiopum molli canentia lanā V., canens senecta V., salictum V. (o srebrno sivem listju), lilia, oliva, gelu O.

cānēsco -ere, cānuī (incoh. glag. cānēre) (o)siveti, (po)beliti se: canescunt capilli Plin., canescunt aequora O.; (o)siveti = (o)stareti, (po)starati se: canescit Iasion O.; pren.: Petr., cum ipsa oratio nostra iam canesceret Ci. (prim. Q. XI, 1, 31).

cōnsenēscō -ere -senuī (—)

1.
a) (o dveh osebah ali o paru) skupno s kom (po)starati se: Suet., illā consenuere casā (Philemon et Baucis) O., filia in fratris gremio consenescebat Ci. se je starala, je ginila, ibi per quattuordecim annos cum uxore c. Eutr.
b) (o množici) skupno (po)starati se, (o)stareti, (o)siveti, (o)slabeti: Varr., Vell., Sen. rh., Q., milesne Crassi … consenuit socerorum in armis H. je osivel(o), Alexandro alieno in agro bellanti exercitus consenuisset L., iuventus ad Veios consenescit L.; occ. (o posamezniku) (po)starati se, (o)stareti, (o)siveti, (o)slabeti: c. circa Casilinum Cumasque L. (o Hanibalu), insontem, indemnatum in exsilio c. L.; (tudi o stvareh): haud ulla carina consenuit Pr., nemus consenuit Cl.

2. pren. (o osebah, abstr. in stvareh) skupno (hkrati) s kom ali s čim (po)starati se in (o)topeti, onemoči, omagati, omrtveti, (o)pešati, (o)slabeti, pojemati, giniti, ponehati, iznakaziti se: Pl., Fl., Cod. Th., otio et tranquillitate rei publicae consenescebat Ci. je pešal hkrati z državo, consenescunt vires atque deficiunt Ci., falsa invidia … interposito spatio et cognitā causā consenescit Ci., viget aetas, animus valet (sc. nobis); contra illis annis atque divitiis omnia consenuerunt S., animum quoque patris consenuisse in adfecto corpore L., consenuisse iam secum et rogationes et vim omnem tribuniciae potestatis L., oratio, quae ferri debet et fluere, dimetiendis pedibus … consenescit Q., tumor consenuit militum Amm. je polegel, utihnil, quam ob rem ova aut inaequaliter maturescunt aut consenescunt Varr., consenuit vitis vitio soli Col., consenuit haec tabula carie Plin.; occ. politično veljavo (politični ugled) izgubiti (izgubljati): omnes illius partis auctores … nullo adversario consenescere Ci. ep.

ergrauen osiveti, siveti

grey³ [grei]

1. neprehodni glagol
(o)siveti

2. prehodni glagol
(o)siviti

grisailler [-zaje] verbe transitif sivo pobarvati; verbe intransitif postati sivkast, siveti

grisonner [-zɔne] verbe intransitif siveti

il grisonne sur les tempes sivi na senceh

grizzle¹ [grízl]

1. samostalnik
sivina, siva barva
arhaično sivec; na pol žgana opeka

2. prehodni glagol & neprehodni glagol
siviti, siveti

3. pridevnik
siv, osivel