-
ruka|ti1 (-m) lovstvo brunften, röhren
-
ruka|ti2 (-m) (tresti, premetavati) rütteln, schütteln
-
rúkati rûčēm gl. rikati: vatrom okružene životinje ržu, buču i ruču
-
rúkati (o jelenu) to troat
-
rúkati (o jelenu) bramer, raire, réer
-
rúkati1 (-am) | rúkniti (-em) imperf., perf.
1. (suvati, suniti) pog. urtare, spingere
2. bere (un sorso, un goccio)
-
rúkati2 (-am) imperf. zool., lov. bramire
-
rúkati -am
1. rukati, rikati: bik, jelen ruka, kadar se poja
2. drmati: rukati v zemljo zabit kol
-
rúkati (o jelenu) estar en celo
-
bell3 [bel]
1. samostalnik
rukanje jelena (v času parjenja)
2. neprehodni glagol
rukati
-
bramer [brame] verbe intransitif rukati (o jelenu); figuré tuliti
bramer après quelque chose jokati za čem
-
bramire v. intr. (pres. bramisco)
1. rukati, tuliti
2. ekst. knjižno rjoveti
-
brunften rukati
-
groan1 [groun] neprehodni glagol & prehodni glagol (under zaradi)
stokati, ječati, vzdihovati; rukati (jelen)
figurativno (for za) močno hrepeneti, koprneti; sikati, mrmrati
to groan down prisiliti k molku
to groan under (ali with) šibiti se pod
to groan inwardly biti nesrečen
groaning board miza, ki se šibi od jedi
-
orgeln orglati, igrati na orgle; figurativ bučati, Hirsch: trobiti, rukati
-
raire*, réer verbe intransitif, vieilli rukati (o jelenu, srnjaku)
-
râler [rɑle] verbe intransitif hropsti; umirati; (= raller) ruliti, rukati (o jelenu); figuré godrnjati, nergati, zabavljati; populaire, vieilli dolgo mešetariti, barantati
faire râler quelqu'un razkačiti, razjeziti, spraviti v slabo voljo koga
-
raller [rale] verbe intransitif ruliti, rukati (o jelenu)
-
ríkati rîčēm
1. rjoveti, rjuti, ruliti, rukati, rikati: lav riče; goveda riču; jelen riče; magarac riče
2. rjuti: rikati na koga
3. grmeti: topovi riču
-
röhren Hirsch: rukati, trobiti; figurativ kričati; bučati, hrumeti