Franja

rubi|ti (-m) pravo pfänden

rúbiti rûbīm
1. robiti: rubiti platno
2. zaokroževati, robiti
3. sekati, obglavljati: rubiti glavu; i tko dom svoj ljubi, njemu krvnik glavu rubi

rubíti rubim, rubi -ite, rubil -ila i rúbiti -im vršiti ovrhu, egzekuciju: rubiti koga zaradi dolga; rubiti komu premičnine

rúbiti to seize; to distrain (on, upon)

dal sem ga rúbiti I had his goods seized

rúbiti saisir quelque chose (en gage); faire (ali opérer, pratiquer) une saisie, procéder à une saisie, confisquer

rúbiti (-im) imperf. pignorare

rúbiti embargar

bordírati -am (fr. border) bordirati, opšivati, rubiti, gajtaniti

éntlati -am (nj. endeln) endlati, endlovati, opšivati, praviti rubove na ženskim ručnim radovima, rubiti, ivičiti: entlati rob obleke

glūbō -ere, glūpsī, glūptum (prim. gr. γλύφω rezljam, izrezujem, γλυφίς zareza, lat. glūma [iz *glūbma in to iz *glūbh-mā ali *glūbh-sma])

1. obeléti, oluščiti, olupiti, omajíti: salictum CA., ramos VARR., granum P. F.; v refl. pomenu: CA.; occ. žival odreti, iz kože da(ja)ti: pecus P. F.

2. metaf. oropati, rubiti, rob(ti: glubit magnanimos Remi nepotes CAT.

Opomba: Fut. I. (po 2. konjugaciji) glubebit: CA.

pfänden Recht rubiti, zarubiti

pignorare v. tr. (pres. pignōro)

1. pravo rubiti; zaseči

2. zastaviti

robíti robim, robil -ila i róbiti -im
1. rubiti, porubljivati, opšivati: robiti prt, rjuho
2. slobodno, prostački govoriti: neslane, mastne robiti

rȕbati -ām (srvn. rouben) rubiti

залог m

1. jamščina, varščina, jamstvo, poroštvo; kavcija;
брать в з. rubiti;
дать в з. zastaviti;

2. glagolski način;
действительный залог tvornik;
страдательный залог trpnik