Franja

Zadetki iskanja

  • opogumi|ti se (-m se) Mut bekommen/fassen, sich ein Herz fassen
  • opogúmiti se -im se dov., осмі́литися -люся док.
  • affrancare

    A) v. tr. (pres. affranco)

    1. osvoboditi, osvobajati, oprostiti (tudi pren.):
    affrancare un popolo dalla schiavitù osvoboditi ljudstvo suženjstva

    2. pravo oprostiti (dajatev, obveznosti)

    3. frankirati (poštno pošiljko):
    affrancare un pacco postale frankirati paket

    B) ➞ affrancarsi v. rifl. (pres. mi affranco)

    1. rešiti se, znebiti se (tudi pren.):
    affrancarsi dal bisogno rešiti se pomanjkanja
    affrancarsi dai debiti znebiti se dolgov

    2. opogumiti se:
    affrancarsi nel comportamento opogumiti se v obnašanju
  • invigorire

    A) v. tr. (pres. invigorisco) krepiti, ojačati

    B) ➞ invigorire, invigorirsi v. intr., v. rifl. (pres. /mi/ invigorisco) okrepiti, ojačati se; pren. opogumiti se
  • nasokòliti se -sòkolīm se opogumiti se
  • okurážiti se okùrāžīm se opogumiti se
  • oslobòditi oslòbodīm
    I.
    1. osvoboditi: osloboditi roba, koga iz opasnosti
    2. oprostiti: osloboditi šegrta, koga obaveze, plaćanja poštarine, poreza; osloboditi optuženoga pred sudom
    II. osloboditi se
    1. osvoboditi se
    2. oprostiti se
    3. opogumiti se, sprostiti se: kad se malo oslobodio, rekao je
  • òsmjeliti se -īm se (ijek.), òsmeliti se -īm se (ek.) opogumiti se, drzniti si
  • rassicurare

    A) v. tr. (pres. rassicuro) pomiriti, pomirjati

    B) ➞ rassicurarsi v. rifl. (pres. mi rassicuro) pomiriti, pomirjati se; opogumiti se
  • uslobòditi se uslòbodīm se opogumiti se, sprostiti se
  • ùsmjeliti se -īm se (ijek.), ùsmeliti se -īm se (ek.) ojunačiti se, opogumiti se, drzniti si, upati si: on se usmjelio te joj nasamu poljubio ruku
  • ùznijeti uznèsēm (ijek.), ùznēti uznèsēm (ek.)
    I.
    1. ponesti navzgor
    2. povzdigniti, poveličati: uznijeti koga
    II. uznijeti se
    1. prevzeti se: Drobnjaci se tvoji uznijeli
    2. opogumiti se: uznese se junak uz junaka
  • осмі́литися -люся док., opogúmiti se -im se dov., dŕzniti si/se -em si/se nedov.
  • audeō -ēre, ausus sum (iz *audus = avidus; prim. aveō1, avidus) semidep.

    1. željan biti, (po)želeti, volja je koga, marati, hoteti, hoče se komu; non audeo srce mi ne da: quos ubi confertos audere in proelia vidi V. da si žele boja; z inf.: non audes mihi subvenire? Pl. ali se ne moreš odločiti...? auden participare me, quod commentus es? Pl. hočeš...? aude, hospes, contemnere opes V., sapere aude H. volja te bodi odločiti se, nec longius audet abire O.; abs.: si audes (kontr. sōdēs, gl. to geslo) če te je volja, če ti je drago, če hočeš tako dober biti: da mihi hoc, si audes Pl.

    2. opogumiti (opogumljati) se, (pre)drzniti si, upati si, drzno lotiti se česa, drzno (po)skusiti (poskušati) kaj; abs.: V., H., Q., audendum atque agendum ait in tanto malo esse L., audendo atque agendo res Romana crevit L. po smelosti in delavnosti, Romani audendo et fallendo magni facti S. fr., hos... novos magistros nihil intellegebam posse docere quam audere Ci. kakor drzno nastopati, kakor drznosti, periculosius esse deprehendi quam audere T., duo itinera audendi T., ausos libertas sequetur T.; z adv.: neque ausurum contra Seianum T. Sejan si ne bo upal nasprotovati, longius audere T. dalje si upati, unde rursus ausi T. od tod pa upajoč si zopet priti na plano; s praep.: adversus Neronem ausus T., a. istas in usque manus Stat.; z inf.: Pl., Ter., H., Cat. idr., qui de meo facto non dubitem dicere, de Ligarii non audeam confiteri Ci., eodem loco non sunt ausi manere N., qui pulsi loco cedere ausi erant S., bene ausus vana contemnere L., vitigeni latices in aquāī fontibus audent misceri Lucr.; v pass.: si animadverterent auderi adversus se... dimicari N.; z acc. pron. neutr.: ausus es hoc ex ore tuo Enn. ap. Ci., cotidie... quid nostri auderent, sollicitationibus perclitabatur C., quid victor non audebit? Ci., sibi alia omnia audebant Ci., ausurum se in tribunis, quod princeps familiae suae ausus in regibus esset L., si quid in morbo petulantius ausi sunt adversus medentem Sen. ph., audendum aliquid pro patria etiam cum periculo ratus Iust.; pesn. in poklas. tudi z drugimi obj.: audent cum talia fures V., studiisque ardentibus ausum talia deposcunt O., a. tantum facinus Ter., L., desperatio audere ultima... cogit L., a. multa dolo, pleraque per vim L., privatis ut opibus, ita consiliis magna ausus Vell. ob svojem in v svoj dobiček, plus in eo dilectu Valens audebat T., a. proelium, aciem T. drzno spustiti se v boj, vim cultoribus et oppidanis ac plerumque in mercatores T.; v pass.: audeantur infanda L., omnia et conanda et audenda esse Magnetibus L., non ab Scipionibus... quicquam ausum patratumque fortius quam tunc a Caesare Vell., ausis ad Caesarem codicillis T.; za nikalnico s quin: ut non audeam profecto, percontanti quin promam omnia Pl. da ne zdržim, da se ne bi opogumil. — Od tod

    1. adj. pt. pr. audēns -entis, adv. audenter drzen, smel, pogumen: audentes Fortuna iuvat V., audentes deus ipse iuvat O., nihil gravius audenti quam ignavo patiendum T., tu ne cede malis, sed contra audentior ito V., puer quidam audentior ceteris Plin. iun., audentior spes Val. Fl., audentior oratio T., audentissimi cuiusque procursus T., audenter dicere Ulp. (Dig.), Vulg., multa audentius inseri possunt Q., audentius progredi T., audentius iam onerat Seianum T., audentius hostem increpans Stat.

    2. subst. pt. pf. ausum -ī, n drzen (nevaren) poskus, podjetje, početje: ausi paenitet O., magnis excidere ausis (ne dovršiti, ne dognati) O., ausis indulgere O., auso potiri (izvršiti) V., O., at tibi... pro talibus ausis di... persolvant grates dignas V., ausi nullius capax natura T.

    Opomba: Star. pf. ausī: Ca. ap. Prisc.; nenavaden cj. pf. auserim: Ambr.; star. opt. (pōtēntīālīs) ausim -is -it -int drznil(i) bi si, upal(i) bi si: Pl., Ter., Acc. ap. Non., Cat., Pr., Tib., Lucr., Q., Plin. iun., nec, si sciam, dicere ausim L., quis non spondere ausit L., non ausim Ci. (Brutus 18), de grege non ausim quicquam deponere tecum V., neque illi detrahere ausim coronam H., et nihil est, quod non effreno captus amore ausit O., nobis nihil comperti affirmare ausim T.
  • stimulate [stímjuleit]

    1. prehodni glagol
    medicina poživiti, drážiti
    figurativno spodbuditi (to k)
    spodbosti, bodriti, podžgati, stimulirati; animirati (z uživanjem alkohola)

    2. neprehodni glagol
    pogovorno spodbujati se, bodriti se, opogumiti se s pomočjo alkohola

    to stimulate production spodbujati proizvodnjo
  • ala ženski spol perut, krilo; krilo zgradbe, cerkvena ladja; okrajec klobuka

    alas pl varstvo; domišljija, pogum
    caérsele a alg. las ala pogum izgubiti
    tomar ala opogumiti se; drzen postati
    dar (ali poner) ala a uno opogumiti koga, spodbuditi
  • alentar [-ie-] spodbuditi, ohrabriti, opogumiti, vliti upanja; dihati; opomoči si; živeti

    alentarse opogumiti se
  • animar o-, po-živiti, animirati; razvne(ma)ti

    animarse opogumiti se; razživeti se
  • ardito

    A) agg.

    1. pogumen, drzen, smel, nepremišljen; nesramen, predrzen:
    comportamento ardito nepremišljeno ravnanje
    complimento ardito predrzen kompliment
    farsi ardito opogumiti se
    farsi ardito di drzniti si

    2. pren. nov, izviren:
    immagine ardita izvirna prispodoba

    3. toskansko strm:
    strada ardita strma pot

    B) m hist. ardit, jurišnik
  • aufrichten zravnati, zravnavati (sich se), (aufstellen) postaviti (pokonci), die Ordnung: vzpostaviti, einen Menschen: vlivati (komu) pogum, dajati (komu) oporo, opogumljati; sich aufrichten opogumiti se