Franja

omlati|ti (-m) dreschen

omlátiti òmlātīm
1. omlatiti: omlatiti žito
2. sklatiti: omlatiti voće

omlatíti battre, dépiquer (le blé)

omlatíti i omlátiti -im
1. omlatiti, ovrijeći, ovrći: omlatiti ajdo, snop
2. s tekom, apetitom pojesti: omlatiti kos kruha; on je pri nas omlatil
izgubio je naše povjerenje (-ver-)

omlatíti omlátim dov., обмолоти́ти -лочу́ док.

omlátiti to thresh

omlačen threshed; figurativno hackneyed
omlačena fraza hackneyed phrase
omlačena šala a stale joke

omlátiti (-im) perf. ➞ mlatiti

1. agr. battere (col correggiato), trebbiare

2. star. picchiare, bastonare;
omlatiti kos kruha mangiare, spazzare il pane
pren. pog. tukaj si omlatil e vattene, qui non ti ci vogliono

omlátiti trillar

dreschen (drosch, hat gedroschen) mlatiti; (zu Ende dreschen) omlatiti, zmlatiti; leeres Stroh dreschen/Phrasen dreschen mlatiti prazno slamo; Skat: tolči karte; dreschen auf Tasten usw.: razbijati po; den Ball ins Tor: udariti, pognati

izvrijèći izvŕšēm (ijek.), izvréći izvŕšēm (ek.), oni izvŕhū, vel. izvŕsi, ìzvr̄hao izvŕhla ovršiti, omlatiti: izvrijeći žito

òbiti ȍbijēm
1. vlomiti: obiti radnju vlomiti v trgovino; obiti bravu, vrata
2. zlomiti: obiti okove
3. pobiti: grad je obio vinograde
4. obiti: obiti sanduk željezom
5. odbiti: obiti volovima rogove
6. pretolči, z udarci poškodovati: obili su mu bubrege tako da je krv tekla od njega
7. omlatiti: obiti pšenicu
8. obhoditi: obio je mnogo svijeta; obila je sav komšiluk
9. obrusiti si noge: obiti noge
10. ekspr. hoditi okrog tujih pragov, tujih vrat in prosjačiti: obiti pragove, tuda vrata

odklátiti -im omlatiti, motkom otresti: odklatiti jabolko

oklatíti i oklátiti -im omlatiti, otresti plodove s drveta: oklatiti hruške, orehe

otêpsti otepem
I.
1. lako udarajući otresti: sneg s klobuka, prah z obleke
2. omlatiti: otepsti oreh, jablano
3. udarajući snopom po buretu ili sličnom predmetu istresti, istjerati (-ter-) zrnje iz klasja: otepsti nekaj snopov pšenice
4. ekspr. pojesti: otepsti dva kosa kruha
II. otepsti se otresti se, kurtalisati se: otepsti se neprijetnih gostov; otepena ženska
sokačara

poklatíti i poklátiti -im omlatiti: poklatiti vse sadje

pomlatíti i pomlátiti -im
1. pomlatiti, potući: toča je pomlatila žito na polju
2. omlatiti, ovrijeći, ovreći (ijek. i ek.): kmetje so že pomlatili za letos
3. ekspr. pojesti: pomlatiti kos kruha

premlatíti i premlátiti -im
1. premlatiti: premlatiti koga do nezavesti, do krvi, kot psa
2. premlatiti, omlatiti: premlatiti snopje

sklatíti i sklátiti -im omlatiti: s palico, s preklo sklatiti sadje z drevesa; veliko neumnosti je sklatil
govorio je kojekake budalaštine

skléstiti -im
1. oklaštriti, skresati: sklestiti drevo
2. omlatiti: sklestiti sadje
3. pobiti, potući: toča je sklestila polja

terō -ere, trīvī, trītum (indoev. baza *terH- treti, drgniti; prim. gr. τείρω [iz *τερjω] drgnem, τέρυς odrgnjen, τερέω vrtam, strugam, τέρετρον sveder, τρίβω drgnem, τιτράω, τιτραίνω tarem, vrtam, prevrtavam, sl. treti, lit. trìnti treti, stvnem. drāen = nem. drehen)

1. treti, meti, drgniti: Petr., Mart. idr., oculos Ter. ali lumina manu Cat., dentes in stipite O., calamo libellum V. žuliti si ustnice s piščalko = piskati, lignum ligno Plin. les ob les; pesn.: carinae terunt vineta O. plujejo preko … , calcem terit iam calce Diores V. mu že stopa na pete = ga že dohiteva; occ.
a) snažeč, čisteč (o)drgniti, (z)meti, pometi, (u)treti, izgladiti (izglajevati), (u)gladiti, (z)likati, (iz)strugati, postrugati idr.: oculos illotis manibus … teras Pl., via trita rotis O. utrta, zglajena, hoc (sc. tempus) silices, hoc adamanta terit O., trita colla bovis O., ne pumice crura teras O., hinc radios trivere rotis V. gladiti, strugati, vitrum torno Plin., tritum ferrum O. top, tritus cimice lectus Mart., in purpurā, quae teritur (se oguli), absumitur (se ponosi) L.
b) (s)treti, (z)meti, (z)mleti, (z)drobiti, razdrobiti (razdrabljati), „semleti“ idr.: teritur Sicyonia baca trapetis V., piper Petr., terere aliquid in mortario Plin., papaver tritum O., teri in ventre Cels. prebavljati se.
c) iztepati (iztepavati), izteptati (izteptavati), (z)meti, (z)mlatiti, omlatiti: frumentum Varr., milia frumenti H., messes Tib.; pesn.: bis frugibus area trita est O. dvakrat se je mlatilo na gumnu = dvakrat je bila žetev; pren.: terere maiestatem deorum Cl. (tako rekoč) z nogami teptati, (u)žaliti.
d) v obscenem pomenu = futuere naskočiti (naskakovati), nategniti (nategovati), napičiti, natepavati: Pl., Pr., Petr.

2. metaf.
a) (o)drgniti = pogosto rabiti, pogosto brati, obrabiti (obrabljati): catillum Evandri manibus tritum deiecit H., quod legeret tereretque publicus usus H., liber ubique teritur Mart.; od tod pren.: nomina consuetudo diuturna terit Ci. naredi znana = poskrbi, da pridejo v navado (da postanejo običajna).
b) (kak kraj) obisk(ov)ati, kam zahajati, pohajati, stopati v, na, čez kaj, (po kaki poti) pogosto (večkrat) hoditi, pogosto (večkrat) voziti se: Tib., Lucr., Plin., Cl. idr., fenestra trita nocturnis dolis Pr., terere limina Mart., formica terens iter V. sem in tja tekajoča, Appiam mannis terit H., interiorem metam curru terere O. proti notranji strani mete se voziti (pren.) = ne zahajati s prave poti, ne živeti razuzdano, imeti (poznati, držati) mero, držati se prave mere, nec iam … receptacula habitatore servo teruntur Plin. iun. in v selskih dvorcih … ne bivajo več sužnji kot stanovalci.
c) (osebe) (u)truditi (utrujati), (iz)mučiti, pogubiti (pogubljati), (u)gonobiti (ugonabljati), uničiti (uničevati): plebem in armis L., se in opere longinquo L. ali in foro verisque litibus teri Plin. iun. ubijati se, ut illum di terant Naev. ap. Prisc.
d) (čas) prebi(ja)ti, preživeti (preživljati), presta(ja)ti, (po)tratiti, zapraviti (zapravljati), porabiti (porabljati): interea tempus Ci., diem L., diem sermone Pl., teritur tempus L., omne aevum ferro (pod orožjem) teritur V., otium conviviis commissationibusque inter se terere L., qua spe Libycis teris otia terris? V., omnem teramus in his discendis rebus aetatem Ci., altera iam teritur (teče) bellis civilibus aetas H., terere ibi triennium frustra S. fr., tritum est quatriduum Amm.
e) uporabljati: operam teri frustra Amm. trud da je zastonj. — Adj. pt. pf. trītus 3

1. occ. oguljen, ponošen, obnošen, obrabljen: vestis, subucula H.; subst. trīta -ōrum, n ponošena (oguljena, obnošena, obrabljena) obleka: Mart.

2. metaf.
a) izvožen, uvožen, povožen, utrt: spatium (pot, tir) O., via Ci., iter tritum in Graeciam Ci. ustaljena (običajna, navadna) pot, via tritissima Sen. ph.
b) veliko (često, pogosto, mnogo) rabljen, v (splošni) rabi, obči, splošen, navaden, v navadi, običajen, ustaljen, obče (splošno) znan; (o besedah, izrazih) običajen, ustaljen, rabljen, starejše rekóven: tritior mos vetat Plin., tritum sermone proverbium Ci., H., faciamus hoc proverbium tritius Ci., quid in Graeco sermone tam tritum atque celebratum est? Ci.
c) vajen, izurjen, izkušen, spreten, vešč: tritas aures habere Ci., manus tritiores ad aedificandum Vitr.

Opomba: Pf. teruī (poleg trīvī): Ap. fr.; sinkop. pf. trīstī (= trīvistī): Cat.