Franja

Zadetki iskanja

  • obe [é] (obeh, obema, obe, pri obeh, z obema) beide
    obeh vrst beiderlei
    na obeh straneh beiderseits
    obe strani beide Teile
    z obema rokama mit beiden Händen, beidarmig, beidhändig
    z obema očesoma mit beiden Augen, beidäugig ➞ → oba
  • obe... gl. tudi obije... in obje...
  • obé ➞ oba
  • obé ambas; entrambas; las dos

    obe moji sestri mis dos hermanas
    na obeh straneh a ambos lados
    nobena od obeh ninguna de las dos
    obedve ambas a dos
  • оба, обе oba, obe;
    обе сестры замужем obe sestri sta omoženi;
    он потерял обоих сыновей izgubil je oba sinova;
    смотри в оба! imej odprte oči
  • obá | obádva | obé | obédve (obeh, obeh dveh) pron. ambedue, ambo; entrambi (-e); tutti e due, tutt'e due; l'uno e l'altro, l'una e l'altra:
    z obeh strani da ambo le parti, i lati
    obeh spolov ambisesso
    kateri izmed obeh quale dei due
    noben izmed obeh nessuno dei due
    pren. pograbiti z obema rokama accettare volentieri
    med obema vojnama tra le due guerre (mondiali)
    zatisniti obe očesi chiudere un occhio su qcs.
  • amândói, amândóuă num. oba, obe
  • ambedue agg., pron. m, f pl. invar. oba, obe:
    ambedue le sorelle obe sestri
    ambedue gli amici oba prijatelja
  • ámbii -ele num. oba, obe
  • ambo1 agg. invar. knjižno (m pl. tudi ambi, f pl. tudi ambe) oba, obe:
    con ambo le mani z obema rokama
    d'ambo i lati z obeh strani
  • ambos, -as oba, obe

    ambos a dos obadva
    ambas a dos obedve
  • entrambos, -as oba, obe
  • duplex -icis, abl. sg. in (pesn. tudi) -e, n pl. -ia -ium, adv. dupliciter (prim. gr. δίπλαξ dvogub)

    1. dvogub(en), dvakraten, dvodelen: d. amictus V. ali pannus H. ki se ogrne v dveh plasteh, spina V. dvodelna hrbtenica = široka, tako da se zdi dvojna, cum duplice ficu H. z razcepljeno in posušeno smokvo, duplices tabellae O., Suet. dvodelna pisalna deščica.

    2. dvojen, dvojnat: clavi Ca. dvojne moči (gen. sg.), duplici amiculo circumdatus N. ogrnjen v plašč iz dvojne tkanine (ali po drugih: v plašč, ki se ogrne v dveh plasteh), reliqua pars accusationis duplex Ci. se deli na dvoje, duplex rei publicae dedecus Ci., quaestus duplex unius missionis Ci., d. murus C., fossa C. dvojen jarek, dva jarka, duplici dentalia dorso V., d. ius H. iz več sestavin pripravljena omaka, d. iudicium Q. iz dveh zborov, d. leges Q. iz dveh delov sestoječi, dupliciter homines deiciuntur Ci. ep., dupliciter delectatus sum tuis litteris Ci. ep., confertae nubes umentia mittere certant dupliciter Lucr.; pesn. (o dveh stvareh, ki stojita skupaj) = oba, obe: duplices tendens ad sidera palmas V.

    3. = duplus dvojen, dvakraten, dvakrat tolik(šen), še enkrat toliko: stipendium C., frumentum L. dvojni obrok žita, fenus Pr., mercedes Q., duplicia ferramenta, quam numerus servorum exigit Plin.; subst. duplex -icis, n dvojina = dvakrat toliko, še enkrat toliko: ego post tibi reddam duplex Pl., duplex centurioni dedit L.

    4. pren.
    a) (o osebah) dvoličen = hinavski, lokav, zvit: cursus duplicis … Ulixei H., Amathusia Cat.
    b) (o besedah) dvoumen: verba dubia et quasi duplicia Q.
  • ȍba obájū m, s, ȍbje obíjū ž (ijek.), ȍba obájū m, s, ȍbe obéjū ž (ek.) oba, obadva, obe, obedve: otac i sin, oba su jutros stigla; dvije sestre, obje su naše saradnice, suradnice: priredivani su megdani uz učešće većine obaju sela; na obje strane povuku mačeve; bio je slijep na oba oka; oba strica su me veoma voljela
  • obá m s, obe ž, obeh obema oba obje obe i obádva m s, obédve ž ili óbadva óbedve obadva obadvije obadve: oba klobuka
    obadva šešira; obe nogi
    obadvije noge; oba sta prišla, oče in njegov prijatelj
    obojica su došli, otac i njegov prijatelj; oba sta prišla, mož in žena
    oboje su došli, muž i žena; obeh se spominjam, brata in strica
    obojice se sjećam, brata i strica; z obema ne moreš govoriti hkrati, z očetom in bratom
    s obojicom ne možeš razgovarati u isto vrijeme, s ocem i bratom; plačal bom najemnino za obadva meseca
    platiću kiriju za obadva mjeseca; med obema vojnama
    između dva rata
  • two [tu:]

    1. pridevnik
    dva, dve; oba, obe

    one or two books ena ali dve knjigi, nekaj knjig
    in a day or two v nekaj dneh
    he is not two yet on še ni dve leti star

    2. samostalnik
    dvojka (številka 2); dvojica, dvoje, par

    the two oba(dva); obe(dve); oboje
    the two of us midva (oba)
    by twos, in twos (po) dva in dva, v parih
    two and two po dva, v parih
    in twos and threes po dva in tri
    in two na dvoje, na pol
    in twos v zelo kratkem času, v hipu
    two of a trade dva konkurenta
    the two of spades pikova dvojka
    to cut s.th. in two prerezati kaj na dvoje
    this cost me two and two to me je stalo dva šilinga in dva penija
    to go two and two iti po dva in dva, v parih
    to walk by twos and threes hoditi v gručah po dva in tri
    to put two and two together zbližati dejstva in potegniti zaključek, zaključiti; napraviti pravi, logični zaključek po presoji dejstev
    two can play at that game figurativno to znam tudi jaz ali kdo drug; bomo videli, kdo bo potegnil boljši konec (kraj); palica ima dva kraja
  • ambidexter2 [ǽmbidékstə] samostalnik
    človek, ki ima obe roki enako spretni
    figurativno navihanec, neodkritosrčnež
  • ambidexter -tra -trum na obeh rokah desen, ki spretno rabi obe roki: It.
  • amblar kljusati, prestavljati obe nogi na eni strani hkrati (konj)
  • ambō, ambae, ambō

    1. oba skupaj, oba hkrati, oba: duae res vehementissime in praetura desideratae sunt, quae ambae in consulatu multum Murenae profuerunt: una... altera Ci., Iuppiter ut... et superesse virum de tot modo milibus unum, et superesse videt de tot modo milibus unam, innocuos ambos, cultores numinis ambos O., hic qui utrumque probat, ambobus debuit uti Ci., aut ambo imperatores Romani... aut alter ex iis L., absente consulum altero ambobusve L., frequentius singulis, ambobus interdum propitius Caesar Plin. iun.; pogosto kot stalno besedilo v senatskih sklepih (prim. alter): consules alter ambove Ci. ali consules ambo alterve Front.; subst. ambae -ārum, f (sc. manūs) obe roki: rex ambas ultra fossam protendere coepit Enn.

    2. = uterque: diversa sibi ambo consilia capiunt C., Atridas Priamumque et saevum ambobus Achillem V.

    Opomba: Acc. masc.: dvojinski ambō, redkeje (pri Ci. nikdar) množinski ambōs.