obe [é] (obeh, obema, obe, pri obeh, z obema) beide
obeh vrst beiderlei
na obeh straneh beiderseits
obe strani beide Teile
z obema rokama mit beiden Händen, beidarmig, beidhändig
z obema očesoma mit beiden Augen, beidäugig ➞ → oba
Zadetki iskanja
- obe... gl. tudi obije... in obje...
- obé ➞ oba
- obé ambas; entrambas; las dos
obe moji sestri mis dos hermanas
na obeh straneh a ambos lados
nobena od obeh ninguna de las dos
obedve ambas a dos - оба, обе oba, obe;
обе сестры замужем obe sestri sta omoženi;
он потерял обоих сыновей izgubil je oba sinova;
смотри в оба! imej odprte oči - obá | obádva | obé | obédve (obeh, obeh dveh) pron. ambedue, ambo; entrambi (-e); tutti e due, tutt'e due; l'uno e l'altro, l'una e l'altra:
z obeh strani da ambo le parti, i lati
obeh spolov ambisesso
kateri izmed obeh quale dei due
noben izmed obeh nessuno dei due
pren. pograbiti z obema rokama accettare volentieri
med obema vojnama tra le due guerre (mondiali)
zatisniti obe očesi chiudere un occhio su qcs. - amândói, amândóuă num. oba, obe
- ambedue agg., pron. m, f pl. invar. oba, obe:
ambedue le sorelle obe sestri
ambedue gli amici oba prijatelja - ámbii -ele num. oba, obe
- ambo1 agg. invar. knjižno (m pl. tudi ambi, f pl. tudi ambe) oba, obe:
con ambo le mani z obema rokama
d'ambo i lati z obeh strani - ambos, -as oba, obe
ambos a dos obadva
ambas a dos obedve - entrambos, -as oba, obe
- duplex -icis, abl. sg. -ī in (pesn. tudi) -e, n pl. -ia -ium, adv. dupliciter (prim. gr. δίπλαξ dvogub)
1. dvogub(en), dvakraten, dvodelen: d. amictus V. ali pannus H. ki se ogrne v dveh plasteh, spina V. dvodelna hrbtenica = široka, tako da se zdi dvojna, cum duplice ficu H. z razcepljeno in posušeno smokvo, duplices tabellae O., Suet. dvodelna pisalna deščica.
2. dvojen, dvojnat: clavi Ca. dvojne moči (gen. sg.), duplici amiculo circumdatus N. ogrnjen v plašč iz dvojne tkanine (ali po drugih: v plašč, ki se ogrne v dveh plasteh), reliqua pars accusationis duplex Ci. se deli na dvoje, duplex rei publicae dedecus Ci., quaestus duplex unius missionis Ci., d. murus C., fossa C. dvojen jarek, dva jarka, duplici dentalia dorso V., d. ius H. iz več sestavin pripravljena omaka, d. iudicium Q. iz dveh zborov, d. leges Q. iz dveh delov sestoječi, dupliciter homines deiciuntur Ci. ep., dupliciter delectatus sum tuis litteris Ci. ep., confertae nubes umentia mittere certant dupliciter Lucr.; pesn. (o dveh stvareh, ki stojita skupaj) = oba, obe: duplices tendens ad sidera palmas V.
3. = duplus dvojen, dvakraten, dvakrat tolik(šen), še enkrat toliko: stipendium C., frumentum L. dvojni obrok žita, fenus Pr., mercedes Q., duplicia ferramenta, quam numerus servorum exigit Plin.; subst. duplex -icis, n dvojina = dvakrat toliko, še enkrat toliko: ego post tibi reddam duplex Pl., duplex centurioni dedit L.
4. pren.
a) (o osebah) dvoličen = hinavski, lokav, zvit: cursus duplicis … Ulixei H., Amathusia Cat.
b) (o besedah) dvoumen: verba dubia et quasi duplicia Q. - ȍba obájū m, s, ȍbje obíjū ž (ijek.), ȍba obájū m, s, ȍbe obéjū ž (ek.) oba, obadva, obe, obedve: otac i sin, oba su jutros stigla; dvije sestre, obje su naše saradnice, suradnice: priredivani su megdani uz učešće većine obaju sela; na obje strane povuku mačeve; bio je slijep na oba oka; oba strica su me veoma voljela
- obá m s, obe ž, obeh obema oba obje obe i obádva m s, obédve ž ili óbadva óbedve obadva obadvije obadve: oba klobuka
obadva šešira; obe nogi
obadvije noge; oba sta prišla, oče in njegov prijatelj
obojica su došli, otac i njegov prijatelj; oba sta prišla, mož in žena
oboje su došli, muž i žena; obeh se spominjam, brata in strica
obojice se sjećam, brata i strica; z obema ne moreš govoriti hkrati, z očetom in bratom
s obojicom ne možeš razgovarati u isto vrijeme, s ocem i bratom; plačal bom najemnino za obadva meseca
platiću kiriju za obadva mjeseca; med obema vojnama
između dva rata - two [tu:]
1. pridevnik
dva, dve; oba, obe
one or two books ena ali dve knjigi, nekaj knjig
in a day or two v nekaj dneh
he is not two yet on še ni dve leti star
2. samostalnik
dvojka (številka 2); dvojica, dvoje, par
the two oba(dva); obe(dve); oboje
the two of us midva (oba)
by twos, in twos (po) dva in dva, v parih
two and two po dva, v parih
in twos and threes po dva in tri
in two na dvoje, na pol
in twos v zelo kratkem času, v hipu
two of a trade dva konkurenta
the two of spades pikova dvojka
to cut s.th. in two prerezati kaj na dvoje
this cost me two and two to me je stalo dva šilinga in dva penija
to go two and two iti po dva in dva, v parih
to walk by twos and threes hoditi v gručah po dva in tri
to put two and two together zbližati dejstva in potegniti zaključek, zaključiti; napraviti pravi, logični zaključek po presoji dejstev
two can play at that game figurativno to znam tudi jaz ali kdo drug; bomo videli, kdo bo potegnil boljši konec (kraj); palica ima dva kraja - ambidexter2 [ǽmbidékstə] samostalnik
človek, ki ima obe roki enako spretni
figurativno navihanec, neodkritosrčnež - ambidexter -tra -trum na obeh rokah desen, ki spretno rabi obe roki: It.
- amblar kljusati, prestavljati obe nogi na eni strani hkrati (konj)
- ambō, ambae, ambō
1. oba skupaj, oba hkrati, oba: duae res vehementissime in praetura desideratae sunt, quae ambae in consulatu multum Murenae profuerunt: una... altera Ci., Iuppiter ut... et superesse virum de tot modo milibus unum, et superesse videt de tot modo milibus unam, innocuos ambos, cultores numinis ambos O., hic qui utrumque probat, ambobus debuit uti Ci., aut ambo imperatores Romani... aut alter ex iis L., absente consulum altero ambobusve L., frequentius singulis, ambobus interdum propitius Caesar Plin. iun.; pogosto kot stalno besedilo v senatskih sklepih (prim. alter): consules alter ambove Ci. ali consules ambo alterve Front.; subst. ambae -ārum, f (sc. manūs) obe roki: rex ambas ultra fossam protendere coepit Enn.
2. = uterque: diversa sibi ambo consilia capiunt C., Atridas Priamumque et saevum ambobus Achillem V.
Opomba: Acc. masc.: dvojinski ambō, redkeje (pri Ci. nikdar) množinski ambōs.