Franja

oba (obeh, obema, oba, pri obeh, z obema) beide; alle beide

ȍba obájū m, s, ȍbje obíjū ž (ijek.), ȍba obájū m, s, ȍbe obéjū ž (ek.) oba, obadva, obe, obedve: otac i sin, oba su jutros stigla; dvije sestre, obje su naše saradnice, suradnice: priredivani su megdani uz učešće većine obaju sela; na obje strane povuku mačeve; bio je slijep na oba oka; oba strica su me veoma voljela

obá obé; obádva, obédve both; the two; either of two; the one and the other

za naju oba for the two of us
obe ti dekleti both these girls
v obeh primerih in either case
na obeh straneh ceste on either side (ali on both sides) of the road
kateri od obeh? which of the two?
obe moji roki both my hands
oba vidva bosta morala to drago plačati you'll both have to pay dearly for it

obá m s, obe ž, obeh obema oba obje obe i obádva m s, obédve ž ili óbadva óbedve obadva obadvije obadve: oba klobuka
obadva šešira; obe nogi
obadvije noge; oba sta prišla, oče in njegov prijatelj
obojica su došli, otac i njegov prijatelj; oba sta prišla, mož in žena
oboje su došli, muž i žena; obeh se spominjam, brata in strica
obojice se sjećam, brata i strica; z obema ne moreš govoriti hkrati, z očetom in bratom
s obojicom ne možeš razgovarati u isto vrijeme, s ocem i bratom; plačal bom najemnino za obadva meseca
platiću kiriju za obadva mjeseca; med obema vojnama
između dva rata

obá ambos; entrambos; los dos

eden od obeh uno de los dos
midva oba nosotros dos
oba moja brata mis dos hermanos
v obeh primerih en ambos casos
na obeh straneh a ambos lados, a uno y otro lado
obadva ambos a dos

obá obéh zaim., оби́два обо́х займ.

obá obé obeh zaim. ambii (ambele), amândoi (amândouă)

оба, обе oba, obe;
обе сестры замужем obe sestri sta omoženi;
он потерял обоих сыновей izgubil je oba sinova;
смотри в оба! imej odprte oči

obá | obádva | obé | obédve (obeh, obeh dveh) pron. ambedue, ambo; entrambi (-e); tutti e due, tutt'e due; l'uno e l'altro, l'una e l'altra:
z obeh strani da ambo le parti, i lati
obeh spolov ambisesso
kateri izmed obeh quale dei due
noben izmed obeh nessuno dei due
pren. pograbiti z obema rokama accettare volentieri
med obema vojnama tra le due guerre (mondiali)
zatisniti obe očesi chiudere un occhio su qcs.

amândói, amândóuă num. oba, obe

ambedue agg., pron. m, f pl. invar. oba, obe:
ambedue le sorelle obe sestri
ambedue gli amici oba prijatelja

ámbii -ele num. oba, obe

ambo¹ agg. invar. knjižno (m pl. tudi ambi, f pl. tudi ambe) oba, obe:
con ambo le mani z obema rokama
d'ambo i lati z obeh strani

ambō, ambae, ambō

1. oba skupaj, oba hkrati, oba: duae res vehementissime in praetura desideratae sunt, quae ambae in consulatu multum Murenae profuerunt: una... altera Ci., Iuppiter ut... et superesse virum de tot modo milibus unum, et superesse videt de tot modo milibus unam, innocuos ambos, cultores numinis ambos O., hic qui utrumque probat, ambobus debuit uti Ci., aut ambo imperatores Romani... aut alter ex iis L., absente consulum altero ambobusve L., frequentius singulis, ambobus interdum propitius Caesar Plin. iun.; pogosto kot stalno besedilo v senatskih sklepih (prim. alter): consules alter ambove Ci. ali consules ambo alterve Front.; subst. ambae -ārum, f (sc. manūs) obe roki: rex ambas ultra fossam protendere coepit Enn.

2. = uterque: diversa sibi ambo consilia capiunt C., Atridas Priamumque et saevum ambobus Achillem V.

Opomba: Acc. masc.: dvojinski ambō, redkeje (pri Ci. nikdar) množinski ambōs.

ambos, -as oba, obe

ambos a dos obadva
ambas a dos obedve

entrambos, -as oba, obe

beide oba; dva (ali samo dvojina: beide Männer gingen... moža sta šla...); alle beide obadva

both¹ [bouɵ] pridevnik
oba, oboje, obadva

Jack of both sides kdor igra za obe stranki
to look at it both ways ogledati si stvar z obeh strani
to make both ends meet živeti po svojih razmerah, prebijati se s svojimi sredstvi

both² [bouɵ] zaimek
oba, oboje, obadva

both of us midva oba
both of you vidva oba
both of them onadva oba

duo, duae, duo (redko dua), gen. m n duōrum in redkeje (v starejši obl.) duum, f duārum, dat. duōbus, duābus, duōbus, acc. duōs in v starejši obl. (du.) duo, f duās, n duo, num. cardinale (prim. gr. δύο, δύω, δοιοϊ, δοιαί, δοιά dva, dve, lat. dis, bis, bīni, dubius)

1. dva, dve; adj.: duo milia nummûm Ci., viri duo usu sapientiaque praestantes N., duum milium intervallo S., si duo praeterea tulisset terra viros V.; subst.: duos esse corruptos pecuniā Ci., duo modo haec opto Ci. le ti dve stvari.

2. occ. (omenjena) dva, oba, obadva (pogosto = ambo ali uterque): subito edicunt duo consules, ut ad suum vestitum senatores redirent Ci., cum duobus Rosciis Ci., cum recorder … non duos Decios, … sed … Ci., Assaraci duo V.