Franja

nagovarja|ti (-m) nagovoriti

1. ansprechen (tudi figurativno)

2. anreden, z naslovi: betiteln, titulieren

3. k čemu: einsprechen/einreden auf jemanden, jemandem zureden, jemanden zu überzeugen versuchen; (siliti) drängen

nagovárjati to address (koga someone); to try to persuade (koga k čemu someone to do something); to urge (to), to press; to instigate

nagovárjati adresser la parole à, parler à quelqu'un; exhorter quelqu'un à faire quelque chose, chercher à persuader quelqu'un de faire quelque chose

nagovárjati (-am) | nagovoríti (-ím)

A) imperf., perf.

1. apostrofare, rivolgere la parola (a), rivolgersi (a):
nagovarja ga z gospod gli dà del signore
nagovoriti neznanca apostrofare uno sconosciuto, rivolgersi a uno sconosciuto

2. (koga k čemu) indurre, cercare di persuadere, esortare; incitare:
nagovarjali so ga k dezerterstvu lo incitarono a disertare

B) nagovoríti se (-ím se) perf. refl. cessare di parlare; parlare a lungo

nagovárjati -am
1. oslovljavati, nagovarati, obraćati se kome: spoštljivo koga nagovarjati s tovariš
2. nagovarati, navoditi, podsticati: nagovarjati koga na umor

nagovárjati tratar de persuadir (koga a alg) ; tratar de convencer a alg ; (bodriti) animar, alentar a alg

nagovárjati -am nedov., намовля́ти -ля́ю недок., підмовля́ти -ля́ю недок., зверта́тися -та́юся недок.

nagovárjati -am nedov.
1. a se adresa
2. a îndemna, a incita, a instiga, a exorta

anquasseln nagovoriti, nagovarjati

ansprechen^*

1. (anreden) ogovoriti, nagovoriti, ogovarjati, nagovarjati; (sich wenden an) obračati se na, an Gefühle: apelirati na, Probleme: načenjati, nakazati; ansprechen um prositi za; ansprechen als označiti, označevati kot

2. (gefallen) biti všeč (komu), pritegniti (koga)

3. reagirati, odzvati se (tudi Technik), Technik Schalter, Relais: vklopiti se, delovati; ansprechen auf reagirati na; auf eine Therapie: terapija učinkuje, prijemlje

belatschen (vsiljivo) pregovarjati, nagovarjati

bȑkati -âm nagovarjati, napeljevati

gòniti gȍnīm
I.
1. preganjati, zasledovati: goniti zeca, neprijatelja
2. izganjati: goniti zle duhove
3. gnati, poganjati: goniti stoku; goniti stroj, mašinu
4. priganjati: otac ga goni da uči; goni je noću da radi; nije mi ugodno hodati po toj vrućini, ali posao me goni
5. siliti, nagovarjati: čežnja za svojima gonila ga je da se vrati u zemlju
6. siliti, tiščati: dim od cigarete gonio je nepušače na kašalj; on oseti da ga goni na mokrenje
7. nesti: revolver daleko goni
8. dial. opravljati: goniti neki zanat
9. goniti vjetar kapom delati nekaj nesmiselnega; goniti lisicu, a istjerati vuka zasledujoč določen cilj priti do presenetljivega rezultata; tvrdoglavo goniti svoje trmasto goniti svojo; goniti šalu uganjati burko
II. goniti se
1. preganjati se, zasledovati se: poslije bitke neprijatelj se goni po bitki moramo sovražnika preganjati, zasledovati
2. prepirati se: naši cari zakon pogaziše, počeše se krvnički goniti
3. goniti se, pojati se: kad se mačke gone; krave se gone ili vode
4. pravdati se: goniti se po sudu; naši stari nisu se za svaku sitnicu gonili

hortor -ārī -ātus sum (skrč. iz horitor, intens. stlat. glag. horior -īrī; prim. gr. χαίρω [iz χάρjω] veselim se, χάρις milina, milost)

1. bodriti, (o)hrabriti, spodbuditi (spodbujati), vne(ma)ti, podžigati, opominjati, poz(i)vati, (lepo, dobrohotno) prigovarjati, nagovarjati, priganjati, gnati koga, tudi (po)miriti, (po)tolažiti koga; abs.: hortatur hospes Ci., hortante libidine Ci., hortante Vercingetorige C., hortantibus iis, qui … C., multis hortantibus S.; z obj.: dolor animi virum hortabatur Ci., vos omnīs oro atque obtestor hortorque Ci., quos magis dominationis spes hortabatur quam inopia S., hortatur timentem O., dea … hortatur canes O. spodbuja s klici, ščuva, terribiles hortatus equos O.; na kaj? k čemu? z acc. rei: h. pacem Ci. ep., pacem amicitiamque N., cupio non persuadere, quod hortor O., h. inediam et lenem exitum T., bellum Iust.; s praep.: Galliam hortatur ad bellum Ci., id me non modo hortatur ad disputandum, sed etiam deterret Ci., multae res ad hoc consilium Gallos hortabantur C., h. populum ad vindicandum S., eos ad capessendam fortitudinem Val. Max., ad concordiam, ad diligentiam Q., ad deditionem Suet., omnes ad bibendum Gell., Messapum in proelia V., Gentium in amicitiam secum et cum Macedonibus iungendam L., in amorem, in odium Sen. ph., in patrum vulnera liberos Vop., de Aufidiano nomine nihil te hortor Ci. ep., h. de custodia et defensione urbis C., Libonem de concilianda pace C.; s finalnim stavkom: hortatur … ab eruptionibus caveant C., hortatur ad cetera … parem animum gerant S., ille … illam hortabitur, ut eat propere Pl., deinde te hortor, ut maneas in sententia Ci. ep., cum … plurimi hortarentur, ut domos suas discederent N., hortari solebat Thebanos, ut pacem bello anteferrent N., hortatur eos, ne animo deficiant C., Miltiades hortatus est pontis custodes, ne a fortuna datam occasionem … dimitterent N., moneo hortorque vos, ne … S.; z odvisnim vprašalnim stavkom: multae res eum hortabantur, quare sibi eam rem cogitandam putaret C.; z inf.: rei publicae dignitas minora haec relinquere hortatur Ci., cum legati hortarentur accipere (munera) N. (da) naj sprejme, res ipsa hortari videtur supra repetere S., hortamur fari, quo … V., qui Fortunae te responsare superbae liberum … hortatur H., hortatur sequi O.; z drugim sup.: neque ego vos ultum iniurias hortor S. fr.

2. occ. kot voj. t. t.: (vojake) bodriti, (o)hrabriti, osrčiti (osrčevati), vnemajoč nagovoriti (nagovarjati): suos C., S., milites S., ut ipse in hortandis militibus pronuntiaverat N.; z dvojnim acc.: pauca pro tempore milites hortatus S. (z malo besedami), kolikor je pač čas dopuščal, je vojake ohrabril in … , h. socios V., armatas catervas Cat. — Act. soobl. hortō -āre -āvī -ātum: Prisc., animus hortat (po drugih orat) Pl., hortavi Sen. rh.; od tod pass. hortor -ārī -ātus: Gell., ab amicis hortaretur Varr. ap. Prisc., hoste hortato Auct. b. Hisp. (?).

înduplecá îndúplec

I. vt.

1. nagovarjati, nagovoriti

2. prepričevati, prepričati

II. vr. vdati se

instigá instíg vt. hujskati, ščuvati, podpihovati, nagovarjati

nagovárati -gòvārām nagovarjati: nagovarati koga na što

nàvraćati -ām
I.
1. kazati pravo pot, napeljevati na pravo pot: navraćati koga na pravi put
2. napeljevati: navraćati vodu na svoj mlin, na svoju vodenicu
3. spotoma se ustavljati: navraćati u usputne gostione
4. nagovarjati, napeljevati: navraćati koga da ne ide na put
II. navraćati se spotoma se ustavljati

nȕditi -īm
I.
1. nuditi, ponujati: nuditi kome novac, piće, jelo, pomoć
2. streči: nuditi bolesnika
3. nagovarjati, spodbujati: kmetovi se stanu predavati i narod nuditi da se predaje ljudski predstavniki so se začeli vdajati in nagovarjati množice, naj se vdajo
4. ekspr. snubiti: nuditi ruku
5. postreči: nuditi gosta rakijom = nuditi gostu rakiju
II. nuditi se
1. nuditi si, ponujati si: nuditi se rakijom i lubenicama
2. ponujati se: nuditi se kao radnik, kao pratilac, kao saveznik
3. nuditi se: nudi ti se rijetka prilika

nȕkati -ām siliti, priganjati, nagovarjati: svi nukaju djedu da što pripovijeda; ženske se stide i nukaju jedna drugu