Franja

našteva|ti [é] (-m) našteti (immer wieder, längere Zeit) aufzählen ➞ → našteti

naštévati (-am) imperf. glej našteti | naštevati

naštévati -am nabrajati, nabrojavati

naštévati -am nedov., нарахо́вувати -хо́вую недок., налі́чувати -чую недок., перелі́чувати -чую недок.

naštévati -am nedov. a enumera

auflisten naštevati, našteti; delati/narediti seznam, sestaviti seznam

aufzählen naštevati, našteti, Geld: odšteti

dénombrer [denɔ̃bre] verbe transitif šteti, naštevati; registrirati

dénombrer les habitants d'une ville prešteti prebivalstvo mesta

dēnumerō -āre -āvī (—) naštevati, od tod izplačati: Pl.

elencare v. tr. (pres. elēnco)

1. vpisati v seznam

2. našteti, naštevati

ēloquor -loquī -locūtus (-loquūtus) sum

1. izreči (izrekati), izgovoriti, spregovoriti, govoriti, povedati, naštevati: Kom., Acc. fr. idr., eloquar an sileam? V., eloqui … hoc est, omnia, quae mente conceperis, promere atque ad audientes perferre Q.; z obj.: eloqui argumentum huius tragoediae Pl., unum eloqui C., unum elocutus, ut … Ci., pretium non plus quam semel eloqui Ci., defendendi causa haec eloquor Ci., gratum eloqui H., eloqui Graecis verbis T. grško govoriti, in hunc modum T. Pt. pf. elocutus v pass. pomenu: Ulp. (Dig.)

2. occ. predavati, kot govornik govoriti: oratoris vis est composite, copiose, ornate eloqui Ci., eloquendi facultas Cu., Q., Suet., eloquendi varietas Plin. iun. — Od tod adj. pt. pr. ēloquēns -entis, adv. ēloquenter,

1. z govorom obdarjen, govoreč: res multae et eloquentes Corn.

2. zgovoren, lepobeseden, kot subst. masc. izvrsten govornik, lepobesednik: Q., T., Suet., Aug., ab eloquendo eloquens dictus est Ci., is est eloquens, qui et humilia subtiliter et magna graviter et mediocre temperate potest dicere Ci., Antonius disertos multos ait se vidisse, eloquentem neminem Ci., qui sibi eloquentiores videntur, quam ut causas agant Q., oratio hominis eloquentissimi Ci.; adv.: eloquenter Aug., eloquentius quam prius scribitur Plin. iun., eloquentissime respondere, eloquentissime scribere Plin. iun.

enumerá enúmăr vt. naštevati, našteti

enumerare v. tr. (pres. enumero) našteti, naštevati

enumerate [injú:məreit] prehodni glagol
šteti, naštevati, preštevati

énumérer [-re] verbe transitif naštevati; commerce navesti (postavko)

exprŏbrō -āre -āvī -ātum (ex in probrum)

1. očitati, oponašati; abs.: quor (= cur) exprobras? Pl., hoc non exprobrandi causā dicam Ci., circumstabant armati hostes exprobrantes L., dulcis … esse debet, non exprobrans sonus Q. zadirajoč se; z acc. rei: Pl., casus bellicos Ci., ea (vitia) in adversariis Ci., ea ipsa L., aetatem Sen. ph., ea velut excusando T., mutuo flagitia, versiculis praesentia mala Suet.; z dat. personae poleg acc. rei ali personae: haec hosti, alicui periurium L., fugam amico, vitia puellis O., eadem ei in convivio Cu., libertinum ei proavum Suet., victoriam hostibus domitis Fl.; z de: desine de uxore mihi exprobrare N. očitke mi izrekati glede … ; z ACI: pergin servom me exprobrare esse? Pl., exprobrantibus consulibus nihilo plus sanitatis in curia quam in foro esse L., tamquam vivendo exprobrarent interfectum esse Rubellium Plautum T.; s quod in cj.: quasi exprobrare (videntur), quod in vita maneam Ci. ep., Pompeio … a multis exprobratum est, quod … eius postea filiam … in matrimonium recepisset Suet.

2. occ. očitajoč omeniti (omenjati), spominjati, naštevati, kazati na kaj: aut queruntur semper aliquid aut etiam exprobrant Ci., odiosum sane genus hominum officia exprobrantium Ci., illi exprobrabant sua quisque belli merita cicatricesque acceptas L., exprobrantes suam quisque alius alibi militiam L., nec exprobranda (beneficia) apud memores L., exprobrare ingrato meritum O., plurimi detrita tegmina et nudum corpus exprobrantes T., nudant universi corpora, cicatrices ex vulneribus, verberum notas exprobrant T.

herzählen naštevati

ȉmenovati -ujēm
I.
1. imenovati: ne mogu ja nikoga imenovati, neka se krivac javi sam
2. naštevati: dosadno bi bilo imenovati sve željezničke stanice izmedu Beograda i Zagreba; možeš li da imenuješ sve učesnike u ovom poslu; ranije imenovani glumci
3. imenovati, postaviti: imenovati koga za starješinu; imenovan je na visok položaj
II. imenovati se imenovati se: Ostoja se imenova i potpisa kralj Bosne

izbrájati ìzbrājām
1. preštevati: ko će ostale junake izbrajati, jer svaki dan čuješ za nova imena
2. naštevati: uz plač žene izbrajaju sve kreposti pokojnika

izbrojávati izbròjāvām
1. preštevati
2. naštevati