-
nepokor|en [è,ó] (-na, -no) ungehorsam; unbotmäßig, rebellisch
-
nepòkoren -a -o nepokorjen, nepodvržen, nepodjarmljen: nepokoren narod
-
nepokóren disobedient; insubordinate
biti nepokóren to disobey
-
nepokóren (-rna -o) adj. insubordinato, disubbidiente; ribelle, riottoso
-
nepokóren desobediente; indócil
-
nèpokóren désobéissant, indocile, insoumis, insubordonné
-
nèpokóren -rna -o nepokoran
-
nèpokóren prid., непокі́рний прикм., непокі́рливий прикм., неско́рений прикм.
-
disobedient [disəbí:djənt] pridevnik (disobediently prislov) (to)
neubogljiv, nepokoren, uporen
-
im-pārēns (in-pārēns) -entis (in [priv.] in pt. pr. glag. parēre) nepokoren, neposlušen: P. F.
-
in-dēvōtus 3, adv. -ē nespoštljiv, nepokoren: pozni Icti., Eccl.
-
inobéissant, e [-sɑ̃, t] adjectif neubogljiv, nepokoren, nediscipliniran
-
inoboedus 3 (in [priv.], oboedīre) nepokoren: Arn.
-
in-obsequēns -entis nepokoren: contumaces et inobsequentes Tert.; z dat.: materia saepe inobsequens arti est Sen. ph., i. frenis equi Sen. tr.
-
insoumis, e [ɛ̃sumi, z] adjectif nepodjarmljen, nepodvržen, nepokoren, neposlušen
(soldat masculin) insoumis masculin vojak, ki se ne odzove pozivu, dezerter
-
insubordinado nepokoren, uporen
-
insubordinate [insəbɔ́:dinit] pridevnik
nepokoren, uporen, neubogljiv
insubordinate conduct nepokorščina
-
insubordonné, e [-dɔne] adjectif nepokoren, uporen
troupes féminin pluriel insubordonnées uporne čete
-
insumiso nepokoren, uporen
-
nȅpokōran -rna -o nepokoren: nepokoran starješinama, vlasti