Franja

Zadetki iskanja

  • miga|ti (-m)

    1. (premikati) bewegen

    2. (majati) wackeln (mit)

    3. komu: winken

    4. pes z repom: wedeln

    5. (trzati) zucken
  • mȉgati -ām
    I.
    1. migati
    2. pomigovati, namigovati
    3. mežikati: migati očima
    4. munja miga bliska se
    II. migati se gibati se: usne mu se migale
  • mígati to make (ali to give) signs, to sign; to beckon; to move, to motion; to wink

    mígati z repom to wag one's tail
  • mígati faire signe à quelqu'un, se mouvoir, remuer

    migati z rameni hausser les épaules
    migati z repom remuer (ali agiter) la queue
    migati z ušesi remuer les oreilles
  • mígati (-am) | mígniti (-em) imperf., perf.

    1. far cenno, muovere:
    migati z glavo far cenno con la testa
    migati z repom scodinzolare
    migati z rameni scuotere le spalle, stringersi nelle spalle

    2. pren. sorridere, arridere:
    uspeh mu je migal z vseh strani il successo gli arrideva dovunque

    3. muoversi, correre; lavorare, fare:
    prsti predice so hitro migali le dita della filatrice correvano veloci
    jesti zdaj ni časa, treba je migati, dokler je še rosa per mangiare non c'è tempo, bisogna darci sotto finché c'è la rugiada
    bolnik bo migal največ eno leto al malato resta tutt'al più un anno di vita
    jezik mu kar naprej miga, kar naprej miga z jezikom non fa che parlare continuamente
  • mígati -am
    1. micati: migati z glavo, z ušesi, s prstom
    2. migati: migati z očmi
    3. mahati: migati z repom
    4. namigivati: migati komu
  • mígati mover ; (z rokami) hacer señas (con la mano)

    migati z rameni encogerse de bombres
    z repom migati mover (ali menear) la cola; colar
    z ušesi migati mover las orejas
  • mígati -am nedov. a se mişca
  • мига́ти -га́ю недок., mežíkati -am nedov., utrípati -am nedov.
  • juckeln migati; Fahrzeug: ropotati
  • komèšati -ām
    I.
    1. gibati, nemirno premikati, mešati: komešati rukama: sunčana svetlost komeša vazduh zagrevajući ga; uhvatio bi se katkad za koji njihov izraz, za frazu, za gestu, i tako ih vrtio i komešao u smiješnim kapriolama svojih dosjetaka
    2. migati, skomizgati: komešati ramenima
    II. komešati se
    1. gibati se, nemirno se premikati: u carevoj zemlji počelo se komešati
    2. ekspr. motati se okoli česa, koga: oni se komešaju oko drugih cura
    3. biti v živahnem vrvenju: predizborno komešanje
  • kopòrati kòporēm
    1. migati: on nije ni prstom mrdao, ni uhom koporao
    2. gomazeti, mrgoleti: u rani crv kopore, to jest, vrvi, premeće se
    3. šumasteti: jež ne miruje, stalno kopore po kući
  • mȅškoljiti se -īm se migati, rahlo se premikati: leži mirno, što se meškoljiš; poče se meškoljiti od dosade
  • mežíkati -am nedov., клі́пати -паю недок., морга́ти -а́ю недок., мига́ти -га́ю недок.
  • micō -āre -cuī

    1. trzajoč ali trepetajoč se gibati sem in tja, trzniti (trzati), pomigniti, migati, pomiga(va)ti, (za)drgetati, (za)drhteti, (za)trepetati, (s)tresti se, utripniti (utripati): Enn. ap. Serv., Luc. ap. Non., Tib., Sen. tr. idr., cor micat O. ali corda timore micant O. drhtijo, semianimes micant digiti V., arteriae micant Ci. bijejo, utripajo, linguis micat ore trisulcis V. (kača) miglja z jeziki, anguis cervice micans Ci., micat (sc. equus) auribus V. miga (striže) z ušesi, micuere fontes Lucan. so privreli.

    2. occ. (digitis) micare prste hitro iztezati in dajati drugim uganiti, koliko jih je (pustna igra, še danes popularna v južni Italiji (imenovana alla mora), ki so jo poznali tudi Nemci pod imenom „Fingerlein snellen“; s to igro so Rimljani tudi odločali o negotovih stvareh): Varr. ap. Non., micando victus Ci., quid enim sors est? idem propemodum, quod micare, quod talus iacere, quod tesseras Ci., patrem et filium pro vitā rogantes sortiri vel micare (s pustno igro srečkati (žrebati)) iussit Suet., micando digitis tribus Aug.; od tod preg.: dignus est, quīcum (= quocum) in tenebris mices Ci. s njim lahko v temi skušaš srečo (žrebaš) na prste = poštenjak je; podobno: Petr., Fr., Aug.

    3. (za)migljati, (za)iskriti (se), (za)kresati se, (za)svetlikati se, (za)lesketati se, (za)blesteti, (za)bliskati se, (za)bleščati se, (za)sijati, (za)žareti, (za)žariti se, sevati, utripniti (utripati), (po)bliskati se (pobliskavati): Acc. ap. Prisc., H., Lucr., Sen. ph., Lact. idr., aether ignibus micat V., inter horrendos fragores (med gromom) micare ignes L., fulmina micabant, micabant flammae L. so švigale, so švigali, micant gladii, micare gladiis L., micantes fulsere gladii L., micans stella O., radius sole micantior Prud., micans aurum O., oculis micat ignis V. ogenj mu žari (šviga) iz oči, oči se mu iskrijo, vultum hostis ardore animi micantem ferre non potuit L. od duhovnega žara iskreč se pogled; z acc.: sanguineumque micant ardorem luminis orbes V. (Cul.) izžarevajo krvavi žar.
  • mȉgoljiti -īm
    I.
    1. migati
    2. ekspr. hlačati: medvjed polako uzbrdo migolji
    II. migoljiti se
    1. migati, premikati se: počnem se migoljiti, ne bi li on skinuo ruke s mene
    2. izgubljati se, polzeti iz rok: migolji se para kao ljigava riba
  • mȑdati -ām
    I.
    1. migati: mrdati brkovima kao ticalima
    2. premikati se: sjedi mirno, ne mrdaj
    3. skomizgati: mrdati ramenima
    4. izmikati se: nemoj ništa mrdati nego nam pričaj kako ti se to dopada
    II. mrdati se gibati se, premikati se: usta joj se mrdaju, ali ne čuješ glasa
  • mŕdati -am
    I. mrdati, micati, migati: mrdati z ustnicami, z ritjo; v vejah je mrdal polh
    II. mrdati se prćiti se, mrštiti se, mrgoditi se: jed mu ne diši, zato se mrda
  • nūtō -āre -āvī -ātum (frequ. in intens. glagol. *nuere)

    1.
    a) (o stvareh) vegati (se) na dve strani, nagibati se sem in tja, majati se, gugati se levo in desno, sem in tja, zibati se: ornus mutat V., rami pondere nutant O. se pripogibajo, se krivijo, nutant galeae L., nutare in casside cristae (sc. videntur) Sil., nutant turres Lucan., nutantes domūs Lucan., nutantia pondera Mart., nutans machinamentum T. gor in dol se premikajoča ročica vzvoda, nullo motu terrae nutavisse sedes suas T.; subst. pt. pr. pl. n.: nutantia fulcire Ap.
    b) occ. α) ulekniti se, (u)kriviti se, (u)šibiti se, upogniti (upogibati se): huic vineae trium pedum altitudo excelsior nutat, ceteris a quinto, dum ne excedat hominis longitudinem iustam Plin. β) hoteti podreti se: mundi nutante ruina Lucan., casuram fatis sensit nutare ruinam Lucan. γ) (o osebah) z glavo (pri)kimati, (po)migati: capite nutant Pl., neque illa ulli homini nutet, nictet, adnuat Pl., ille nutat utroque caput Sil.; poseb. o zaspanih ljudeh: nutans, distorquens oculos H., summaque percutiens nutanti pectora mento O., nutans crebro capitis motu Suet.
    c) (o ranjencu) pasti (padati), zgruditi se na tla: prostegere armis … nutantem vulnere civem Iuv. ki se je zgrudil na tla;
    d) occ. ukazujoče (po)migati, namigniti (namigovati): nutat, ne loquar Pl.

    2. metaf.
    a) omahniti (omahovati), (za)majati se, ne stati trdno, znajti se (biti) v nevarnem položaju, znajti se (biti) v nevarnosti: nutans acies T., cum victoria nutaret Aur., moenia nutantia Romae Sil. šibko, tanto discrimine urbs nutabat T., nutantem rem publicam stabilire Suet., nutanti negotio consulere Amm.; od tod nutare in fugam Fl. obrniti (spustiti) se v beg.
    b) omahniti (omahovati), neodločen postati (biti) v svoji sodbi: animus nutat huc atque illuc O., mihi Democritus … nutare videtur in natura (v svoji sodbi o naravi) deorum Ci., curis nutantem Colchida videt Val. Fl., pavor utroque nutat Stat., regum animos … hac nutare videt Stat. omahujoč nagibati se na to stran.
    c) omahniti (omahovati), nezanesljiv biti (v zvestobi): primo Valerius Festus legatus studia provincialium cum fide iuvit; mox nutabat T., Galliae nutantes V., nutantis ac dubias civitates retinuit in fide Suet.
  • rabear (z repom) migati; vrtorepiti