Franja

meni|ti [é] (-m) meinen, der Meinung sein, [daß] dass …, auf dem Standpunkt stehen, [daß] dass …; überzeugt sein

meníti croire, penser, être d'avis, estimer

meniti se s kom parler de quelque chose avec quelqu'un, s'entretenir avec quelqu'un, conférer avec quelqu'un
meniti se za kaj se soucier de quelque chose, s'occuper de quelque chose, faire attention à, tenir compte de
ne meniti se za kaj ne pas tenir compte de, passer outre à quelque chose, ne pas faire attention à, ne faire nul cas de quelque chose

meníti (-im)

A) imperf.

1. ritenere, pensare, credere, riputare; trovare:
menijo, da je bila stavba zgrajena v 10. st. si ritiene che l'edificio risalga al X sec.
osebno menim, da ravna prav personalmente credo che si comporti correttamente

2. (z nedoločnikom, imeti namen, nameravati) intendere, pensare:
menil sem iti tja, toda zdaj je prepozno pensavo di andarci ma è ormai troppo tardi

3. (izraža točno določitev predmeta) pensare, riferirsi:
'koga menite?' 'Očeta, ne tebe' 'a chi pensava?' 'Al padre, non a te'

4. ali meniš, kaj meniš (z 'ali', 'kaj' izraža začudenje, s 'kaj' tudi podkrepitev trditve) pensare:
kaj meniš, da tega nisem vedel? pensavi che non lo sapessi?
to so res velike reči, kaj meniš sono grandi cose, nevvero?

5. (reči, dejati) dire; fare:
lahko greste, meni zaničljivo, toda prej plačajte potete andarvene, fa con aria sprezzante, ma prima pagate

B) meníti se (-im se) imperf. refl.

1. pog. (govoriti) discorrere, parlare:
meniti se o vsakdanjih stvareh parlare del più e del meno

2. meniti se za (z nikalnico, kazati željo, pripravljenost ukvarjati se s čim) badare a qcs., interessarsi a, curarsi di, importare a qcn. di qcs.:
za ženske se ni nikoli dosti menil alle donne non si interessò mai molto
še za lastne otroke se ne meni non si cura nemmeno dei propri figli
ni se menil za nevarnosti non badò ai pericoli

meníti i méniti -im
I.
1. misliti, držati: menim, da smo končali; menim, da ta rešitev ni dobra
2. kaniti, namjeravati (-mer-): nisem te menil žaliti
II. meniti se
1. obazirati se, voditi računa o čemu, o kom: ne menim se za tvoje nasvete
2. voditi računa o čemu; brinuti se o čemu: za te grobove se nikdo ne meni
3. mariti: da ga je pahnila v nesrečo, za to se ne meni dosti
4. razgovarati: oče ji je prepovedal meniti se z njim

meníti opinar; estimar; ser de parecer ; (misliti) pensar, creer

kaj menite o tem? ¿qué quiere usted decir con eso?
meniti se (pogovarjati se) conversar (ali hablar) (s kom con alg)
ne menim se za to no me importa eso
(ne) meniti se za kaj (no) preocuparse de a/c

meníti ménim nedov., ду́мати -маю недок., уважа́ти -жа́ю недок.

meníti ménim nedov. a crede, a avea părere depre, a considera

méniti to mean; to think; to opine; to be of opinion; to believe

jaz menim drugače I think otherwise, I don't agree, I beg to differ
kaj menite, bi pili skodelico čaja? what do you say to a cup of tea?
méniti se (pogovarjati se) to talk (z with), to converse (with someone on some topic)
méniti se za kaj to give (ali to pay) heed to, to heed something, to care about something
ne menite se za to! don't bother, don't trouble (yourself) about it!
ne se méniti za kaj to take no notice of something, to show no interest in something
ne menim se za govorice ljudi I don't bother (ali mind) what people say
ne se méniti za nevarnost to disregard (ali to ignore) danger

meni|ti se¹ [é] (-m se) (zmeniti se) s kom o čem: im Gespräch sein über (etwas)

meni|ti se (za)² [é] (-m se) zmeniti se sich kümmern um, (etwas) beachten
meniti se za vsako pasjo figo sich um jeden Mückendreck kümmern
ne meniti se za (etwas) nicht beachten, (etwas) [mißachten] missachten, (ignorirati) übergehen
ne meniti se za resnico es mit der Wahrheit nicht so genau nehmen

āiō, st.lat. aiiō (iz *agio)

1. „da“ reči (govoriti), meniti, da, potrditi, pritrditi (pritrjevati) (naspr. negāre): Diogenes ait, Antipater negat Ci., nunc aiunt, quod tum negabant Ci., non curo, quid aiat ille aut neget Ci.

2. reči, praviti, veleti, trditi, zatrditi (zatrjevati): modo ait hoc, modo illud Ci., haec Carneades aiebat Ci.; kot reklo pogovornega jezika quid ais? kaj praviš? kaj praviš! kaj meniš? ali je mogoče? tako? čuj!: Kom., quid ais, Eruci? Ci. Večinoma z odvisnim govorom (ACI): aio te, Aeacida, Romanos vincere posse Enn. ap. Ci., fundum ex iure Quiritium meum esse aio Ci., crimen ais te metuisse Ci., quod multi per ambitionem fieri aiebant S.; pri neodvisnem govoru, posebno kot vrinek: non sum moechus, ais H., Ennio delector, ait quispiam, quod non discedit a communi more verborum Ci., inter haec senex: Huncine, aiebat,... videre potestis? L., tum, ait, lacrimare debueras Cu., ut ait Statius noster in Synephebis Ci. (tudi brez subj.: ut ait in Synephebis Ci. kakor se pravi), vicarius est, qui servo paret, ut mos vester ait H. kakor vi radi pravite; zlasti pri pregovorih: id quod aiunt, auribus teneo lupum Ter., o praeclarum custodem ovium, ut aiunt, lupum! Ci., agamus pingui, ut aiunt, Minervā Ci. Redko z dat.: hic erit locus, fratri ait, quem teneas L., filius huic Veneris „figat te meus arcus“ ait O.

Opomba: Āiō je v. def.; klas. so le oblike: āiō, ais, ait, āiunt, cj. pr.: āias, āiat, āiant, popolni ind. impf. act. āiēbam, āiēbas itd. (skrč. aības, aībat Acc. fr., Pl., Ter.); adj. pt. pr. āiēns -entis trdeč, trdilen (naspr. negans): Ap., M., credere negantibus et aientibus Ci., negantia contraria aientibus Ci. Drugih oblik, kakor inf. pr. aiere Aug., ind. pf. aistī Aug., aiērunt Tert., imp. ai Naev. fr., se je izogibati. Vprašalna oblika *aisne? praviš? meniš (misliš)? ali res? je mogoče? se krči v ain? sprva pred samoglasniki: ain heri nos advenisse? aio Pl., ain? audivisti? Pl., potem tudi pred soglasniki: ain tu? poterisne dicere? Ci.; okrepljeno ain vero? Ter., ain tandem? Ci.

arbitrō -āre -ātum (arbiter) meniti, misliti, soditi, imeti za kaj, smatrati za kaj: Pl., Gell., arbitrato (imp. II.) Ci., quod (portūs) teneri ab adversariis arbitrabantur C., cum ipse praedonum socius arbitraretur Ci., ut morte eius nuntiatā denique bellum confectum arbitraretur Ci., hoc ita semper arbitratum est Sen. rh.; v pass. tudi za trdno presoditi (presojati) se, izbrati se, spozna(va)ti se, pripozna(va)ti se za kaj: continuo arbitretur uxor tuo gnato Pl., sumptūs funeris arbitrantur pro facultatibus vel dignitate defuncti Ulp. (Dig.). Nav. dep., gl. arbitror.

arbitror -ārī -ātus sum (arbiter)

1. kot priča opazovati, prežati na koga, kaj, prisluškovati čemu: quid agant, arbitrarier Pl., arb. dicta alicuius Pl., domūs attiguae fortunas Ap.; abs.: coram arbitratur Ap.

2. pretehta(va)ti, preudariti (preudarjati), ceniti: Ter., Gell.; z dat.: alicui fidem parvam Pl. komu malo vere dajati.

3. jur. kot razsodnik (prim. arbiter) razsoditi (razsojati): si arbitro paritum non esset in eo, quod utroque praesente arbitratus esset, poenam commissam Dig.; z dat. personae ali rei: si is, cuius arbitrium est, non vivat vel adesse non possit aut rei (po drugih: ei) arbitrari nolit Dig.

4. klas. le pren. (iz tehtnih razlogov in z mirno vestjo) soditi, meniti, misliti, imeti za kaj, smatrati za kaj: illud verbum... „arbitror“, quo... utimur, cum ea dicimus iurati, quae comperta habemus..., sustulit atque omnia se scire dixit Ci., hoc cum ceterae gentes sic arbitrantur, tum ipsis Siculis ita persuasum est, ut... Ci., neque id sine causa arbitrari videbantur N.; z ACI: S., L. idr., quis hoc bellum ab uno imperatore confici posse arbitraretur? Ci., angustos se fines habere arbitrabantur C.; z dvojnim acc.: scelestissimum te arbitror Pl., ego P. Clodium arbitrabar perniciosum civem Ci., alteram sententiam periculosam arbitror Ci., nihil tutum arbitrari C.; v vrinjenem stavku: ut Helvetii arbitrabantur C., ut (ego) arbitror Ci., Q., quemadmodum nonnulli arbitrabantur Ci.

Opomba: Star. imp. II. arbitramino (= arbitrator) Pl.

augurō -āre -āvī -ātum (augur)

1. avgurovati, avgurije prirediti (prirejati), opraviti (opravljati), znamenja opazovati in razlagati; z acc. stvari, zaradi katere se prirejajo avguriji: sacerdotes vineta virgetaque et salutem populi auguranto Ci.; v pass.: nam quod... praepotens, pulcherrime auguratum est Acc. ap. Ci., auguratus locus Ci. po avguriju posvečen, tako tudi auguratum templum L.; v absolutnem abl. augurātō po opaženih in razloženih znamenjih, po prirejenem avguriju, priredivši avgurij = po volji bogov: Suet., Romulus augurato urbe condenda regnum adeptus est L., cum augurato liberaretur Capitolium L.

2. pren.
a) oculis investigans astute augura Pl. oprezaj kakor kak avgur.
b) vedeževati, prerokovati: si satis recte aut verā ratione augurem Acc. ap. Non., cui quidem utinam vere... ante auguraverim Ci. ap. Non., aug. sibi annos longos Val. Fl.
c) prej čutiti, slutiti, misliti: si quid veri mens augurat V., propemodum animus coniecturā de errore eius augurat Pac. ap. Non.; z odvisnim vprašanjem: praesentit animus et augurat quodammodo, quae futura sit suavitas Ci. ap. Non. — Pogosteje med. auguror -ārī -ātus sum

1. avgurovati, avgurije prirediti (prirejati), znamenja opazovati in razlagati, (kot vedež) napoved(ov)ati, prerokovati, vedeževati: non... ex alitis volatu... tibi auguror Ci. ep., et in Persis augurantur et divinant magi Ci., in augurando Suet., augurandi disciplina Gell.; z acc.: Calchas, qui ex passerum numero belli Troiani annos auguratus est Ci.

2. pren.
a) sploh kaj prihodnjega napoved(ov)ati, prerokovati: (Theramenes) ei mortem est auguratus Ci., motu eius (canis) imperia augurantes Plin.; z odvisnim vprašanjem: de C. autem Gracchi tribunatu quid exspectem, non libet augurari Ci.; z ACI: quam (diem) non procul auguror esse O.
b) prej čutiti, slutiti, domnevati, misliti, meniti, sklepati iz česa: animi futura augurantur Ci., quantum ego opinione auguror ali quantum auguror coniecturā Ci., bella civilia mentibus augurantur Cu., aug. falsa per metum Cu., ex vultu alicuius interrito certam spem victoriae Cu. vnaprej trdno upati na zmago, futurae pugnae fortunam ipso cantu augurantur T. ugibajo, adversa secundis, futura praeteritis aug. Plin. iun.; z odvisnim vprašanjem: cum ex nomine istius, quid iste in provincia facturus esset, perridicule homines augurabantur Ci., quantum inde abesset mare,... caeca aestimatio augurabantur Cu.; z ACI: recte auguraris de me..., nihil abesse a me longius crudelitate C. in Ci. ep. (ad Attic.), hac (voluntate) ego contentos auguror esse deos O., Macedones iter iaciendo operi monstrasse eam augurabantur Cu.

autumō -āre -āvī -ātum meniti, misliti, trditi, reči, povedati, imenovati, imeti (šteti) za kaj (prim. autumo non id solum significat: „aestumo“, sed et „dico“ et „opinor“ et „censeo“ Gell., „autumo“ tragicum Q.); abs.: ut Plato autumat Ap., sicut ego autumo Aug.; z acc.: quas (res) si autumem omnīs, nimis longus sermost Pl.; z dvojnim acc.: Vell., Hier., (eum) insanum Chrysippi... grex autumat H.; z ACI: quattuor viros sopori se dedisse hic autumat Pl., neque se pigere et deinde facturum autumat Ter., bene quam meritam esse autumas, dicis male mereri Poeta ap. Ci.; v pass. z NCI: si salsa muriatica esse autumantur Pl.

catar pokusiti, poskusiti; preiskati; opazovati; misliti na, skrbeti za; poiskati; premisliti, meniti, misliti

no catar mendrugo nobenega grižljaja ne zaužiti
¡cata! ¡cátala! glej! glej no!
cuando menos se cata uno prej kot si kdo misli; ko se človek najmanj nadeja
cátete ahí que... glej! nenadoma ...

cēnseō -ēre, cēnsuī, cēnsum (prim. osk. censaum = lat. censere, osk. censamur = lat. censetor, osk. keenzstur = lat. censor)

I.

1. šteti, prešteti (preštevati): capite censi S., Gell. „po glavah šteti“, razred najrevnejših rim. državljanov, ki jih niso cenili po imetju, ampak le šteli po glavah.

2. drž. pr. imetje rim. državljana ceniti, popis(ov)ati: censores populi aevitates, suboles, familias pecuniasque censento Lex ap. Ci. naj štejejo in cenijo, quinto quoque anno Sicilia tota censetur Ci., censebantur ducena quinquagena milia capitum L., undecim milibus haec classis censebatur L. državljani tega razreda so morali imeti vsak po 11000 asov, censum censere L. uradno ceniti, imetje popisati, legem censui censendo dicere L. zakonito določiti način ali obrazec cenitve = censendi formula L., censendo (sc. censui) finem facere L.

3. v pass.: svoje imetje dati ceniti, popisati, zaradi popisa prijaviti, z acc. vsote imetja = ceniti se na..., imeti toliko; najprej med.: Gell., voluisti magnum agri modum censeri;... census es numeratae pecuniae CXXX Ci. cenil si se, dal si se ceniti na..., illud quaero, sitne ista praedia censui censendo Ci. ali se naj navedejo pri cenitvi, se naj vzamejo v cenzorski zapis, census equestrem summam nummorum H.; act.: in qua tribu ista praedia censuisti? Ci. — Subst. pt. pf. cēnsum -ī, n (= cēnsus 3. b): Ci. Poet. ap. Non.

4. pren.
a) ceniti, imeti za..., šteti za...: expensa Pl., in anulo censendum nil nisi dantis amor O., rem censere atque aestimare Ci.; od tod tudi: de quo censeris O. za čigar pripadnika te imajo; med.: (hanc dilectam) est inter comites Marcia censa suas O. je prištevala kot miljenko svojim spremljevalkam, hos est dea censa parentes O. je imela za starše.
b) α) censeri aliquo ali aliquā re ceniti se, svojo vrednost dobivati po kom ali čem: Sen. ph., Plin., Mart., Ap., Aristides, quo totius Graeciae iustitia censetur Val. Max., Democritus cum divitiis censeri posset Val. Max., hic te commilitone censetur Plin. iun., Eratosthenes multiplici variāque doctrinā censebatur Suet. β) censeri nomine, cognomine imenovan biti z imenom, priimkom, quo cognomine censeretur, interrogatus Val. Max., nomen, quo tu censeris, aiebat Ap.
c) meniti, misliti, biti mnenja, izreči (izrekati) se za...: haud aliter censeo Ter., quid censetis? Ci. kaj mislite?, de ea re ita censeo Ci.; z dvojnim acc.: quom aspicias tristem, frugi censeas Pl., quid censes munera terrae? H.; z ACI: non vidisse undas me maiores censeo pl., ego amplius deliberandum censeo Ter., maiores nostri censuerunt causam mortis esse quaerendam Ci. quibus argumentis accusatorem censes uti oportere? Ci.; s finalnim stavkom: magno opere censeo: desistas! Ci.; pogosto vrinjeno: sed tu, Acci, consideres — censeo — diligenter Ci.; z inf.: censeo ergo in propinquum agrum mercari Col., cum alii in Palatium redire, alii Capitolium petere censerent T.; occ. α) (o senatorju) meniti = glasovati (za kaj), izjaviti (izjavljati) se, predlagati, svetovati: ceterum censeo Carthaginem esse delendam Ca., Servilio adsentior et hoc amplius censeo Pompeium fecisse Ci., captivos redendos (esse) in senatu non censuit Ci., de ea re ita censeo, uti consules dent operam Ci. s samim acc.: pars deditionem, pars eruptionem censebant C. so glasovali za... β) (o senatu) skleniti, odločiti, odrediti, ukreniti: hi sunt homines, quos nuper senatus in hostium numero habendos censuit Ci., patres conscripti mihi pecuniā publicā aedificandam domum censuerunt Ci., senatus censuit, uti (praetor) Aeduos defenderet C., bellum Samnitibus patres censuerunt L.; poklas. in redko z dat.: aram Clementiae censuere T. so sklenili posvetiti, so prisodili.

— II. cēnseō -ēre = succēnseō, jeziti se na koga ali nad kom: ne vobis censeam, si ad me referretis Varr. ap. Non.

Opomba: Pf. cēnsiit in inf. pr. pass. cēnsīrī: stari zemljemerci; pt. pf. cēnsītus: stari zemljemerci in Cod. I.

cijèniti cȉjenīm (ijek.), céniti cênīm (ek.)
1. ceniti: cijeniti nečiju požrtvovnost
2. ocenjevati: cijeniti vrijednost nekog predmeta
3. misliti, meniti: ja cijenim da ćeš ti uspjeti
4. izsiljevati: njega cijeni vila ljekaruša: Sta ćeš dati, Jovo čelebija, da ti vidam tvoje rane grdne?

considerá consíder vt.

1. presojati, soditi, presoditi; meniti

2. upoštevati

3. imeti za

créde cred

I. vt.

1. meniti, misliti

2. verjeti

3. verovati

II. vr. imeti se za