lòkati lȍčēm ekspr.
1. lokati: pusto mlijeko mačke loču
2. piti, lokati: taj ne pije, on loče
3. spodjedati: lokati obalu
lókati (pohlepno piti) to swill, to swig; (mačka, pes) to lap (up)
lókati lapex, humer, boixe (brayamment)
lókati (-am) imperf.
1. lappare
2. bere rumorosamente; bere; sbevazzare; cioncare
lókati -am lokati: lokati kri, mleko, vodo
lókati hacer ruido al beber
cioncare v. tr., v. intr. (pres. cionco) popivati, nacejati se, lokati, žlampati
guzzle [gʌ́zl]
1. neprehodni glagol & prehodni glagol
požreševati, žreti, pijančevati, lokati
2. samostalnik
pijančevanje, požreševanje, lokanje
hlápati -am
1. hlaptati, lokati: prašiči so naglo hlapali hrano
2. gutati zrak, vazduh: konj hlapa
hlàptati hlȁpćēm lokati: hlaptati jezikom tekuću hranu, vodu
imbibe [imbáib] prehodni glagol
vsrkati, vpiti (vlago)
figurativno usvojiti si (ideje), prepojiti, vdihniti
pogovorno srkati, piti
vulgarno lokati
izpodnášati i spodnášati -am
1. ispodmicati: izpodnašati komu stol; voda ga izpodnaša
2. potkopavati, podrivati, lokati: voda izpodnaša breg; izpodnašati komu tla
lambō -ere, lambī, lambitum (iz indoev. kor. *laph, *lab lizati; prim. stvnem. laffan lizati, gr. λάπτω ližem, lokam, srebam, λαφύσσω požiram)
1. lizati, (ob)lizniti, obliz(ov)ati, lókati: canum, quos tribunal meum vides lambere Ci., tenet fama … eam (sc. lupam) summissas infantibus adeo mitem praebuisse mammas, ut lingua lambentem pueros magister regii pecoris invenerit L., l. matrem V. sesati pri materi, sibila lambebant linguis vibrantibus ora V., l. vulnera linguā O. ali suum vulnus Plin., male vivam carnem lambendo mater (sc. ursa) in artus fingit O. uravna z lizanjem, l. manūs O. ali manum Mart., l. cibos Col. ali prandia Mart. (po)lizati, ližoč zauži(va)ti, labra (kot nedostojno vedenje pri govoru) Q., linguā pannorum suturas Cael., aquam Aug.; pren.: cum belua (= Domitianus) propinquorum sanguinem lamberet Plin. iun. je hlepel, ga je žejalo po krvi.
2. metaf. (o neosebnih subj.) lizati, obliz(ov)ati, (ob)lizniti = lahno dotakniti (dotikati) se česa: flamma … properabat lambere tectam H. sukljati se kvišku do strehe, ignis lambens Lucr. sukljajoč se, lambere flamma comas (sc. visa est) V., Aetna … sidera lambit V. se dotika zvezd, sega kvišku do zvezd, quae loca fabulosus lambit Hydaspes H. sukljajoč (vijoč) se obliva; šalj.: hederae imagines lambentes Pl. ovijajoč se (opletajoč).
Opomba: Pf. act. lambuerunt in od tod lambuerant, lambuerint: Vulg.; pf. lambīvī: Cass.
lamper [lɑ̃pe] verbe transitif, populaire naglo piti; žlampati, lokati, popivati; svetlikati se (morje)
lap5 [læp] prehodni glagol & neprehodni glagol
pljuskati, udarjati (at, against na, ob)
(po)lokati (up, down)
pohlepno pogoltniti
to lap the gutter opijaniti se do nezavesti
laper [lape] verbe transitif lokati; srkati, familier srkniti ga (vino)
laper bruyamment hrupno lokati
làptati lȁpćēm
1. lokati: psi lapću vodu; za stolom bi često grdio braću što lapću kao prasci
2. cmokati: čulo se kako lapću usne
3. mahedrati, opletati: hlače lapću oko noge
4. razbijati: srce joj je laptalo kao bat
5. padati: snijeg je laptao rijetkim perinama
lípati lîpām lokati, žreti: lipati vodu, kavu, medicine, kinine
pōtō -āre -āvī -ātum (frequ. iz indoev. baze *peHi- piti, ki je izpeljana iz indoev. kor. *peH- piti (indoev. aor. kor. *pō(i)- *pī-) prim. skr. píbati (on) pije, pā́ti pije, gr. πίνω, aor. ἔπιον, pf. πέ-πω-κα, pass. pf. ἐπόϑην, πῶμα, πότος, πόσις pijača, faliskiško pipafo, pafo [iz *bă-fō]= lat. bibam, lat. pōculum, bibō, pōtus -ūs, sl. piti, pojiti, hr., srbsko pȉti, češko pít)
1. (s)piti, popiti, napiti se: Pl., Mart., Col., Plin., Val. Max., Stat., Suet., Vulg. idr., vile potabis modicis Sabinum cantharis H., lac concretum cum sanguine V., dis potandas nectare miscet aquas O.; pesn. o bitjih, ki bivajo ob rekah: fera, quae potat Araxen Sen. tr., sonipes, qui potat stagna Tagi Ci.
2. occ. obil(n)o (s)piti, popivati, lokati, žlampati, pijančevati, opiti (opijati) se, „pijačiti“: Pl., Ter. idr., totos dies potabatur Ci., ibi primum insuevit exercitus amare, potare … S., frui voluptate potandi Ci., estur et potatur incondite Ap., crapulam p. Pl. opiti se, upijaniti se.
3. metaf. piti = vpi(ja)ti, (po)piti, vsrkati (vsrkavati), popivnati, navze(ma)ti se, nase potegniti (vleči): Aquinatem potantia vellera fucum H., vestis sudorem potat Lucr., quinis lana potat (sc. purpurae colorem) Plin.
4. trans. (na)pojiti (napajati), napi(ja)ti, da(ja)ti piti: Eccl., sitivi et potasti me sitientem It., ex hoc frequenter eos potabo Th. Prisc., et omnes in uno spiritu potati sunt Vulg., felle et aceto potatus Tert. — K temu (iz debla *pō-) sup. pōtum: huc ipsi potum venient per prata iuvenci V.; pt. fut. pōtūrus 3: Ca., Plin., Lucan., Tib., Pr., Stat., Cl.; pt. pf. pōtus 3
a) pass. izpit, popit: Albula pota O., cadi poti H., sanguine poto Ci., veneno poto mori Sen.
b) act. tisti, ki se je napil (= napivši se), napit, opit, pijan: anus pota H., turba pota O., pransus, potus, oscitans Ci.; potus sum = pil sem: Varr. ap. Gell.
Opomba: Pt. fut. potaturus: te suas rogavit rursum ut ageres, causam ut pro se diceres; nam potaturus est apud me Ter.; inf. potarier: postquam hinc peregre eius pater abiit, numquam hic triduom unum desitumst potarier Pl.