-
korenj|e [ê] srednji spol (-a …) rastlinstvo, botanika, agronomija in vrtnarstvo die Mohrrübe, die Karotte
-
kòrēnje s
1. grajanje, gl. koriti
2. dobivanje skorje, gl. koriti se
3. gl. korijenje
-
korénje botanika carrot
-
korênje botanika carotte(s) ženski spol (množine)
-
korênje (-a) n bot. carota (Daucus carota)
-
korênje s bot. mrkva, šargarepa, Daucus carota: sejati, pleti, puliti korenje
-
korênje bot zanahoria f
-
korênje -a s., мо́рква -и ж.
-
korênje -a s morcov
-
cariotta -ae, f korenje: P. Veg.
-
carōta f
1. bot. korenje (Daucus carota); korenje:
carote al burro kulin. korenje na maslu
pel di carota pren. rdečelasec, rdečalaska
2. pren. pog. laž, izmišljotina:
piantar, vender carote debele stresati, lagati se
3. miner. vzorec kamnine
-
carotte [-rɔt] adjectif ognjeno rdeč; féminin korenje, mrkev; rdeč izvesek trafiké
carotte (de tabac) zvitek tobaka (za žvečenje)
carottes potagères, fourragères jedilno, krmilno korenje
carottes râpées nastrgano korenje
poil-de-carotte (invariable) rdečelas
(familier) les carottes sont cuites (figuré) vse je končano, izgubljeno, ničesar se ne da več napraviti
jouer la carotte pretirano previdno, z majhnimi vložki igrati (pri kartanju), ničesar ne tvegati
tirer une carotte à quelqu'un (familier) sleparsko, z goljufijo od koga kaj doseči ali dobiti
-
carrot [kǽrət] samostalnik
botanika korenje
sleng, množina rdeči lasje; rdečelasec
-
divjákovec -vca m bot. kozje korijenje, korenje, Doronicum
-
Gelbrübe, die, korenje
-
grájanje s prekoravanje, kudenje, korenje, ruženje, grđenje
-
Karotte, die, (-, -n) korenček, korenje
-
mȅrlin m (furl. merlin, n.) dial. korenje: repa i merlin
-
Möhre, die, (-, -n) korenček, korenje, koren
-
Mohrrübe, die, Pflanzenkunde korenje