Franja

kolcati se (kolca se) (Xu) X hat Schluckauf

kólcati (se) to hiccup, to hiccough; to eructate; to belch

kólcati (se) roter, éructer, hoqueter, avoir le hoquet ; (tožiti se po) regretter quelque chose

kólcati (se) (-am (se)) | kólcniti (se) (-em (se)) imperf., perf. (impers.)

1. singhiozzare, avere il singhiozzo;
kolcati se avere il singhiozzo

2. pog. pren.
kolcati se po čem provare, sentire nostalgia di qcs.

3. pog. (pripomniti) dire la sua, fare un'osservazione

kólcati se kolca se (uc) štucati se: po jedi se mu rado kolca; po takem prijatelju se mi ne bo kolcalo
ovakva prijatelja neću da se sjećam (seć-) sa žaljenjem

kólcati se eructar; regoldar

eructar kolcati se, rigati se; bruhati, izbruhati

éructer [erükte] verbe intransitif kolcati se, rigati se; verbe transitif izustiti (des injures, des menaces žalitve, grožnje)

hipar hlipati, ihteti; sopihati; željno zahtevati; kolcati se

*hoqueter [ɔkte] verbe intransitif ihteti s kolcanjem, kolcati se

je hoquette kolca se mi

ȉcati se -ā se, ȉče se kolcati se: iče mi se čitav dan

regoldar [-ue-] kolcati se, rigati

schlucksen kolcati se (komu)

singultiō -īre (singultus)

1.
a) ihteti, hlip(t)ati: Prisc., iniecta manu me renitentem lacrimisque rursum promicantibus crebra singultientem clementi violentia secum adtraxit Ap.
b) kolcati se komu, hlipeti se komu: aut bilem vomunt aut singultiunt Cels., dandum (sc. vinum) nec singultientibus Plin., cholera usque eo afflictus sum, ut vocem amitterem, singultirem, suspirio tum a[n]gerer Fr.

2. metaf.
a) kokati, kvokati, klokati, klokotati, kokodakati, kokodajs(k)ati, kropati (o kokoši): Col.
b) tresti se, drgetati, drhteti od poželenja, naslade: ut tuus iste nepos olim satur anseris extis, quum morosa vago singultiet inguine vena, patriciae immeiat vulvae? Pers.

štȕcati se -ā se kolcati se: kad se nekome štuca, vele da ga se neko seća, spominje

štùktati se štȕkćē se dial. kolcati se

отрыгаться rigati se, kolcati se; pren. maščevati se

рыгать, рыгнуть kolcati se, kolemti se

kólcniti (se) (-em (se)) perf. glej kolcati (se) | kolcniti (se)

stranguglione m

1. veter. pog. vnetje žleze (pri konjih)

2.
stranguglioni pl. kolcanje:
avere gli stranguglioni kolcati se