Franja

peksìjānskī -ā -ō nečisti, hudobni, umazani, poganski, neverniški

zlî zlâ zlô, nedol. zȁo zlȁ zlȍ
1. hudobni: zli duh, čovjek; -e oči; -o srce
2. hudi: -a sudbina, sreća; na zlo brz hudoben
3. slab: znam ga kao zlu paru poznam ga kot slab denar
4. zli grč med. tetanus

bȉjes m, mest. u bijèsu, u bȉjesu, mn. bȉjesi, bjȅsovi (ijek.), bês m, mest. u bésu, u bêsu, mn. bêsi, bȅsovi (ek.)
1. bes, togota, srd: u meni sve ključa od -a
2. hudobni duh: u čovjeka je ušao, opsjeo ga bijes da ga muči; bijes se uvlači, u narodnom vjerovanju, u čovjeka ili životinju; tjeranje -a vrši se vračanjem, bajanjem, magijom
3. besnost, neutešno hrepenenje, strast: bijes za trošenjem, za čitanjem
4. nagon, instinkt: životinjski bjesovi u čovjeku
5. moč, življenjska moč: zdrava mlada žena u najboljem bijesu
6. nasilnost, objestnost, prešernost: čitava su sela bježala ispred turskoga -a i zuluma; ovakav bijes kod mladih ljudi je za kažnjavanje
7. bijes bi ga znao vrag si ga vedi; gdje do -a ovaj ne traži pomoć kje pri vragu ta ne išče pomoči; izliti = iskaliti svoj bijes nad kim stresti jezo na kom, nad kom

maniolae -ārum, f (demin. k Mānia) maníole, hudobni duhovi (kot strašilo za otroke), bavbavi, strahomožki: Stilo ap. Fest.

nèbraća ž ekspr. nebratje, slabi, hudobni bratje

nȅljūdi nȅljūdī m mn. neljudje, hudobni ljudje

ángel (-a) m

1. rel. angelo:
hudobni angel angelo delle tenebre, angelo caduto

2. pren. angelo:
moja mati je angel mia madre è un angelo
angel moj! angelo mio!

dúh (-á) m

1. spirito:
delo človeškega duha opera dello spirito umano
lepa je in polna duha è bella e piena di spirito
(miselna, značajska lastnost) kritičen duh spirito critico
(nadarjenost, sposobnost) umetniški, trgovski duh talento artistico, bernoccolo per gli affari
preroški duh spirito profetico

2. (človek glede na miselne, značajske lastnosti) spirito; ingegno:
analitičen duh spirito analitico
nemiren duh spirito irrequieto

3. (splošna miselna, nazorska značilnost) spirito:
spreminja se duh časa sta mutando lo spirito del tempo
biti vzgojen v svobodoljubnem duhu essere educato in spirito libertario
spoštovati duh, ne črko zakona della legge rispettare lo spirito, non la lettera

4. (splošno razpoloženje) spirito; atmosfera:
tekmovalen duh spirito agonistico
odnosi med državama se razvijajo v prijateljskem duhu i rapporti fra i due paesi sono improntati a uno spirito di amicizia
srečanje je potekalo v duhu medsebojnega razumevanja l'incontro si svolse in uno spirito di reciproca comprensione

5. mitol., rel. spirito; fantasma; demone:
dobri in zli duhovi spiriti buoni e maligni
rel. Bog je duh Dio è spirito
hudobni duh lo spirito maligno, il maligno, il demonio
nebeški duhovi gli spiriti celesti, gli angeli
hiša duhov la casa dei fantasmi
izganjati duhove esorcizzare

6. rel. anima

7. filoz. spirito:
duh in materija lo spirito e la materia
FRAZEOLOŠKA/TERMINOLOŠKA RABA:
duh se mu je omračil ha perduto il lume della ragione, è uscito di senno
bibl. duh je sicer voljan, ali meso je slabo lo spirito è forte, ma la carne è debole
dvigniti duha vojakom risollevare il morale, lo spirito dei soldati
biti v duhu pri kom essere con uno in spirito
biti nekoga zli duh essere l'anima nera di qcn.
bolan na duhu malato di mente
iron. ubog na duhu povero di spirito
etn. ura duhov l'ora degli spiriti, mezzanotte
filoz. absolutni duh lo spirito assoluto
rel. sveti Duh lo Spirito Santo

fornācula -ae, f (demin. fornāx)

1. pečca, pečíca: Vitr., Fr.; v šalj. dvoumju o Tiberijevi hudobni in kruti glavi: Iuv.

2. metaf. podpihovalec, povzročitelj: calumniae Ap.

hudôben (-bna -o) adj. cattivo, maligno:
rel. hudobni duh spirito del male, spirito maligno

ladrone m

1. razbojnik, lopov:
il buon, il mal ladrone biblijsko dobri, hudobni razbojnik

2. tolovaj, gusar

nē-quam, adj. indecl., komp. nēquior -ius, superl. nēquissimus 3, adv. nēquiter (nēquam iz nē ne + quam kako, torej = „ki se ne da kako rabiti“, „ki ni za kako rabo, „ki ni za nobeno rabo“)

1. (o stvareh) neraben, neuporaben, malovreden, nekoristen, hiben, pomanjkljiv, nepopoln, grd, napačen, nespodoben, zanič, ničvreden: verbum Pl., piscis nequam est nisi recens Pl., aurum Luc. ap. Fest., ius tam nequam Ci., quod in matre (sc. vite) nequam fuisset Col., libellus sit nequior omnibus libellis Mart., enthymema nequam et vitiosum est Gell., n. passio P. Veg.

2. (o osebah, zlasti sužnjih, in njihovem značaju) ničev, zanič, malovreden, ničvreden, nevreden, malopriden, lahkomiseln, zanikrn, nemaren, podel, zaničevanja vreden, pokvarjen, malopriden, barabinski, sleparski, lopovski, nemoralen, zavržen(ec), pridanič, navihan(ec), nepridiprav (naspr. bonus, frugi): malus et nequam es Pl., cupis me esse nequam, tamen ero frugi bonae Pl., nequius nihil quam agens consilii servos est Pl., liberti nequam et improbi Ci., homo non nequam Ci., multo sceleratior et nequior quam ille Ci., quid est nequius viro effeminato? Ci., homo nequissimus atque improbissimus Ci. največji malopridnež in slepar, nequam et cessator Davus H., homo ingeniosissime nequam Vell. premeten zanikrnež, nequam mancipia emere Sen. ph., nequam agricolam esse Plin., nequam iuvenes facilesque puellae Mart., homo omnium bipedum nequissimus Modestus ap. Plin. iun., Ap. najhujši lopov pod soncem, servus nequissimus atque mulier nequior Ap. največi prekanjenec in še večja prekanjenka, spiritus nequissimi Lact. hudobni duhovi; neutr. kot adv.: alicui nequam dare ali facere Pl. naplesti, zagosti jo komu. Adv. nēquiter, komp. nequius, superl. nēquissimē narobe, ne prav, hudo, slabo, sramotno, podlo, pokvarjeno, malopridno, pokvarjeno, sleparsko, zanikrno, ničvredno, lahkomiselno, potratno: nequiter fricare genua Pl., nequiter facere Pl. hude (reči) uganjati, nequiter facere aliquid Ca., Gell., turpiter et nequiter facere Ci., male, prave, nequiter, turpiter cenabat Ci., utrum bellum susceptum sit nequius an inconsultius gestum, dici non posse L., nequissime vitiari Plin. kar najhuje, nequius nihil umquam factum est Mart.

sheep množina sheep [ši:p]
ovca
množina ovce, čreda
figurativno duhovna čreda, verniki, "ovčice", župljani; ovčja koža
figurativno boječ, plah, malce omejen človek

black sheep črna, garjava ovca
sheep and goats dobri in hudobni
sheep's head bedak
wolf in sheep's clothing volk v ovčji koži
a lost sheep figurativno izgubljena ovca
sheep that have no shepherd figurativno nemočna množica (brez vodje)
bound in sheep vezan v ovčje usnje (knjiga)
to cast (to make) sheep's eyes at s.o. koprneče, zaljubljeno gledati koga
to follow like sheep slepo slediti, iti za kom, ne imeti lastne podjetnosti
you might as well be hanged for a sheep as a lamb če že moraš biti obešen, naj bi se vsaj bilo izplačalo; če se greši, naj se (zares, pošteno) greši; kamor je šla sekira, naj gre še toporišče
to return to one's sheep figurativno vrniti se k prvotnemu predmetu pogovora

spīritālis ali (po drugih rokopisih) spīrituālis -e (spīritus)

1. k zraku sodeč, zračen: machinarum genus spiritale Vitr. stroj na zrak (ki deluje po takšnem principu kot orgle).

2. dihalen, dihanju (za dihanje) namenjen: fistula Lact., arteriae Arn., tractus Arn. dihanje, zajemanje sape, vzdih.

3. dúšen, dušéven, duhóven (naspr. carnālis mesén, poltén): charismatum, bellum, substantiae quaedam Tert., spiritali lacte pectus irriges Prud., gratia Vulg. duhovna, homo Vulg., spiritualibus spiritualia comparare Vulg.; n. pl. subst.: spirit(u)alia nequitiae Eccl. hudobni duhovi malopridnosti (pokvarjenosti). Adv. spīrit(u)āliter po duhu, dušno, duševno, duhovno (naspr. corporāliter): Eccl., Vulg.

spīritus -ūs, m (spīrāre)

1. zrak, sapa, sapica, dih, pihanje, pihljanje, piš, vetje, vejanje (vetra), veter, vetrič, starejše hlip, vzduh: Pl., Varr., Col., Q., Front., Amm. idr., spiritus Boreae V., austri Ci. (Arat.), quid est tam commune quam spiritus vivis, terra mortuis, mare fluctuantibus? Ci., cum tribus rebus animantium vita teneatur, cibo, potione, spiritu Ci., vehementior enim spiritus ventus est Sen. ph., spiritus, quem Graeci nostrique eodem vocabulo aëra appellant Plin., semper aër spiritu aliquo movetur Plin. iun.; o prikaznih, povezanih z vetrom: acrioris spiritus cursum Amm. blisk, strela, exiguis imbribus disiecto concreto spiritu Amm. toča; tudi vetrovi v človeškem telesu, plini, napenjanje, izločanje plinov: alvus redditur cum multo spiritu Cels., digerere spiritum Cels.

2. occ.
a) zrak, sapa, ki jo človek vdihuje, dih, dihanje, sopenje, vdih (vdihljaj), izdih (izdihljaj), starejše sopenje, duška: spiritus brevis Q. ali angustior Ci. plitko dihanje, kratka sapa, creber spiritus aut ingens raroque coortus Lucr., vitalis Ci., Sen. ph. ali animalis Vitr. življenjski duh, ad hauriendum spiritum Ci., uno spirito Ci. v eni sapi, extremo spiritu Ci. ob zadnjem dihu, z zadnjim dihom, usque ad extremum spiritum Ci. do zadnjega diha, unius spiritus esse Q. v eni sapi (z enim dihom, na prva usta) izgovoriti, filiorum suorum postremum spiritum ore excipere Ci., extenuare spiritum in auras O., attractus ab alto spiritus V. globoko iz prsi, iz globine prsi potegnjena sapa, spiritu in pulmones anima ducitur Ci. ali aër spiritu ductus Ci. z dihanjem, neque habet, quas ducat, spiritus (dihanje) auras O., spiritum reddere Ci. zrak (sapo) od sebe da(ja)ti, spiritum ducere Ci., Corn., Cu. ali trahere Cels., Col., Plin., Q. ali movere Cels. zrak (sapo) zajemati, dihati, reddere ultimum spiritum Vell. ali ultimum spiritum trahere Sen. ph., Ps.-Q. (Decl.) zadnjič dihniti (zadihati) = izdihniti (dušo), sub acerbissimi carnificis arbitrio spiritum ducere L. giniti, umirati, hirati, spiritum includere L., Plin. ali intercludere L., Cu. ali praecludere Plin. ali intercipere Sen. rh. zapreti sapo, quos idem deus de suis spiritibus figuravit Lact.
b) (pesn.) vzdih, vzdihljaj: latere petitus imo spiritus H., surget et invitis spiritus in lacrimis Pr., aspice, ut in toto nullus mihi corpore surgat spiritus Pr.
c) kačje sikanje, sičanje: V. (Cul.).
d) (kot gram. t.t.) pridíh, aspirácija: Aus., spiritus asper vel lenis Prisc.
e) ton, zvok, glas: tremulus Q., (sc. tibiae) recto modo exitu graviorem spiritum reddunt Q., spiritus et anhelitus e pectore eius evadere Gell.
f) po dihanju umerjeni delec (delček) časa ali takta: sic verba versu includere, ut nihil sit ne spiritu quidem minimo brevius aut longius quam necesse est Ci.
g) hlap(i), hlapenje, izhlapevanje, sopuh, duh, dah, vonj: aëris spiritus graves Vitr. slabo vreme, slab zrak, megleni prameni, unguenti suavis spiritus Lucr., spiritus foedi odoris Cels., spiritus florum Gell.

3. meton. dih(anje) = življenje: ne cum sensu doloris aliquo spiritus auferatur Ci., cum plaga una reliquum spiritum exhausisset Ci., spiritum patriae reddere Ci., vanescit spiritus in auras O., semper … spiritus meus ex te pependit Cu., non effundere mihi spiritum videtur, sed tradere Sen. ph., spiritum alicui eripere Sen. tr., aliquem spiritu privare Vell., spiritūs ferini latro Vell., spiritum ponere Val. Max., Eccl. ali deponere, dimittere Eccl. izdihniti (dušo), dušo spustiti; occ.
a) duša, duh: dum spiritus hos regit artus V., morte carens spiritus O., spiritus infelix peregrinas ibit in auras O., de natura animae et dissociatione spiritus corporisque (= o smrti) inquirebat T.; pesn.: caelum ac terras … spiritus intus alit V. svetovni duh.
b) duša (konkr.) = oseba, posameznik: carissimi tibi spiritus Val. Max., religiosissimus spiritus tam crudeliter vexatus Val. Max. Pooseb. Spīritus -ūs, m Duh: Spiritus sanctus Aus., Cod. I., iurare per Deum et per Christum et per Spiritum sanctum Veg., nocens ille Spiritus Lact. hudobni duh.

4. metaf.
a) božji navdih, navdahnjenje, navdahnjenost, navdušenje, navdušenost, ognjevitost, vzlet, polet, dvig, povzdignitev, zanos, vznesenost: a summis hominibus … accepimus … poëtam … quasi divino quodam spiritu inflari Ci., divino spiritu contineri Ci., augeri caelesti spiritu Ci., libri carent spiritu Ci., divino spiritu instinctus, tactus L., acer spiritus H. ognjevit zanos, spiritus poëticus Q.; occ. pevski ali pesniški duh ali navdih (polet, zanos), pesnjenje, pesnikovanje: o mihi … maneat … spiritus … tua dicere facta V., spiritum Phoebus, mihi Phoebus artem carminis … dedit H., mihi … spiritum Graiae tenuem Camenae Parca non mendax dedit H., qualis Pindarico spiritus ore sonat Pr.
b) duh, poseb. vzvišen, podjeten, pogumen, visoko mereč, drzen duh, ognjevit, navdušen pogum, ognjevitost, čud, misli, mišljenje (pogosto v nom. in acc. pl.): vir ingentis spiritus L., imperator generosi spiritus Plin., qui spiritus illi (dat.), qui voltus V., avidus spiritus H. duh lakomnosti, spiritūs plena (ingenii vis) Q., vestra nobilitate dignos spiritus capiatis Cu., hostiles iam tum spiritus gerens L. že tedaj sovražnega duha (mišljenja), spiritus hostiles induere T., impotenti animo spiritus facere L. osrčiti, opogumiti, altiores spiritus sumere T. višje meriti, stremeti višje, spiritus eius mitigare T. njegovo ne(je)voljo, njegovo ogorčenost (ogorčenje), spiritus in dicendo posse concipere Q., cetera maioris operis ac spiritus Q. večjega pomena in višje vrste; occ. samozavest, pretiran ponos, napuh, domišljavost, prevzetnost, oholost, ošabnost, kljubovanje, kljubovalnost, trma, uporništvo, upiranje: his rebus tantum fiduciae ac spiritus Pompeianis accessit, ut … C., spiritus tribunicii Ci., patricii L. oholost plemstva, regios spiritus repressit N. kraljevsko, samodržno prevzetnost, muliebri spiritu inflata L., res enim gestae, credo, meae me nimis extulerunt ac mihi nescio quos spiritus attulerunt Ci., remittere spiritus, comprimere animos suos, sedare arrogantiam Ci., unius tribuni militum animos ac spiritus capere Ci. oblastne in prevzetne zahteve, cum … spiritus plebs sumpsisset L. se je (bilo) prevzelo, je (bilo) postalo prevzetno (ošabno), magnos spiritus sumere C. zelo se prevze(ma)ti, posta(ja)ti zelo prevzeten, Ariovistus tantos sibi spiritus, tantam arrogantiam sumpserat, ut ferendus non videretur C. se je (bil) navzel tolikšne prevzetnosti, tolikšne predrznosti (arogance), je postal tako prevzeten, tako predrzen (aroganten), spiritus Dolabellae Ci. prevzetno, (pre)oblastno vedenje, multis saepe bellis fractos spiritus esse L., spiritus truces ac minas alicuius ferre Sen. tr.; v pomenu ošabnost, ponos: cecidit spiritus tuus Pr., si cui honores subdere spiritus potuerunt L., ex magnitudine rerum spiritum ducat Q., qui probe nosset spiritus eius Cu. — Soobl. spīritum -ī, n: It.

Opomba: Prud. meri spìrìtus. Redki in le poznolat. so množinski skloni: gen. spirituum Prisc. in dat. ali abl. spiritibus Vulg., Aug.

ἄ-χαρις, ι, ἀ-χάριστος 2 ἀ-χάριτος 2 (χάρις, χαρίζομαι) 1. nemil, neprijazen, neprijeten, neugoden, brez usmiljenja, neusmiljen, zoprn, nadležen, οὐκ ἀχάριτα λέγεις ne govoriš slabo, govoriš prav prijetne stvari. 2. brez hvale, nehvaležen, nepoplačan, nepovrnjen; χάρις ἄχαρις nepovrnjena ljubav, κακῆς γυναικός χάριν ἄχαριν ἀπώλετο njena (Ifigenije) smrt je izkazala hudobni ženski nezasluženo ljubav. – adv. -ίστως brez zahvale, nehvaležno, nerad ἕπεσθαι; οὐκ ἀχαρίστως ἔχει μοι πρὸς ὑμῶν hvaležni ste mi za to.

δαιμόνιον, τό 1. božansko bitje, božanstvo, bog, καινὰ δαιμόνια novi, krivi bogovi. 2. nižje božanstvo (demon), duh varih; pri Sokratu: neki notranji božji glas, ki ga je svaril pred vsem grešnim in škodljivim. 3. NT hudobni duh, hudič. 4. božji ukrep, usoda.

ἐπιβούλευμα, ατος, τό (ἐπι-βουλεύω) 1. zvijačni ali hudobni naklepi. 2. zalezovanje, zaseda. 3. napad.

εὑρίσκω [augm. εὑ in ηὑ, fut. εὑρήσω, aor. εὗρον, ηὗρον, NT εὕρησα, εὗρα, pf. εὕρηκα, ηὕρηκα, pass. pf. ηὕρημαι, aor. εὑρέθην; med. fut. εὑρήσομαι, aor. εὑρόμην, NT εὑράμην, ep. inf. aor. act. εὑρέμεναι] 1. act. a) najdem (kar iščem), iznajdem, izmislim ἔργα, μῆχος, izsledim, odkrijem τὸν αὐτόχειρα, spoznam, izvem τινά, τί, inf., ὅπως, τέκμωρ najdem izhod (rešitev), toda τέκμωρ Ἰλίου εὑρίσκω razrušim Ilij; b) najdem (slučajno), namerim, naletim na, dosežem, dobim κλέος, κέρδος, τινά, τί, ἄζηλον βίον, κακόν zabredem v nesrečo; z dvojnim acc.: ἐμὲ μέγαν εὗρον da sem velik, τοὺς θεοὺς κακούς da so bogovi hudobni; c) o blagu: najdem (kupca), ὅκως εὑροῦσα πολλὸν χρυσίον πρηθείη ko je bila drago prodana, ἀποδίδομαι τοῦ εὑρόντος prodam za vsako ceno; (χρήματα), ἃ εὗρε πλέον ki je več neslo (znašalo) kakor. 2. pass. najdem se; s pt. pokaže se, da sem, ἄνους ηὑρέθη pokazal je, da je neumen, κακός τ' ὢν κἀκ κακῶν εὑρίσκομαι pokaže se, da sem hudoben in sin hudobnih staršev, ἢν εὑρεθῇς μὴ δίκαιος ὢν ako se pokaže, da nisi bil pošten, ὅτῳ γάμοι ξυνόντες ηὑρέθησαν ἀνόσιοι kateremu se je dokazal brezbožen zakon; pogosto = εἶναι: τίς ἂν προνούστερος εὑρέθη kdo neki je bil previdnejši, μέγα πένθος φίλοις εὕρηται. 3. med. a) iznajdem sebi, izmislim si ὄνομα, dosežem, pridobim si kaj, καὶ ταῦτα πάντα σοῦ θανόντος εὑρόμην vsega tega je kriva tvoja smrt; najdem λόγους, nakopljem si κακόν; b) dosežem, izprosim (si) kaj od koga ἀγαθόν τι παρά τινος, inf., ὠφέλειαν ἀπό τινος; c) pridobim komu kaj, εὕρετο ὅπως μὴ ἀνεπιστήμονας εἶναι našel je sredstva, da niso bili nevešči.

πνεῦμα, ατος, τό (πνέω) 1. a) dih, piš, pihanje; b) zrak, sapa, (za plovbo ugoden) veter, ἀνέμων piš viharjev; pren. πνεῦμα συμφορᾶς povod za zlonosno dejanje; c) vonj; d) zvok, glas, glasbeno orodje. 2. a) dih(ljaj), dihanje, dušek, življenje, duh, duša NT; ὦ θεῖον ὀδμῆς πνεῦμα nebeški vonj pihlja okrog mene; b) duh, hudobni duh, τὸ ἅγιον sveti Duh, angel NT. 3. plamen (ognja).