Franja

dosluži|ti (-m) ausdienen

doslúžiti dòslūžīm
1. doslužiti: doslužiti vojni rok
2. še postreči: doslužiti gosta

doslužíti (-im) m

1. cessare, finire il servizio, andare a riposo;
doslužiti vojaščino finire il servizio militare (di leva)

2. pren. essere fuori uso, logoro

3. finire, completare il servizio

doslužíti i doslúžiti -im
1. doslužiti, islužiti, odslužiti: doslužiti kadrovski rok
2. doslužiti: čevlji so doslužili
3. doslužiti, dodati službi: doslužiti mora, kar mu manjka do polnega roka

doslúžiti to serve one's time (in the services); to conclude one's (period of) service; (do upokojitve) to become due for retirement

doslúžiti achever son service militaire, avoir fait (ali fini, accompli) son temps (de service); avoir fait son temps

doslúžiti cumplir (su tiempo de servicio) ; (iti v pokoj) jubilarse

ausdienen doslužiti

cōnsummō -āre -āvī -ātum (cum in summa)

I. vsoto česa izračuna(va)ti, kaj na eno vsoto izvesti (izvajati), zračuna(va)ti, sešte(va)ti: Cod. I., c. sumptūs aedificiorum Vitr., eodem modo numerum, pretium in assem Col.; v pass.: quae consummatur partibus, una dies O. ki tvori celoto iz seštetih delov (o prestopnem dnevu); met. (o številu, vsoti sami) „znesti (znašati)“: is numerus consummat pertotus iugerum tria milia et ducenta Col. vsega skupaj je 3200 oralov; pren.: in suum decus nomenque velut consummata eius belli gloria L. nabrana.

— II.

1. (do)končati: vitam Sen. ph., consummato anno Ulp. (Dig.); abs. = vojaščino doslužiti, odslužiti: nonnullis (centurionibus) ante paucissimos quam consummaturi essent dies, primos pilos ademit Suet.; od tod milites consummati Front. ki so doslužili.

2. dognati, dovršiti, izvršiti, dopolniti, opraviti: ad eam rem consummandam profectus Hasdrubal L., non consummato modo, sed etiam cogitato (po namišljenem) parricidio Cu., consummare opera, ut incohata sunt Plin. iun., quod neque opera consummare (posset), quae instituerat, neque … Suet., consummatum est Vulg. dopolnjeno je, quia omnia consummata sunt, ut consummaretur Scriptura Vulg.

3. dovršiti (dovrševati), omiko dovršiti (dovrševati), izpopolniti (izpopolnjevati), izobraziti (izobraževati): vitam ante mortem, dignitatem alicuius Sen. ph., ruris exercendi colendique scientiam Col., artem Q.; v pass.: nihil felicitate consummari potest, quod non Augustus … repraesentaverit Vell., Serranum consummari mors immatura non passa est Q., quem (oratorem) nunc consummari potissimum oporteat, cum … Q.; refl. (o rastlinah) = vrh doseči, do vrha dorasti (doraščati): annuo spatio et radice et caule consummantibus sese Plin. — Od tod adj. pt. pf. cōnsummātus 3, adv. -ē, dovršen, popoln, docela izobražen: vita Sen. ph., sapientia Sen. ph., Col., ars Plin., eloquentia, scientia, orator, patroni, professores Q., Cato Mart., iuvenis consummatissimus Plin. iun.; adv.: Eccl.

ēmereō -ēre -meruī -meritum in med.: ēmereor -ērī -ītus sum

1. zaslužiti, zasluge si pridobi(va)ti: quid ego emerui mali? Pl., emerui … honores Pr., Ennius emeruit … contiguus poni … tibi O. Enij je zaslužil, da se njegov kip postavi poleg tvojega; emerere aliquem zasluge si pridobiti za koga: emeruit virum O., admoniti este aequantem superos emeruisse virum O., plures emeruisse viros Tib.; kot subst. pt. pf.: emeritis referenda est gratia O. zaslužnim možem.

2. doslužiti: nemini spes emerendi stipendia adempta L., homines emeritis stipendiis S.; pogosto pt. pf. ēmeritus 3
a) act. ki je doslužil, doslužen: emeritus miles T., enako tudi samo emeritus kot subst. masc. dosluženi vojak: Lucan., T., Suet; pren.: emeritum aratrum, emeriti equi O.
b) pass. odslužen: emerita stipendia Ci., S., L., Iust., emeritus tempus Ci., emeriti anni O., emerita militia Suet.; subst. ēmeritum -ī, n plačilo dosluženim vojakom: Icti.

naslúžiti nàslūžīm
1. ponuditi, natočiti: naslužiti kolače ženama, kavu gostima, vino prijateljima
2. doslužiti: služio sam četrdeset godina, sad sam naslužio

odslúžiti òdslūžīm
1. odslužiti: odslužiti misu; odslužiti u crkvi
2. doslužiti: odslužiti svoje vrijeme; konj je odslužio

выслуживать, выслужить služiti (do določene dobe), doslužiti; prislužiti

дослуживать, дослужить služiti do, doslužiti;

отслужить služiti določeno dobo; odslužiti, doslužiti; opraviti službo božjo

прослужить (dov.) služiti (dolgo časa); doslužiti

per-mīlitō -āre (per in mīlitāre) doslužiti kot vojak, dokončati vojaško službo: Icti., si tribunus in cohortibus praetoriis permilitaverit Ulp. (Dig.).