Franja

don|eti [é] (-im) zadoneti schallen, tönen; tehnika hallen; (bobneti) dröhnen; (odmevati) nachhallen, nachklingen

donéti to sound; to resound; to peal; (trobenta) to blare; (grom) to thunder, to boom

rog je donel the clarion sounded

donéti sonner, résonner, retentir

donéti (-ím) imperf. ➞ zadoneti rimbombare, rombare; suonare, risuonare; echeggiare

donéti -im (srvnj. don)
1. oriti se, odzvanjati, zvučati, brujati, brecati: zvonovi, orgle donijo
2. odjekivati: iz besed je donelo sovraštvo; doneče besede
poletne riječi, reči; doneč smeh
zvučan smijeh, smeh

donéti sonar; resonar

donéti -í nedov., v 3. os., звуча́ти -чи́ть недок.

donéti -ím nedov. a hurui, a suna, a răsuna, a zvoni

blare [blɛ́ə]

1. prehodni glagol & neprehodni glagol
trobiti, rjoveti, doneti

2. samostalnik
trobentanje

blow^*5 [blou]

1. prehodni glagol
pihati, razpihavati; razstreliti, razstreljevati
sleng oslepariti
ameriško, sleng zapravljati; razmetavati
sleng izdati
pogovorno poveličevati

2. neprehodni glagol
pihati; doneti; piskati; puhati, sopsti; razpočiti se, eksplodirati; hvaliti se

sleng I'm blowed! ali je mogoče!, za nič na svetu!
to blow great guns močno pihati
to blow air into z zrakom napihniti
to blow a cloud kaditi pipo
to blow hot and cotd kolebati, nenehno spreminjati svoje prepričanje
it is blowing veter piha
blow it! presneto, vraga
to blow a kiss poslati poljubček
to blow one's nose usekniti se
to blow the bellows gnati mehove
it's an ill wind that blows nobody good vsaka nesreča h kaki sreči
he knows which way the wind blows ve, kam pes taco moli
to puff and blow sopsti, puhati, sopihati
to blow one's trumpet (ali horn) hvaliti se
navtika, sleng to blow the gaff zatožiti, izdati koga
to blow the expense pogostiti koga, plačati račun
to blow a whistle zapiskati na piščalko

brȅcati -ā
I.
1. zveneti, doneti: srebrno je zvonce brecalo
2. zvoniti: telefonsko zvonce breca
3. biti plat zvona
4. biti, utripati, kljuvati: nešto mu breca u temenu i sljepoočicama; život bujno breca
II. brecati se
1. zadirati se: brecati se na koga
2. plašiti se: dijete se u snu breca

bréčati -īm
1. razlegati se, doneti, grmeti, pokati: breče glasovi djece na ulici; breči zvonce; puške breče
2. brenčati: muha breči
3. bučati: valovi breče protiv mene

brȅncati -ām
1. doneti: s crkve je brencalo zvono
2. brenčati: poljska muha brenca

brújati brújīm
1. šumeti: kada su pčele u košnici, one bruje; more bruji; u ušima mi bruji
2. doneti, razlegati se: brujalo je veliko zvono
3. odmevati: planina bruji od eksplozija
4. hrumeti, šumeti: na hodniku je brujala graja zbog djevojke; sav grad je brujao

canō -ere, cecinī, cantātum (prvotno cantum) (prim. umbr. kanetu = lat. canito, procanurent = lat. praecinuerint, gr. κανάζω donim, καναχή donenje, hrumenje)

I. intr.

1. (o človeškem glasu) peti, prepevati: Pr., Plin. idr., canere voce Ci., Gell., si absurde canat is, qui se haberi velit musicum Ci., ad tibicinem (tibiam) canere Ci. peti ob spremljavi piščali, non canere surdis V., movit Amphion lapides canendo H., lunam deducere canendo O., simplex canendi ratio Q.; ret. pojoč govoriti: inclinata ululantique voce more Asiatico canere Ci.

2. (o živalih) peti: gallina cecinit Ter. je zakokodakala, victores galli canere solent Ci. kikirikajo, canit corvus Ci. kroka, (noctua) canit per umbras V. skovika, merula canit aestate Plin.

3. (o glasbi in glasbilih) glasiti se, zveneti, doneti, razlegati se, igrati: tubae utrimque canunt Pl., tuba cornuaque cecinerunt L., ubi quartae vigiliae signum cecinisset L., classicum canit C., L. trobi se za napad, cum in eius conviviis symphonia caneret Ci., silvae canunt avibus Lucr.; met. (o ljudeh) z abl. instrumenti igrati, trobiti na kaj: canere voce vel fidibus Ci. peti ali brenkati, c. harundine O., iunctis harundinibus O. na pastirsko piščal piskati, tibiā Q., citharā T.

II. trans.

1. (o ljudeh) peti, prepevati: versūs Enn. ap. Ci., Varr., Gell., carmen Ci., Cu., Q., Suet., sacra (= hymnos) V., ad certos verba canenda modos O., „io“, magna voce, „triumphe“ canet O., Tib., canet indoctum, sed dulce bibenti H. neizurjeno, toda prijetno; preg.: cantilenam eandem canere Ter. kar naprej eno in isto trobiti; occ.
a) opevati, v pesmi slaviti, proslavljati, poveličevati: ad tibiam clarorum virorum laudes (slavna dejanja) atque virtutes Ci., suas et imperatoris laudes L., laudem victorum Ph., reges et proelia V., arma virumque cano V., regum facta c. H., seu deos regesve canit (Pindarus) H., cecini Gigantes O., c. maxima bella et clarissimos duces Q., amicitiam suam et Metrodori grata commemoratione Sen. ph.
b) s proleptičnim obj. peti, pesniti, zložiti (zlagati): Ascraeum carmen V., neniam Suet.; od tod
c) prerokovati, naznaniti (naznanjati), oznaniti (oznanjati), napoved(ov)ati (o preročiščih, ki so svoje prerokbe naznanjala v verzih): ut haec, quae nunc fiunt, canere di immortales viderentur Ci., Cicero... etiam (ea), quae nunc fiunt, cecinit ut vates N., haec deinde canit divino ex ore sacerdos V., c. obscura H., Sabella quod (fatum) puero cecinit divinā motā anus urnā H., ut caneret fera Nereus fata H., c. ambages horrendas, prodigium V., fata abdita senis pedibus Tib., eventūs Tib., oracula tristia, omina, fatum, arcanum ferale Lucan., responsa Sil.; preg.: vana surdis auribus c. L. = bob ob steno metati; z ACI: te mihi mater, veridica interpres deûm, aucturum caelestium numerum cecinit L., hoc Latio restare canunt V., et feminae in furorum turbatae adesse exitium canebant T.; abs.: nobilis ut grandi cecinit Centaurus alumno H.; o učiteljih (filozofih) oznanjati, podajati: quae diu latuere, canam O.; iron.: praecepta canam H.; (o Fami) raztrobiti, razglasiti (razglašati): Fama facta atque infecta canens V., Fama digna atque indigna canit Val. Fl.

2. (o živalih) peti, tudi naznaniti (naznanjati), napoved(ov)ati, javiti: veterem in limo ranae cecinere querelam V. (posnemajoč Aristofanov βρεκεκεκέξ) so žalostno kvakale; z ACI: anser Gallos adesse canebat V., nec ei cornix canere potuit recte eum facere, quod... Ci. nobena vrana ga ni mogla poučiti.

3.
a) na kako glasbilo igrati, (za)trobiti (poseb. voj.): bellicum c. Ci., L. na boj zatrobiti, classicum cani iubet C., signa canere S., L. (s trobento) znamenje za napad dati; receptui c. Auct. b. Afr., T., Caesar receptui cani iussit C., (Hasdrubal) receptui propere cecinit L., receptui canit L. trobi se za umik; pren.: Q., receptui canente senatu Ci.; omnia intus canere Ci. vse na notranjo struno igrati, od tod preg.: hoc carmen hic tribunus plebis non vobis, sed sibi intus canit Ci. pri teh izjavah ne misli... na vas, ampak le na svoj prid; pesn.: canere receptūs (= receptui) O., tuba canit ludos V. daje znamenje za igre.
b) (o stvareh) skladno (ubrano, blagoglasno) zveneti, glasiti se: Q. (I, 10, 24).

Opomba: Gen. pl. pt. pr. canentum: Lucr. Nenavaden pt. fut. canitūrus: Vulg.

cantō -āre -āvī -ātum (intens. glag. canere)

I. intr.

1. peti, prepevati, oglašati se (o človeku): V., H., O. idr., hi pueri cantare et saltare didicerunt Ci., c. ad chordarum sonum N. (o kitaristu), inde ad manum cantari histrionibus coeptum L. h kretnjam igralca; cantare v retoriki = pojoč (s pojočim glasom) govoriti, pojoč predavati (kot slabost): si cantas, male cantas; si legis, cantas C. ap. Q., vitium cantandi Q. razvada, da govornik govori s pojočim glasom; preg.: surdo canere Pr., ad surdas si cantet Phemius aures O. če bi pel gluhim ušesom; occ. (o pticah) peti, žvrgoleti: cantantes aves Pr.; kikirikati (o petelinu): Pl., Ci., Suet.

2. (o glasbilih) oglašati se, peti, doneti, zveneti: cantabat tibia ludis O., bucina cantat Pr.; nav. z abl. instrumenti igrati, piskati, svirati, trobiti na kaj: fidibus Pl., tibiis N., structis avenis O., calamo Sen. ph.; occ. bajalne (čarovne) besede govoriti, bajati, čarati: Ca., cantando rumpitur anguis V.

— II. trans.

1. peti, pesniti, zložiti (zlagati): neniam Varr. fr., carmina non prius audita canto H., c. rustica verba Tib., versum Gell., hymnos Eccl., Hymen (svatovska pesem) cantatus O., non est cantandum Iuv. ni treba pesniti, doctus cantare Catullum H. ki se je naučil peti Katulove pesmi.

2. occ.
a) peti, opevati, slaviti, proslavljati, poveličevati: deum Tib., nos convivia cantamus H., dum meam canto Lalagen H., tota cantabitur urbe H., per totum cantabimur orbem O., cantatus Achilles O., iam pridem istum canto Caesarem Ci. ep. že dolgo slavim tega tvojega Cezarja.
b) o pesniku, deklamatorju ali igralcu podajati, izvajati, recitirati; v slabem pomenu žlobudrati: togatas (fabulas) Iuv., epinicia Suet.; quae me iuvene ubique cantari solebant Q.
c) naznaniti (naznanjati), oznaniti (oznanjati): Vera cantas. Vana vellem Pl.; narocitičiti (naročati), svetovati, zabič(ev)ati, ponavljati: Nov. fr., haec dies noctesque canto tibi, ut caveas Pl., harum mores cantabat mihi Ter.
č) bajati, bajalne (čarovne) besede govoriti, zagovarjati, (za)čarati, pričarati: Ca., Varr., Sil., cantato densatur carmine caelum O., c. umbram Lucan. pričarati, cantatae herbae O., cantata luna Pr., cantatus puer Ap.

cilìkati cìlikćēem
1. zveneti, doneti: violina jednako veselo ciliče
2. zvoniti: ciliču telefoni; zvonce visoko ciliče u tišini podneva; u ušima mi ciliče

circumsonō -āre -sonuī (pt. pf. po naliki sonātus)

1. intr. naokrog doneti, razlegati se, odmevati: Vitr., Cl., deducere in locum, qui circumsonet ululatibus cantuque symphoniae L., circumsonans undique clamor L., tamen conducere arbitror talibus aures tuas vocibus undique circumsonare Ci. da od povsod donijo taki glasovi okrog tvojih ušes.

2. trans. glasiti se, doneti, razlegati se okoli koga ali česa: Sen. ph., Fl., clamor hostes circumsonat L., Rutulus murum circumsonat armis V. rožlja z orožjem okrog...; v pass.: Threïcio fere circumsonor ore O., finitimis quamvis circumsoner armis O. čeprav zveni okrog mene... orožje.

circumtinniō -īre naokrog zveneti, doneti, razlegati se: Varr.

clang² [klæŋ] neprehodni glagol & prehodni glagol
žvenketati, cingljati; doneti, odmevati; vreščati (ptiči)