Franja

dev|ati [é] (-am/-ljem) tun; legen
dev v nič heruntermachen

dévati dêvām gl. dijevati

dévati

v nič dévati to abase, to degrade
iz kože dévati to skin, to flay
dévati na stran to lay aside, to lay by

dévati glej déti

na stran devati mettre de côté (ali en réserve)
iz kože devati écorcher, dépouiller, enlever la peau

dévati (-am) imperf. glej dejati

dévati -am i -vljem metati, stavljati, dijevati (dev-): gostje so si sami devali na krožnike; devati stroj narazen
rastavljati stroj, mašinu; devati prašiča iz kože
derati vepra; v nič devati koga
ponizivati, potcjenjivati (-cen-), omalovažavati, nipodaštavati koga; v red devati
sređivati; za hude dni na stran devati
štedjeti (-deti) za crne dane; v sv. olje devati
podjeljivati (-del-) posljednju (-sled-) pomast

dijèvati dȉjevām (ijek.), dévati dêvām (ek.) devati, polagati: pa on razmišlja kud će toliko blago devati; kad te beru djevojke, kuda te, vijenče, dijevaju

infossare

A) v. tr. (pres. infōsso) devati, metati v jamo, v luknjo

B) ➞ infossarsi v. rifl. (pres. mi infōsso)

1. upadati

2. ugrezniti, ugrezati se; udreti, udirati se

mètati mȅćēm, mȅtāh -āše, mȅtān -a
I.
1. dajati, devati: metati kapu na glavu, koga u novine
2. postavljati
3. brcati: ne meći se nogama
4. pristavljati
5. polagati: metati obloge dajati si obkladke; metati koga na muke mučiti koga; metati na sebe
6. vsajati, vlagati: metati hljeb u peć
7. ustiti se, delati se: meće se da zna, a tamo ne zna
8. metati: metati kamena s ramena v tekmovanju metati kamen z rame
II. metati se
1. polagati se
2. poganjati se, tekmovati

super-pōnō -ere -posuī -positum (super in pōnere)

1. vrh česa ali čez kaj, nad kaj postaviti (postavljati), položiti (polagati), dati (dajati), deti (devati); pt. pf. superpositus 3 tudi = zgoraj (vrh, višje) ali na čem (nad čim) ležeč (stoječ): Sen. rh., Sen. ph., Val. Max., Amm. idr., superponere villam profluenti, vitis brachia iugo Col., statuam marmoreo Iano, pilis turrem Suet., aegra superpositā membra fovere manu O., superpositum capiti decus L. (o klobuku), Galatia superposita Plin., apodyterio superpositum est sphaeristerium Plin. iun.; poseb. kot medic. t.t. zdravila na kaj ali čez kaj položiti (polagati), dati (dajati), devati: malicorium Cels., splenium, carnes doloribus oculorum Plin., superpositis lanis Plin.

2. metaf.
a) postaviti (postavljati) kaj nad kaj, dati (dajati) prednost čemu pred čim: huic aliud genus superponere Sen. ph.
b) postaviti (postavljati) koga nad koga, nadrediti (nadrejati) koga (kaj) komu (čemu): Perperna in maritimam regionem superpositus L. fr., ut unus de presbyteris electus superponeretur ceteris Hier., animum inuriis superponere Sen. ph.

3. zapostaviti (zapostavljati); pren.: levioribus superponenda sunt Q., huic aliquid superpositum Q., eam (sc. scientiam) dissimulat ac superponit Col.

túrati tȗrām
I.
1. riniti: turati kola, što pred sobom
2. tlačiti: turati što u džepove
3. dajati, devati, nalagati: turati drva u peć
4. vtikati: svugdje turati svoj nos
II. turati se riniti se

ustúrati ùstūrām devati, dajati

девать, деть devati, deti, dejati;

bàgljati -ām povezovati seno, slamo v svežnje, devati seno, slamo v kupe, kopice

calcō -āre -āvī -ātum (calx1)

1. s peto ali s celo nogo kaj teptati, stopiti (stopati) na kaj, gaziti: Col., Mart., Iuv., Suet., Vulg., viscera, viperam, hydrum O., mixtaque cruor calcatur arena V., ut pede ac vestigio (podplat) Caesaris calcaretur, orabat T.

2. occ.
a) nastopiti, iti kam, stopiti kam, stopati (hoditi) po čem: Petr., Sen. ph., calcanda semel via leti H., durum calcavimus aequor (led) O., calcati Iove luci Sil. gaji, v katerih prebiva Jupiter.
b) (po)gaziti, pohoditi, (po)tlačiti, (po)teptati: Col., huc ager ille malus calcetur V., uvas calcare Ca., Varr., O., Plin., Vulg. grozdje tlačiti, mastiti.
c) rastiti, jarčiti (o petelinu): Col.

3. pren. teptati = zaničevati, prezirati, zasmehovati, v nič devati: Sen. rh., Sen. ph., Stat., Cl., domitum amorem pedibus c. O., domi victa libertas nostra hic quoque in foro obteritur et calcatur L., insultet rogis, calcet et ossa mea Pr., ut, quae refutare non possumus, quasi fastidiendo calcemus Q., c. gentem Iust.

contemnō (v rokopisih in starejših izdajah tudi contempnō) -ere -tempsī -temptum

1. zaničevati, v nič devati, zametovati, za malo šteti, ne čislati, ne ceniti, ne spoštovati, omalovaževati, prezirati, zapostaviti (zapostavljati), ne meniti se za kaj, ne marati za kaj, vnemar pustiti (puščati), ne gledati na kaj, ne ozirati se na kaj; abs.: ut … iudex … contemnat, admiretur Ci., primo contemnere et neglegere coepit Ci., mortem pro patria c. Ci., res et illis contemnentibus pernicii (dat.) et huic despecto saluti fuit N., tua transibit contemnens ossa viator Pr. brezbrižno; večinoma trans.: c. casus humanos, dolores, voluptatem Ci., mortem Sen. ph., quem (morbum) initio et ipse et medici contempserunt N., c. sic nostros, ut … C., vostros honores, iussa vostra, verba S., paucitatem eorum L., paucitatem hostis ali in hoste Cu.; poleg obj. še kako določilo s praep. ali samim abl. ali z adv.: reliqua ex collatione (v primeri s krepostjo) facile est conterere atque contemnere Ci., Romam … prae sua Capua (v primeri s svojo Kapuo) irridere atque contemnere Ci., ego illum exercitum prae Gallicanis legionibus … magno opere contemno Ci., cantus Apollineos prae se c. O., Isocrates videtur testimonio (po izpričanju) Platonis aliorum iudicia contemnere debere Ci., magno animo iacturam Cu., nullas suis c. fletibus aras Pr. ne zapostavljati s svojimi solzami = ne imeti za nevredne svojih solz, praeclare res humanas c. Ci., c. mortem tantopere, ut … Ci.; v pass.: (senes) contemni se putant, despici, inludi Ci., contemnere miser H.; z nikalnico (litota): neque vero hic non contemptus est primo a tyrannis N., se non contemnere Luc. ap., Ci. ep., Ci., L. ne zavračati se = čutiti se samozavestnega (prim. se contemnere Pl. = samega sebe zaničevati); ret.: nec (Batavi) tributis contemnuntur T. (Batavcev) ne ponižujejo davki; pesn. contemnere aliquid = ne bati se česa, upirati se, kljubovati čemu: adamantina saxa … ictus contemnere sueta Lucr., tellus..., quam … immotamque dedit et contemnere ventos V., contemnere ventos assuescant (vites) V., nondum caeruleas pinus contempserat undas Tib. Nam. objekt. v occ. z inf. ali ACI: c. coronari H., mori Sen. tr., augeri triumpho Fl., respondere Ap., ut ipsum vinci contemnerent Ci. ep. da se niso nič zmenili za to, da …

2. occ. rogati se, posmehovati se komu, čemu, zasmehovati, sramotiti koga, kaj: contempsisti L. Murenae genus, extulisti tuum Ci., fautores legatorum … Adherbalis dicta contemnere, Iugurthae virtutem extollere laudibus S., populi contemnere voces … solitus H. — Od tod

1. pogosto gerundiv contemnendus 3 zaničevanja vreden, nevreden upoštevanja (da se upošteva), neupošteven: haec sunt levia et potius contemnenda N.; z nikalnico (litota) vreden upoštevanja (da se upošteva), upošteven, včasih izvrsten: defensiones non contemnendae Ci., Asiaticorum rhetorum principes minime meā sententiā contemnendi Ci., copiae neque numero … neque usu rei militaris contemnendae C., manus non contemnenda Suet., crimen haud contemnendum philosopho (dat.) Ap.

2. adj. pt. pf. contemptus 3
a) zaničevan, malo čislan, preziran: homo Romae contemptus et abiectus Ci., contemptissimorum consulum levitas Ci., quo contemptior paucitate ipsā ordo (patrum) esset L. da bi bil tem manj v čislih, contemptae dominus splendidior rei H., se ex contempto metuendum efficere S. fr., e contemptis metuendi T., per avaritiam ac sordem contemptus exercitui (pri vojski) T., humilis foris et tam contemptus quam contemnens Sen. ph., si percussus sit a vili aliquo contemptoque Q.
b) zaničljiv = zaničevanja vreden, neupošteven, neznaten, boren: res tam humilis tamque contempta Ci., homo vitā contemptā ac sordidā Ci., orator non c. Ci., quae vox potest esse contemptior quam Milonis Crotoniatae? Ci., contemptissimae escae et potiones Ci., nihil contemptius, si sint, qui contemnant L., o quam res est contempta homo! Sen. ph., contemptissima inertia Suet. Adv. komp. contemptius bolj zaničljivo, bolj prezirljivo, bolj brezbrižno: quos aut in sua vides turba speciosius elidi aut in aliena contemptius Sen. ph., quo c. abuteretur patientiā hominum Suet.

3. adv. pt. pr. contemnenter zaničljivo, prezirljivo: Non.

dēpretiō -āre -āvī -ātum (dē in pretium) poniž(ev)ati, omalovaževati, v nič devati: Icti., Eccl.

dèrati dȅrēm, vel. dèri -ite, impf. dȅrāh -āše, dèrao dȅrāla, dȅrān -a
I.
1. dreti, iz kože devati: derati konja; dobroga je pastira posao ovce strići, a ne derati; stric je običavao derati ubijene zečeve
2. lupiti, guliti: ne deri kore da ne bude gore
3. trgati: derati cipele; derati hlače na školskim klupama
4. tolči, biti: viče na volove r dere batinom kud stigne
5. dreti: voda dere cestom
6. odirati: derati kožu s tuđih leđa, mušterije
II. derati se
1. trgati se: samo se jedra deru lupajući usled debela mora
2. dreti se: dere se kao da ga paraju
3. mučiti se, trpeti: derao se u carskoj službi dvanaest godina

dētrectō in (tudi v dobrih rokopisih) dētractō (dētrēctō, dētrāctō) -āre -āvī -ātum (frequ. in intens. glag. dētrahere)

1. čemu odtegovati se, od tod kaj odbi(ja)ti, odreči (odrekati), odkloniti (odklanjati), česa braniti se, komu, čemu upreti (upirati) se: militiam C., O., Fl., pugnam L., certamen L., T., proelium Iust., iuga V., taurus detrectat aratrum O., d. vincla pedum Tib., officia sua Q., imperium, munus Cu., iudicandi munus, imperata Suet., alicuius iussa (pokorščino), principem T., vim eius equos regentis (njegovo umetnost v dresuri konj) T.; abs.: num consulto detrectarent L., neque Hannibal detractavit L., partim tergiversantibus, partim aperte detrectantibus Suet.; neklas. in v pozni lat. z inf.: d. tutelam administrare Dig., dicere Arn.

2. zmanjš(ev)ati, manjšati, kratiti, v nič devati, omalovaževati: adversae res etiam bonos detrectant S. kratijo veljavo tudi dobrim (možem), invidia detrectat virtutes L., ingenium magni livor detrectat Homeri O., d. bene facta, laudes O., poëtas T.; z dat.: d. Pompeio (ali Pompeium) Fl.; abs.: detractare videbar O.

discréditer [-te] verbe transitif pripraviti ob dobro ime, spraviti na slab glas, vzeti komu zaupanje ljudi, v nič devati, diskreditirati; vzeti komu ugled; razvrednotiti

se discréditer diskreditirati se, izgubiti svoj dober glas, svoj ugled