Franja

díčiti dȋčīm
I. slaviti, krasiti, hvaliti, biti na hvalo, v ponos: ne znam što te više diči, da li crne oči tvoje ili dobro srce
II. dičiti se
1. odlikovati se: dičiti se lijepim licem i još ljepšom dušom
2. ponašati se: dičimo se Prešernovim pjesmama
3. košatiti se: diče se njih dvoje po salonu

díčiti (krasiti) to adorn; to embellish

díčiti se to pride oneself, to be proud (z of); (hvalisati se) to boast, to make a boast (of), to brag about, to vaunt

díčiti orner, parer, décorer

dičiti se se vanter, se prévaloir, se glorifier de

díčiti (-im)

A) imperf. star. (krasiti, lepšati) ornare, abbellire

B) díčiti se (-im se) imperf. refl. gloriarsi, vantarsi

díčiti adornar, ornar

dičiti se gloriarse, alabarse

cōmō -ere, cōmpsī, cōmptum (iz coemō*)

1. skupaj vzeti, zvezati: quibus (animaï natura) e rebus cum corpore compta vigeret, quove modo distracta rediret in primordia Lucr., rami vittā compti V. opleteni.

2. occ. (lase) nab(i)rati, urediti (urejati), splesti (spletati), (po)česati: Q., erant illi compti capilli Ci., seu solvit crines … seu compsit Tib., c. caput, c. se Tib., c. comas hastā recurvā O.; pesn. z grškim acc.: compta puella comas O.; (o telesu in njegovih delih) lišpati, lepotičiti, ličiti: dum comit dumque se exornat Pl., c. corpora vulsa et fucata muliebriter Q., colla genasque Stat., comunt se et vestibus et munditiis Hier.; (orožje) (o)snažiti, (o)čistiti, (iz)likati: phaleras et lucida arma manu, cassidis iubam Stat.; (orodje) priravna(va)ti, prirediti: colus compta Plin.; (obleko) poravna(va)ti: vestes et cingula saepe manu Cl.; pesn. (o neživem) subj.: alternas comunt praetoria ripas Aus. krasijo, resultanti non comet malleus ictu saxa Sid. ne bo ugladil.

3. pren.
a) (o)dičiti, (o)krasiti: iam venit Augustus, nostros ut comat honores Aus., his illa (ecclesia) gemmis comitur Prud.; pesn. z grškim acc.: Cleopatra simulatum compta dolorem Lucan.
b) govor ličiti, (z)gladiti: non quia comi expolirique non debeat (oratio) Q., linguae orationisque comendae gratiā Gell. — Od tod adj. pt. pf. cōmptus 3, adv. -ē okrašen, ličen, všečen: praecincti recte pueri comptique H. naličeni, anima mundissima atque comptissima Aug.; (poseb. o govoru in govorniku) všečen, prikupen, ličen, uglajen, pravilen: oratio Ci., apud senatum non comptior Galbae, non longior quam apud militem sermo T., Isocrates in diverso genere dicendi nitidus et comptus Q., compte disserere de aliqua re Sen. ph., compte rem agere Gell.

coōrnō -āre (o)dičiti, (o)krasiti: Boet.

corōnō -āre -āvī -ātum (corōna)

1. venčati, ovenč(ev)ati, (z vencem, z venci) (o)krasiti, (o)dičiti, (na)kititi: cratera (vina) coronant V., c. locum fronde funerea V., templa O., marino rore deos fragilique myrto H., victimas Plin., ille, qui spinis coronatus est Aug. (o Kristusu); med.: hederā coronantur Bacchico ritu Macr. Pogosto pt. pf. corōnātus 3: Varr., Val. Fl. idr., sedebat in rostris … coronatus Ci., epulae, quas inibant propinqui coronati Ci., coronatus laureā coronā, decemviri coronati laureā L., coronata frons, coronati capilli, coronata puppis, coronatae lintres O., c. arae, carinae, c. phaselus Pr., c. aselli, equi, iuvenci Pr., O., postes lauro coronati Q., coronatus spinis (s trnovo krono) Lact.; z grškim acc.: coronatus nitentes mallobathro Syrio capillos H.; kot subst. corōnātī -ōrum, m ljudje z venci (s kronami), ovenčanci, okronanci: volgum autem tam chlamydatos quam coronatos voco Sen. ph.; occ.
a) zmagovalca v tekmovalnem boju (v tekmi) (o)venčati (častna nagrada je bila oljkov ali lovorov venec): coronare victores oleā ali oleastro Olympiae Plin., victores lauro Delphis Plin., coronari utroque certamine Q., cum pugili coronato carmen … scripsisset Suet., sunt eo modo multi coronati (poëtae) Q., Homerus laudatus et coronatus Min., de oratoribus coronatus Suet. iz kroga govornikov ovenčan, comoediam de sententia iudicum coronare Suet. komediji častno nagrado priznati, coronari novo nomine Plin. biti okrašen z novim imenom kot nagrado zmagovalca; od tod z notranjim obj.: magna coronari Olympia (gr. στεφανοῦσϑαι Ὀλύμπια μεγάλα) H. pri velikih olimpijskih igrah prejeti (oljkov) venec kot zmagovalec.
b) vēnīre coronatum (= sub corona vēnīre, gl. corōna) ovenčan = kot vojni ujetnik proda(ja)ti se: Ca. fr.

2. pren. ovenč(ev)ati = obda(ja)ti, obkrožiti (obkrožati), obkoliti (obkoljevati): quae (pluma columbarum) sita cervices circum collumque coronat Lucr., silva coronat aquas O., coronant myrteta summum lacum O. obdajajo zgoraj jezerski rob, suggestā castra coronat humo Pr., densāque nemus statione coronant Stat., c. solem itineribus Vitr. (o zvezdah), simplex aetheris dorsum sacratā amoenitate lucis Ap. (o zvezdah), sol circa domum patris eius fulgido ambitu coronatus Lamp., papillae parvis orbibus coronatae Lact., regem illum mundi coronamus Lact. obdajamo v krogu; pesn.: omnem abitum custode coronant V. postavijo okoli.

exōrnō -āre -āvī -ātum

I.

1. prirediti (prirejati), odrediti (odrejati), urediti (urejati), uravna(va)ti, zaukazati; abs.: consul satis providenter exornat S.; z obj.: exornare nuptias Pl., convivium S., Cu., aciem S.

2. occ.
a) preskrbeti s čim, oskrbeti s čim, opremiti (opremljati), oborožiti: carminibus templorum aditūs Ci., vicinitatem armis S., veste, nummis, familiā hominem Ph., classem exornare Iust.
b) (o)dičiti, (o)krasiti, (o)lepšati: cum omnibus ornamentis exornatus Pl., exornari in peregrinum modum Pl. po tuje se oblačiti, exornat ample magnificeque triclinium Ci., domus exornata Ci., signa, quae … exornent mihi in palaestra locum Ci. ep., urbīs Siculorum signis exornavit Ci., quae (pars) portuosior et aedificiis magis exornata erat S., exornatis aedibus per aulaea et signa S. fr., exornare anulis digitos Sen. ph., auro, ebore, gemmis deos Lact.; pren. (o)dičiti = poviš(ev)ati, povelič(ev)ati, proslaviti (proslavljati): quid exornamus philosophiam? Ci., exornare philosophiam falsā gloriā Ci., (Pythagoras) exornavit eam Graeciam, quae magna dicta est, … praestantissimis et institutis et artibus Ci., mors honesta saepe vitam quoque turpem exornat Ci., exornare aetatis nostrae gloriam Q., aliquem praeturā Plin. iun. povišati v pretorja; poseb. ret. (o)lepotiti, (o)lepotičiti: orationem Ci., extemporales … dictiones his vel emblematis Q.
c) (na)lišpati, (na)lepotičiti: veste variā ter., hominem exornavit Pl., eum (Clodium) mulieres exornatum ita deprehendissent Ci., Attalum … veste regia exornat Cu.; pren.: quin tu te exornas moribus lepidis? Pl.; šalj.: Syrum … adeo exornatum dabo, … ut … Ter. bom tako pošteno naklestil. — Adj. pt. pf. exōrnātus 3 okrašen, olepšan: citharam tenens exornatissimam Corn.

— II. okras(je) vzeti, okrasja rešiti: Tert.

ōrnō -āre -āvī -ātum (iz *ōrd(i)nō)

1. opremiti (opremljati), oskrbeti (oskrbovati), preskrbeti (preskrbovati), prirediti (prirejati): Pl., H., Lucr., Plin. iun. idr., posteaquam … aedificasset ornassetque classes Ci., classem, naves L., triremem armatis N. oskrbeti z moštvom (s posadko), exercitum L., aliquem armis V., magistratūs mulis L., divitiis Athenienses N., ornare et apparare convivium Ci., o. fugam Ter. pripravljati se na beg, provinciam Ci. ep., L., Suet. konzulu ali pretorjem odkazati posebna upravna sredstva (denar, čete, nižje uradnike); tako tudi o. consules, praetores Ci. ep.

2. (o)krasiti, (o)lepšati, (o)dičiti, (o)venčati, (o)kititi, lepo opremiti (opremljati), (o)lišpati, (na)lišpati: Pl., Ter., L., Pr., Hier. idr., templum, domum suam Ci., aliquem torque o. N., ornabant manilia collum O., ornabant cornua sertis V.; z gr. acc.: ornatus caput foliis V.; occ. (po)česati, (s)frizirati: capilli ornandi O., sollers ornare Cypassis O., nondum ornata capillos O.

3. metaf.
a) (o)krasiti, (o)lepšati, (na)lišpati, na svetlo postaviti (postavljati): orationem Ci., seditiones Ci. hvaliti, eorum studio et dignitate ornatur causa Ci., fuit ornandus in lege Maniliā Pompeius Ci.
b) pospešiti (pospeševati), odlikovati, proslaviti (proslavljati), povzdigniti (povzdigovati), (po)častiti: civitatem omnibus rebus C., civitas meis beneficiis ornata Ci., pudor ornat aetatem Ci., o. eius mortem monumento Ci., ornare aliquem Ci. ali ornare et tollere aliquem Ci. ep., Suet. počastiti (in povzdigovati) koga, tj. pomagati komu do kake časti, častne službe. — Od tod adj. pt. pf. ōrnātus 3, adv. -ē

1. opravljen, opremljen, s potrebnim preskrbljen, oskrbljen: Pl., Ter., Auct. b. Afr., T. idr., equus L. ali asini Ca. obrzdan(i), elephantus N., ordinatissimus et paratissimus omnibus rebus Ci., ornatissimus exercitus N. kar najbolje oborožena, naves omni genere armorum ornatissimae C. zelo dobro opremljene z ladijskim orodjem, fundus ordinatissimus Ci.

2. metaf.
a) okrašen, olepšan, krasen, krasoten, ličen, lep, izboren, izvrsten, okrasen, ukrasen: Pl. idr., oratio Ci., o. in oratione N., ornati homines in dicendo et graves Ci. možje, ki znajo lepo in odločno (tehtno) govoriti, nihil ornatius agro bene culto Ci., ornate facere Ci., comparare magnifice et ornate convivium Ci., ornate loqui, dicere Ci., causas agere ornatius Ci., causam ornatissime et copiosissime defendere Ci.
b) časten, slavo prinašajoč, v čast komu, proslavljajoč koga: locus ad dicendum ornatissimus Ci., huic arti finitima est dicendi facultas et gratior et ornatior Ci.
c) (po)čaščen, čislan, spoštovan: testimoniis Ci., honoribus a senatu Ci., a nobis sum ornatus Ci., vir ornatus (naspr. non probatus) Val. Max., Syracusae urbs ornatissima Aug.; (kot naslov) velecenjen, velečastit, velespoštovan: ornatissimus adulescens, eques, civis Ci.

prae-texō -ere -texuī -textum (prae in texere)

1. spredaj opremiti (opremljati) s kako tkanino, obši(va)ti, obkrojiti (obkrojevati), (ob)robiti (obrobljati): purpura saepe tuos praetexit amictūs O., toga ali tunica purpurā praetexta L., toga praetexta Ci., Vell. ali subst. praetexta -ae, f: Luc. fr., Ci., T., Pr., Val. Max. idr. ali (pesn.) praetextum velamen Sil. s škrlatom obrobljena toga, ki so jo nosili rimski kralji, višji oblastniki in državni uradniki, svečeniki, pa tudi svobodnorojeni dečki do 17. leta; od tod praetextus senatus Pr. s škrlatnoobrobljeno (bagrenoobrobljeno) togo ogrnjeni senat, senat, ogrnjen v toge, obrobljene s škrlatom; meton. praetexta -ae, f (sc. fabula) pretéksta = rimska narodna tragedija (žaloigra), ki je obravnavala rimsko nacionalno tematiko; kot junaki so v njej nastopali rimski odličniki v togi, obrobljeni s škrlatom (naspr. togata (sc. fabula) gl. togātus): H., Asin. Poll. ap. Ci. ep.

2. metaf.
a) postaviti (postavljati) koga (kaj) pred koga (kaj), predpostaviti (predstavljati), na čelo postaviti (postavljati): retia piscibus Plin., nomina auctorum ali auctores volumini Plin., tibi maximus honor postibus praetexi Plin. iun. stati (kot kip) ob podbojih svetišč.
b) (ob)robiti (obrobljati), spredaj opremiti (opremljati), spredaj zakri(va)ti: ripas arundine V., puppes praetexant litora V. „robijo obrežje“ = stojijo pred obrežjem, montes eas gentes praetexunt Plin. stojijo (se dvigajo, se razprostirajo) pred temi ljudstvi, nationes Rheno praetexuntur T. bivajo za Renom, se razprostirajo ob Renu, carmen primis litteris sententiā praetexitur Ci. prvi verzi pesmi tvorijo (vsebujejo) rek, v prvih verzih pesmi se skriva rek, natura omnia lenioribus principiis praetexuit Ci. je vse opremila z … = povsod skrbi za lahne prehode = ne dela (pre)skokov.
c) (o)krasiti, (o)lepšati, (o)dičiti: Augusto praetextum nomine templum O., littera praetexat fastigia chartae Tib. moje ime naj stoji kot napis na … ; occ. prikriti (prikrivati), zakriti (zakrivati), skriti (skrivati) = lepšati, lepotiti, olepš(ev)ati: Cl., culpam nomine coniugii V.
d) kot pretvezo (kot izgovor, v pretvezo, v izgovor) navesti (navajati), za pretvezo (izgovor) imeti, izgovoriti (izgovarjati) se: Iust., Val. Max. idr., cupiditatem triumphi Ci., libertas et speciosa nomina praetexuntur T., honestiorem causam (sc. esse) libertatis quam servitutis praetexi titulo (dat.) L. da je kot izvesek častneje navesti (uporabiti) zadevo svobode kot pa sužnosti; z ACI: esse rem publicam Vell., servatam ab eo filiam T. — Od tod subst. pt. pf. praetextum -ī, n

1. okras(je), nakit, dika, ponos, slava: rei publicae Sen. ph., abiecto honoris praetexto Val. Max.

2. pretveza, izgovor: Sen. rh., Suet., rei publicae T., Ravennam revertit praetexto classem adloquendi T. pod pretvezo (z izgovorom), da hoče nagovoriti ladjevje.

sīgnō -āre -āvī -ātum (sīgnum)

1. zaznamováti, klas. redko: discrimen non facit neque signat linea alba Luc. ap. Non., signare oportet frontem calida forcipe Nov. ap. Prisc. (prim. signata frons Lact.), certe † eccum eccum locus signat ubi ea excidit (sc. cistella): apparet Pl., locus signatus Tib., hic modus: haec nostro signabitur area curru, haec erit admissa meta premenda rota O., moenia signare aratro O. določiti z znamenji, narejenimi s plugom, signare limite campum V. ali humum Pr. dotikati se tal, pede certo signat humum H. stopa po tleh; metaf.: et manibus Procne pectus signata cruentis V. omadeževana, cruor, qui fusus humo signaverat herbam O. je (bila) omadeževala, signataque sanguine pluma est O. okrvavljena, pulcher et octonis iterum natalibus actis signarat teneras dubia lanugine malas O. zaznamoval je (bil) nežna lica s prvim puhom = prvi puh mu je prekril nežna lica, a simili etiam mente vocis qui videbantur infiniti soni paucis notis inventis sunt omnes signati et expressi Ci. zaznamovani.

2. zaznamovati kaj s čim = kako znamenje (znak, figuro, podobo) v kaj vrézati (vrezováti, vrezávati), včŕtati (včrtováti, včrtávati), vpísati (vpisováti), vdólbsti, na kaj (na)čŕtati, načŕtati (načrtováti, načrtávati), (na)rísati, (na)slíkati, vrísati (vrisováti, vrisávati), (na)písati, napísati (napisováti), kaj upodobíti (upodábljati), (iz)oblikováti, izdélati (izdelováti), (iz)obráziti: cubitum longis litteris Pl., nomina saxo O., carmine saxum O., vota (sc. litteris) Plin. iun. zapisati, aere omnes honores alicuius Plin. iun., caeli regionem in cortice V., quantum illi nocuere greges durique venenum dentis et ad morsum signata in stirpe cicatrix V. od (kozjega) ugriza nastala brazgotina, titulo signatur imago O., vultūs imagine signare Mart., signatur cera figuris O. vosek se oblikuje v podobe, iz voska se izdelajo podobe, praeceptum numeris signavit Col., antiqui „signare“ pro „scribere“ dicebant Fest.; occ. vtísniti (vtískati, vtiskováti, vtiskávati): summa vestigia pulvere signare V. lahne stopinje vtiskovati v pesek.

3. occ.
a) (za)pečátiti (nav. obsigno): Amm. idr., accepi a te signatum libellum Ci. ep., locellum tibi signatum remisi C. fr. ap. Char., falsae litterae, signo adulterino … signatae L., epistula … sicut erat signata N., signata volumina H., signatae tabellae Tib., signare tabellas O., signare tabulas Mart., signare testamentum Plin. iun., terra nisi signata venumdabatur Plin., nunc signat meus anulus lagonam Mart.; abs.: consensu signantium Q., mea gemma signat Mart.; od tod pesn. α) s pečatom potrdíti (potrjeváti, potŕjati), določiti (dolóčati, določeváti), ustanovíti (ustanávljati), uvêsti (uvájati): iura Suevis Cl., signanda (sc. sunt) iura Pr., signata iura Lucan. β) končáti (končeváti, končávati), skleníti (sklépati): qui prima novo signat quinquennia lustro Mart.
b) kako kovino, denar, novec (s kovnim pečatnikom) zaznamováti, v kako kovino, denar, novec (v)kováti, vtísniti (vtískati, vtiskováti, vtiskávati) kako podobo (znak, žig, pečat): argentum signatum Ci., Cu., Plin., Q., Isid. idr., Servius rex ovium boumque effigie primum aes signavit Plin., Servius rex primus signavit aes … signatum est notā pecudum, unde et pecunia appellata Plin., qui primus ex auro denarium signavit Plin., est autem (sc. denarius) signatus Victoriā Plin., cur navalis in aere altera signata est, altera forma biceps? O.; prolept.: signare pecuniam L., summa pecuniae signatae Cu.; od tod pesn. pren. vtísniti (vtískati, vtiskováti, vtiskávati): quae (sc. filia) patriā signatur imagine vultūs Mart. ki je v obrazu „kovana“ po očetovi podobi = ki ima v obraz vtisnjeno očetovo podobo (očetove poteze) = ki je podobna očetu, signatum memori pectore nomen habe O. imej vtisnjeno, animo signa, quodcumque in corpore mendum est O. vtisni si v glavo.

4. metaf.
a) odlikováti, (o)krasíti, (o)dičíti: viden ut geminae stant vertice cristae et pater ipse suo superum (sc. eum) iam signat honore? V., caelum signare coronā Cl.
b) zaznamováti, odbráti (odbírati), izbráti (izbírati) kaj kot izvrstno, kvalitetno ipd.: et turbata brevi questus crystallina vitro murrina (po nekaterih izdajah myrrhina sc. vasa) signavit seposuitque decem Mart.
c) zaznamováti, označiti (označeváti), oznam(en)ováti, poznaméniti (poznamenováti), naznáčiti (naznačeváti), nakázati (nakazováti), naznaníti (naznánjati), (po)kázati, ustno ali pis(me)no izráziti (izrážati) (nav. significare): ossaque nomen (sc. Caieta) … signat V. in ime naznanja kraj, kjer so pokopane tvoje kosti, fama signata loco est O., signavitque (sc. telum) viam flammis V., rem carmine signo V. naznanim to (dejanje) z napisom, signare nomine terras Lucan. poimenovati, nomine tempora verna suo signare Mart., genus hominum signasse contentus T., signare aliquid verbis Q., oratores eādem appellatione signaverunt Q., si … vis signare (sc. me) responsum Sen. ph. da odločno odgovorim, sacra cano signatque tempora fastis O., coloniarum mentione signata Plin., equos velut publicos signatis, quod dicitur, calceis agitant Amm. s čevlji, potrjenimi … s poštnim listom = kakor z izredno pošto; z odvisnim vprašanjem: quali adiutore legatoque fratre meo usus sit, amplissimorum honorum … signat memoria Vell.; occ. poprej naznaníti (naznánjati): signat prodigiis casus natura futuros Cl.
d) opazíti (opáziti, opážati), zapazíti (zapáziti, zapážati), zazná(va)ti: Turnus ut infractos adverso Marte Latinos defecisse videt, sua nunc promissa reposci, se signari oculis V., simul ultima signant V. vzamejo smer (cilj) na oko = imajo smer (cilj) pred očmi, ora sono discordia signant V. zaznavajo našo govorico, ki je drugačna od njihove. — Od tod

1. adv. pt. pr. sīgnanter pomenljivo, odločno, razločno, jasno: indicare Aus., dicere Hier.; komp. sīgnantius: Aug.

2. adj. pt. pf. sīgnātus 3, adv. -ē
a) značilen, tipičen, znaten, razločen, viden: quid expressius aut signatius in hanc causam? Tert.; adv.: Aug., Porph., signate loqui Gell., Macr., Amm.; komp. sīgnātius: Amm.
b) dobro (s)hranjen, zaklenjen, zavarovan, ne(p)okvarjen: signata sacra esse desierunt Varr. ap. Non., nec te signata iuvabunt limina Pr., Chrysidem negat signatam reddere Luc. ap. Non. neoskrunjene, assume de viduis fide pulchram, aetate signatam Tert.

vestiō -īre -īvī (-iī) -ītum (vestis)

1. obleči (oblačiti), opraviti (opravljati), starejše ope(nja)ti: Pl., Plin., Q., Iuv., Mart., Ap. idr., exercitus nostros vestivit, aluit, armavit Ci., aspere vestitus purpura plebeia, homines … male vestiti Ci., minus bene vestitus N., te bis Afro murice tinctae vestiunt lanae (volnena oblačila) H., purpurā vestiri vult Sen. ph., quaere, quem vestias (sc. purpura) Amm. = narediš za cesarja, etiam ora vestiti Mel. tudi na obrazu zagrnjeni, tudi z zagrnjenim obrazom; sarkast.: Vatinii strumam sacerdotii διβάφῳ vestiant Ci. ep.; pass. vestiri med. = obleči (oblačiti) se: vestiri in foro honeste mos erat Ca. ap. Gell., lino alii vestiuntur aut lanis, alii … pellibus Mela; act. vestire refl. = obleči (oblačiti) se: vestio levius (sc. me) Ap., sic et in proximo civitas vestiebat Tert.

2. metaf. ode(va)ti, pokri(va)ti, obda(ja)ti: O., Pr., Petr., Col., Plin., Plin. iun., Sen. tr. idr., natura oculos membranis tenuissimis vestivit Ci., sepulcrum vestitum vepribus Ci., trabes aggere (s sipo) vestire C., montes vestiti Ci. ali montes vestiti silvis L. ali vite hederaque vestiti montes Iust. obrasle, oleā magnum vestire Taburnum V. zasaditi, terra viridi se gramine vestit V., qui (sc. trunci) ubi multa fronde vestiti sunt, operiunt terram Cu., tum mihi prima genas vestibat (gl. opombo spodaj) flore (z mahom, s puhom) iuventas V., iuventas … molli vestit languine malas Lucr., animantes … aliae villis vestitae Ci., sandyx … vestiet agnos V., ebur atria vestit Lucan. zajema, agros ossibus vestire Lucan., uterque … hausta vestitur arena Stat., effluit imber spumeus et magno puppem procul aequore vestit Val. Fl. oblije, ingenti tellurem umbra vestit Athos Stat., campos aether lumine vestit purpureo V., quem perpetuo vestivit lumine Titan Ci. (Arat.); occ. (o)krasiti, (o)lepšati, (o)dičiti: tabulis templi parietes vestiebantur Ci., inventa vestire et ornare oratione Ci., gloria quem … vestit H., res, quae illo verborum habitu vestiuntur Q.

Opomba: Sinkop. impf. vestibat = vestiebat V.; inf. pr. pass. vestirier = vestiri Prud.; pt. pf. v komp. in superl.: neque unā pelle vestitior fuit Ap., id pecus ex omnibus animalibus vestitissimum Col.

gízdati se -am se gizdati se, dičiti se, gorditi se, razmetati se, kicošiti se: fantje so se gizdali z rožnatimi kravatami

ponášati se -am se
1. ponositi se, razmetati se, baniti se, dičiti se: ponašati se z lepoto, z otroki
2. ponašati se, vladati se: pošteno se ponašati
3. dijal. nositi: ponašati komu prtljago

díkati se dȋkām se, dȋčēm se dial. gl. dičiti se