cin moški spol (-a …) (kositer) kemija das Zinn
cȉn cìna m (n. Zinn) kem. cin, kositer
cȉn medm. cin: čuje se glas zvonca: cin cin
cín (kositer) kemija tin; (angleški trd) pewter
cín kemija étain moški spol
cín (-a) m kem. (kositer) stagno (Sn)
cín m (nj. Zinn) cin, kositer, kalaj: vrč iz -a
cìn i cín interj. podražava zvuk zvonca ili kovanog novca, cink
cín | cìn inter. cin; drindrin
cìn cìn medm., брязк виг.
can medm. cin: cin-can začuje se u sobi; can-cin dopire mu do ušiju zvuk medenice
cassiterum -ī, n (gr. κασσίτερος iz asir. kasāratirra cin) sprva zlitina svinca, srebra in drugih kovin, pozneje cin, kositer: Plin., Char. Od tod Cassiteridēs -um, f (sc. insulae) Kasiteride, Kositrno otočje, najbrž današnji otoki Isles of Scilly ob Vel. Britaniji: Mel., Plin.
cȉnk medm. cin: u starom satu začuje se cink cink cink
cinnus -ī, m cin, pijača, mešanica pirine kaše, kozjega sira in vina: Non., Arn.
čín inter.
1. (posnema glas činel) cin
2. (pri nazdravljanju) cincin