Franja

cepanic|a [é] ženski spol (-e …) das Scheit, das Holzscheit, das Scheitholz

cépanica (poleno) log; piece of wood

cépanica bûche ženski spol

cépanica (-e) f ciocco, ceppo

cépanica ž cjepanica, cjepanka: napravljati -e

cépanica leño m ; trozo m de leño

cjèpanica ž (ijek.), cèpanica ž (ek.)
1. cepanica, kalanica, poleno
2. slabš. zagovednež, klada

cjèpānka ž (ijek.), cèpānka ž (ek.) cepanka, cepanica, poleno

cjȅplja ž (ijek.), cȅplja ž (ek.) cepanica, kalanica, poleno

cjèpotka ž (ijek.), cèpotka ž (ek.) cepanica, kalanica, poleno

Holzscheit, der, cepanica, poleno

Scheit, der, (-/e/s, -e) poleno; cepanica

Scheitholz, das, Forstwesen cepanica, poleno; polena

smolník m
1. smolnata cjepanica, cepanica
2. smolinac (mineral)
3. kolomaz

stīpes -itis, m (gl. stīpō)

1. v zemljo zabit kol: stipes (sc. est) fustis terrae defixus Fest., P. F., stipites praeacuti, demissi C., stipes in agro defossus O., querno solvunt a stipite funem O., deligare ad stipitem Suet., elephantis stipitibus adligatos obicere Plin., adigere per medium hominem … stipitem Sen. ph.; occ. pesn.
a) nezabit kol, kij, drog, palica, krepêlo, krepêlce, krepêlec, krepél: non iam certamine agresti, stipitibus agitur V., ramoso stipite nixus O. kij, armatus stipitis nodis (= nodoso stipite) V., stipitem huc vastum dare Sen. tr.
b) klada, poleno, cépanica, cépanka, cép, kálanica, kálovnica, panj, panjáč, pánjevec, vzglávnik, zaglávnik, dŕvo: semicremus stipes O.
c) glávnja, (živ, tleč) ogorek: ignis in hesterno stipite parvus erat O., Stygius O.; metaf. (kot psovka za neumnega človeka) klada, štor, hlod, starejše trš: Ter., Amm., Cl. idr., stipitem illum, qui quorum hominum esset, nesciremus, nisi se Ligurem ipse esse diceret Ci.; prim.: qui tamquam truncus atque stipes, si stetisset modo, posset sustinere tamen titulum consulatus Ci.

2. drevesno deblo: Plin., stipites truncique arborum Cu., non cruor hic de stipite manat V., haec stipite crura teneri dolet O., ille tulit … recto proceras stipite laurus Cat., stipes acernus dolatus Pr.; kot fem.: arboris cariosa stipes Ap.; pesn.
a) drevo: viridis O., consternunt terram concusso stipite frondes V.
b) veja: pocula … stipite quae diro virgas mentita Sabaeas toxica … carpunt Lucan., in niveo virides stipite cerne comas Mart. — Soobl. stīps, stīpis, m: Petr.

bourdillon [burdijɔ̃] masculin hrastova cepanica za doge