Franja

belíti se -í se nedov., v 3. os., білі́тися білі́ється недок.

albeggiare

A) v. intr. impers. (pres. albēggia) svitati se, daniti se

B) v. intr.

1. daniti se:
il giorno albeggia dani se, dela se dan

2. pren. začenjati se, porajati se:
la civiltà albeggiava appena civilizacija se je komaj porajala

3. knjižno beliti se:
il ghiacciaio albeggia ledenik se beli

albeō -ēre (albus) bel biti, beliti se: Sil., campi... ossibus albent V., quod (caput) ut videam canis albere capillis O., albente caelo Sis. ap. Q., C. ali caelo albente Auct. b. Afr. ko se je svitalo (danilo), membra in eum pallorem albentia T. tako beli in bledi. Večinoma kot adj. pt. pr. albēns -entis bel, siv, bled: vitta, comae, rosae O., spumae O., T., ossa T., equi Cu., Plin. iun.; pesn. = svetel, bleščeč: aethra Sil. in = brez okrasa, neokrašen: Val. Fl.

biancheggiare

A) v. intr. (pres. biancheggio)

1. beliti se, postajati bel

2. siveti

B) v. tr. pobeliti:
biancheggiare le pareti pobeliti stene

bijèljeti -līm (ijek.), béleti -līm (ek.)
I.
1. beleti, postajati bel: srž grančica počela je bijeljeti
2. siveti: kosa joj poče bijeljeti
3. zora bijeli dani se
4. bledeti: tekstil bijeli na suncu
II. bijeljeti se
1. beliti se: što se bijeli u gori zelenoj?
2. svetiti se: vani se još bijeli dan; nebo se bijeli nad nama; sve u stanu se bijeli od čistoće

bjelàsati se -ām se (ijek.), belàsati se -ām se (ek.) beliti se, svetlikati se: čelo joj se bjelasalo ispod crnih vlasi

candeō -ēre -uī (prim. gr. κάνδαρος ogelj, lat. candēla, cicindela, candidus, accendo, incendō)

1. beliti se, beleti, svetel (bel) biti, bleščati se, svetleti, svetiti se: candet ebur soliis Cat., ubi... super lectos canderet vestis eburnos H.; pogosto pt. pr. candēns -entis: circus Ci. (Arat.) Rimska cesta, luna Ci., Vitr., candens corpore taurus Varr. ap. Non., c. taurus, vacca V., candenti corpore cycnus V., c. elephantus V. slonovina, ebur, lilia O., lacerti Tib., humeri H., villa H. iz bleščečega marmorja, saxa candentia H. skale, ortus c. Tib. jutranja zarja.

2. occ. belo žareti, razbeljen biti, žerjaviti se: Varr., Col., candens ferrum Lucr., candenti carbone capillum adurere Ci. z živim ogljem, candens favilla V. živ, tleč pepel.

3. pren. žareti: rubro ubi cocco tincta vestis canderet H., candentior Phoebus Val. Fl.

candicō -āre (candēre; prim. albicāre: albēre) belkast biti, beliti se, beleti: Plin., M., lyra ebore candicat Ap.; pogosteje pt. pr. candicāns -antis belkast, beleč se: arma margaritis candicantia Varr. ap. Non., macula, gemma c. Plin.

cānēsco -ere, cānuī (incoh. glag. cānēre) (o)siveti, (po)beliti se: canescunt capilli Plin., canescunt aequora O.; (o)siveti = (o)stareti, (po)starati se: canescit Iasion O.; pren.: Petr., cum ipsa oratio nostra iam canesceret Ci. (prim. Q. XI, 1, 31).

smòčiti -īm
I.
1. prigrizovati, jesti kaj s kruhom
2. beliti: smočiti jelo
II. smočiti se
1. prigrizovati, imeti za prigrizek, za priboljšek: od mlijeka dobije se sir, s kojim se dobro može smočiti
2. beliti se: zelje se pri varenju ne smoči

белеть postajati bel, beliti se; (brezos.) svitati se; beliti se, bledeti

белеться postajati bel, beliti se; (brezos.) svitati se; beliti se, bledeti

білі́тися білі́ється недок., belíti se -í se nedov., v 3. os.

blanchir [blɑ̃šir] verbe transitif (po)beliti; (o)prati; (o)čistiti; verbe intransitif posta(ja)ti bel; siveti

blanchir à la chaux pobeliti z apnom
blanchir des choux popariti zelje
blanchir à la lime izpiliti
blanchir de colère postati bel, bled od jeze
l'âge blanchit les cheveux leta, starost pobelijo lase
blanchir sous le harnais (figuré) osiveti v službi
le jour blanchit dan se dela, svetlika se
se blanchir le visage avec de la poudre napudrati si obraz
se blanchir beliti se; pudrati se; figuré opravičevati se
rien ne peut le blanchir nič ga ne more opravičiti
il est sorti blanchi de cette affaire nobena krivda mu ni bila dokazana v tej zadevi, aferi