Franja

božic|a [ó] ženski spol (-e …) die Göttin

bòžica ž božica, boginja

bóžica¹ (-e) f (boginja) dea

bóžica² (-e) f (ubožica, revica) poverina, poveretta

bóžica ž božica, boginja: božica Afrodita

bóžica ž v. ubožica

bogínja ž božica, boginja: boginja Morana; boginja gledališke umetnosti; ta žena je zanj boginja

bádnjak m
1. badnjak, hrastova glavnja koja se uoči Božića stavlja na vatru
2. dijal. Badnjak

bôžič -iča m
1. Božić: obhajati božič; radio za božič
2. božić, panj, klada koja uoči Božića gori u peći, badnjak

božíček -čka m personifikacija Božića u liku starca koji daruje djecu: božiček ji je prinesel jopico

božíčnica ž priredba uoči Božića s darivanjem djece (de-)

jága ž (nj. Jagd) nisko razg.
1. lov: divja jaga
zvjerokrađa (zver-)
2. etn. jato duhova umrlih koji oko Božića lijeću (leću) zrakom, vazduhom; jaga baba, mitol.
pakosna žena vještica

θεά, ἡ, ep. θέαινα [dat. pl. ep. θεῇς, θεῇσι] božica, boginja; μεγάλα θεά Demetra in Perzefona; αἱ σεμναί Erinije; adi. božanski μήτηρ.