Franja

astragalus -ī, m (gr. ἀστράγαλος vretence, gleženj), v lat. le

1. arhit.
a) stebrni obroček, ki obdaja zgornji del stebra: Vitr.
b) astr. Lesbius „lesboški obroček“ = obroček iz semen, oliv idr., sadni venec, pas: Vitr.

2. bot. španski kozlinec: Plin.

Astragalus, der, (-, Astragali) astragal

gráhovec -vca m
1. ugljen u komadićima od 1 do 1,5 cm
2. bot. kozinac, Astragalus
3. v. graševec

čȋč m bot. čičkasti grahovec, Astragalus cicer

kòzinac -īnca m bot. alpski grahovec, Astragalus alpinus

kòzlinac -īnca m bot. sladki grahovec, Astragalus glycyphyllos

astragalo m

1. anat. skočnica

2. bot. grahovec (Astragalus)

3. arhit. astragal

gráhovec (-vca) m

1. carbone minuto

2. bot. astragalo (Astragalus)

3. min. (graševec) aragonite

potērion -iī, n (tuj. ποτήριον)

1. čaša, kupa, korec: at nos nostro Samiolo poterio † tamen bibimus nos, tamen efficimus pro opibus nostra moenia Pl.

2. bot. neka rastl., menda grahovec, tragantovec, kozlinec (Astragalus tragacantha Linn.): Plin.

tragacantha -ae, f (gr. τραγάκανϑα) bot. tragánt, gráhovec, kustóvnica, starejše kozlínec (Astragalus tragacantha Linn.): Cels., Plin. Od tod tragacanthum (tragacantum) -ī, n tragakánt (tragánt): Plin., Veg. in skrč. tragantum (tracantum) -ī, n tragánt (trakánt), neka smolnata snov: Veg., Th. Prisc.; pisano tudi dragantum dragánt: Plin. Val., Th. Prisc.