Franja

aorist [ɛ́ərist] samostalnik
slovnica aorist

aorist moški spol (-a …) der Aorist

àorist m (gr. aoristos) lingv. aorist, dovršno pretekli čas

aorist samostalnik
jezikoslovje (glagolska oblika) ▸ aorista

aoríst gramatika aorist

aoríst (-a) m lingv. aoristo

aoríst m (gr. aóristos) aorist

aoríst -a m., ао́рист -а ч.

aoríst -e n aorist, pretekli dovršni čas

ао́рист -а ч., aoríst -a m.

aoristo m jezik aorist

aoristo moški spol aorist

aoristus -ī, m (gr. ἀόριστος) gram. aorist: Macr.

prèdašnjī -ā -ē prejšnji: -e nesvršeno vrijeme imperfekt; -e svršeno vrijeme aorist

slȁb -a -o, slȁb slàba slàbo
1. slab: tjelesno, duhovno slab
2. šibek: -i aorist lingv. šibki aorist; -a promjena; -a struja elektr. šibki tok
3. -o koji malokdo

svŕšiti svr̂šīm
1. končati: svršiti posao, školovanje, djelo, život
2. opraviti: svršiti posao; svršiti nuždu opraviti potrebo; svršiti sa životom končati si življenje; svršiti samoubistvo, samoubojstvo narediti samomor; među nama je sve svršeno med nama, med nami je vse končano; svršeni glagoli lingv. dovršni glagoli; svršeno prošlo vrijeme lingv. dovršno pretekli čas, aorist; svršeni đak, pravnik dijak, pravnik, ki je končal šole