-
život [ô] moški spol (-a …) der Leib
-
žìvot -òta m
1. življenje: prirodni, obiteljski, naučni, znanstveni, državni, goli, duševni, javni, kulturni, biljni, porodični, zagrobni, vječni, večni život; borba na život i smrt; život mu visi o koncu, o niti; lišiti koga -a vzeti komu življenje; oduzeti sebi život vzeči si življenje; staviti, metnuti život na kocku; stupiti u život; biti na pragu -a; tako mi -a! kakor sem resnično živ!; pokloni mi život na megdanu podari mi življenje, če v dvoboju s teboj zmagam; rastaviti se sa -om ločiti se od življenja; za njegova -a ko je še on živel; ogorčiti kome život zagreniti komu življenje; sposoban za život; staviti život na kocku; radi se o -u gre za življenje; osiguranje -a; za mene nema više -a; sprovesti zakon u život dati zakonu veljavo; zakon je sproveden u život zakon je začel veljati; stupiti u javni život stopiti v javnost
2. život: obuhvatiti koga oko -a
3. življenjepis: Život svetoga Simeuna; Životi kraljeva i arhiepiskopa srpskih
-
živòt body; waist
-
živòt corps moški spol , taille ženski spol
spodnji život ventre moški spol
-
živòt (-ôta) m busto; vita; corpo, tronco; statura:
vitka v život con una vita di vespa
-
živòt -ota m tijelo, telo, stru̯k, snaga: zgornji, spodnji život; biti polnega -a; po vsem životu ga je spreletelo
čitavim tijelom podišli su ga žmarci, srsi
-
živòt -ôta m statură, talie
-
živôt cuerpo m ; talle m
-
живот m
1. trebuh; drobovje; (lj.) želodec, črevesje;
надорвать ж. со смеху počiti od smeha;
ж. подводит lačen sem;
2. (zast.) življenje;
положить свой ж. на поле брани dati življenje na bojišču;
ж. вечный večno življenje;
не на ж., а на смерть na življenje in smrt
-
corpulentia -ae, f (corpulentus)
1. životnost: Plin.
2.
a) telesnost: Tert.
b) telesna sestava, život: siccior Aug.
-
corpus -oris, n
1. telo, trup(lo), život: vita corpore et spiritu continetur Ci., animus vinclis corporis liberatus Ci., dolorem corporis pati, corporis voluptates et dolores, sicam in consulis corpore defigere Ci., nostra omnis vis in animo et corpore sita est S., mortale c. H., nisi … fugerit … aquosus albo corpore languor H. (toda: albo corpore Pl. bele polti), corpore quaestum facere Pl. od telesa živeti, corpus vulgare L. svoje telo ponujati (prodajati), ex vulgato corpore genitus L. sin vlačuge, meretrix corpus iunctura Quiriti Q.; (o živalih): c. tauri V., ovis lanā corpus (grški acc.) amicta suā O., ibi ponunt sua corpora phocae O.; (o stvareh) telo, snov, tvarina: atomi sunt individua corpora Ci. telesca, quot haberet corpora pulvis O. kolikor zrnc, genitalia corpora O. prvine, corpus aquae Lucr., Neptuni Lucr. morska voda, c. materiaï Lucr. = tvarina, c. piceae Plin.
2. occ.
a) meso na telesu: ossa subiecta corpori Ci., corpus amittere Ci. ep., Lucr. (s)hujšati, težo izgubiti (izgubljati), corpus subducere O. telo (z)medliti, abiit corpus colorque O. ob meso in barvo sem, vertere in corporis usum O. v meso, corpus facere Cels. (o)debeleti, quo cibo fecisti tantum corporis? Ph. si se tako zredil; sinekdoha moda (neutr. pl.): dedit hic pro corpore nummos H. (namreč zato, da mu ne bi izrezali mod), damnum amissi corporis Ph. izguba mod. — Od tod α) les pod drevesno skorjo: nec andrachle offenditur, si non simul incidatur et corpus Plin., tilia et vitis corticem mittunt, sed non vitalem nec proximum corpori Plin. β) pren. (ret.) odevalo, odeja: inducti super corporis speciem Q.; pa tudi jedrnatost v izražanju, jedro, bistvo, stvarno: ut expatientur … et quasi in corpus eant Q., c. eloquentiae Q., orationis Petr.
b) truplo, mrlič, mrtvec: tumulus, qui corpus eius contexerat Ci., corpus ad sepulturam dare Ci., vita erepta est superiore iudicio, nunc, ne corpus eiciatur, laboramus Ci., per eorum (sc. occisorum) corpora reliquos audacissime transire conantes multitudine telorum reppulerunt C., iacentibus ibi paucis armis corporibusque hostium L., silvisque agrisque viisque corpora foeda iacent O., locus vacans corporum Sid.; od tod pesn. corpora = tenje, sence ali duše umrlih: ipse (Charon) … ferrugineā subvectat corpora cymbā V., defunctaque corpora vitā magnanimûm heroum V.
c) trup, čok: caput abscidit, reliquum corpus abiecit in mare Ci., caput est a corpore longe O.
3. met. telo = oseba, bitje, posameznik: vix homines odium suum a corpore eius impuro represserunt Ci. od njegove nečedne osebe, corpus aberat liberatoris Ci., unum vile atque infame corpus L., qui liberum corpus in servitium addixere L. svobodno žensko, svobodnjakinjo, c. captivum S., corpora amantum, volantum, ferarum Lucr., delecta virûm sortiti corpora furtim includunt V., placida carpebant fessa soporem corpora per terras V., tum pendere poenas Cecropidae iussi … septena quotannis corpora natorum V., ultor vestrae, fidissima corpora, mortis O., corpus suum (= se) dedere Cu., pro tribus corporibus triginta milia talentûm auri accipias Cu., rapta sororum corpora prosternunt ferro Sil., de grege servorum magna aut pulcherrima quaeque corpora Iuv., corpora coniugum aut liberorum servitio tradebant T.
4. pren.
a) vsaka členovita celota, skupnost, „telo“: reliquum corpus navium … coriis integebatur C. ostali del ladij, corpora magnarum navium Cu. trebušine, ogrodje, rebra; c. universitatis Ci. ali rerum naturae c. Vell. vesoljni svet, vesoljnost, totum c. rei publicae Ci. celi sestav = c. civitatis L., regni Cu., imperii T., Fl.; totum corpus (po drugih opus) coronā cingere C. vse obkoljene zgradbe, Sicilia dirempta velut a corpore maiore Iust.; tudi o spisih = delo, vse delo, zbirka, zbornik, korpus: usque ad reditum nostrum videtur mihi modicum quoddam corpus confici posse Ci. ep., utros eius habueris libros (duo enim sunt corpora) an utrosque nescio Ci. ep., c. architecturae Vitr., c. omnis iuris Romani L. zbirka, zbornik, tako tudi c. iuris Cod. I. (naslov rimskega zakonika); hos nisi retrahis in corpus Plin. iun. (o pesmih); naposled skupnost stvari sploh, skupna masa, (skupna) vsota: c. rationum, patrimonii, corpora omnia maternae hereditatis Dig.
b) (o ljudeh) (urejena) celota, skupina, skupščina, skupnost, zbor, združenje: nunc in corpus unum confusi omnes L. (o raznih prebivalcih enega mesta), coalescere in populi unius corpus L., commixti corpore tantum subsident Teucri V. le pomešani s celoto latinskega ljudstva, toto certatum est corpore regni V. z vesoljno (vso) močjo, c. militum Cu. vojska, centum pagi iis habitantur magnoque corpore (= magno numero hominum suae civitatis et magno agro, quem possident) efficitur, ut se Suevorum caput credant T., fiunt de uno populo duo corpora Iust. dve državi; occ. stan, kasta, zadruga rokodelcev, bratovščina, ceh: regem sui corporis creari voluerunt L., late fusum id corpus T. stan, c. fabrorum et naviculariorum Dig.
-
kóža ž
1. koža: mehka, nežna, bela zagorela koža
od sunca pocrnjela (-ne-) koža; debela, slonova koža; odrgniti -o
ogrepsti kožu; iz -e dejati
oderati kožu
2. glava, život: braniti svojo -o; za -o mu gre
o glavi mu se radi; odnesti celo -o
iznijeti (-ne-) cijelu (ce-), čitavu glavu; pošteno ustrojiti komu -o
izbatinati koga
3. na mleku se je naredila debela koža na mlijeku (mle-) se uhvatila debela pavlaka; moker do -e
mokar do kože, pokisao do kostiju; koža mi se ježi
podilaze me žmarci; cepiti pod -o
kalemiti pod koru; biti v slabi -i
ne osjećati (-seć-) se dobro; skok čez -o
skok preko kože (u rudarstvu)
-
Leib, der, (-/e/s, -er) telo; život; Baukunst, Architektur trup; am eigenen Leib erfahren izkusiti na lastni koži; am Leibe na telesu, na sebi; am ganzen Leibe zittern drgetati po vsem telesu; auf den Leib geschrieben sein biti napisan na kožo/na hrbet; auf den Leib geschnitten sein stati kot ulit; auf den Leib rücken jemandem biti vsiljiv; kein Hemd auf dem Leib haben biti gol in bos; bei lebendigem Leibe pri živem telesu; gut bei Leibe sein biti dobro podložen; Straftat: gegen Leib und Leben Recht zoper življenje in telo; nichts im Leibe haben biti tešč/lačen; kein Herz im Leibe haben biti brez srca; den Teufel im Leibe haben imeti hudiča v sebi; mit Leib und Seele z dušo in telesom; um den Leib fassen prijeti okrog pasu; sich etwas vom Leib reißen strgati s sebe; sich vom Leib halten jemanden držati proč od sebe, otepati se (koga); bleib mir vom Leibe! pusti me na miru, daj mi mir (s tem)!; vor den Leib stoßen suniti v prsa; zu Leibe rücken/gehen iti nad, lotiti se koga/česa; Leib und Seele zusammenhalten privezati dušo; ein Leib und eine Seele sein živeti v najlepši slogi
-
nehánje s život, življenje: njegovo dejanje in nehanje
sve što je učinio i proživio
-
strȕk m, mest. u strúku, mn. strúkovi in strȕkovi
1. betva, bilka: struk duhana
2. život, pas: uhvatiti djevojku preko -a
3. postava: biti lijepa -a
4. životec: kaput sa -om
5. šopek: struk cvijeća
6. strukovi m mn. parangal, ribiška priprava, na vrvico nabrani trnki
-
tronco2 m (pl. -chi)
1. bot. deblo, trup; pren. deblo:
il tronco dei pini borova debla
dal tronco latino germogliarono le lingue romanze iz latinskega debla so vzklili romanski jeziki
2. bot.
tronco della felicità dracena, zmajevka (Dracaena fragrans)
3. arhit. (fusto) deblo (stebra)
4. anat. trup, život
5. ekst. večji kos (odlomljenega predmeta)
6. mat.
tronco di cono, di piramide prisekani stožec, prisekana piramida
7. del, odsek (prometne poti)
tronco ferroviario železniška proga
-
trúnchi -uri n
1. deblo; hlod, klada
2. trup, život
3.
□ trunchi de con prisekan stožec
-
trup -uri n telo, trup, život
-
venter, ventris, m (iz *u̯end-tri, *u̯end-ri ali *u̯ent-ri (oz. *u̯n̥d/t-); prim. vēsīca)
1. trebuh, trup, živòt: Varr., Cels., Col., Plin., Lucr., Sen. ph., Mart. idr., fabā venter inflatur Ci., non latus aut ventrem, sed caput et collum petere Ci.
2. occ.
a) želodec: Pl., Ci., Plin., Iuv., Hier. idr., ventrem fame domare L., inani ventre diem durare H., ut non minus animo quam ventre convivae delectarentur N. nič manj duševno kot telesno, quidquid quaesierat, ventri donabat H. je navadno zažrl; šalj.: hic in ventrem sumpsit confidentiam Pl. se je naužil srčnosti = se je osrčil; meton. želodec, trebuh α) = požrešnost: ventri operam dare Pl. ali oboedire S. ali servire Lact. streči trebuhu, podrejati se trebuhu, ventri donabat avaro H., ventri dediti Aug. β) = požrešnež, požrešen človek, snedež, sneda: vivite, ventres Luc. ap. Non., iste venter Luc. ap. Non. γ) venter Faliscus = nadevani želodec, tlačenka, starejše sežeta klobasa: Varr., Mart.
b) = alvus trebuh, trebušje: fluor ventris Cels., venter profluit, solvitur Cels., venter mollitur Plin., venter movetur Suet., ventrem facere Veg. redno opravljati svojo potrebo, quasi ad ventri solita secedens Aur. kakor da bi šel na svojo potrebo, kakor da bi šel na stranišče.
c) materino telo, maternica: Icti. idr., venter gravis maturo pondere O., homines in ventre necare Iuv.; meton. telesni plod (sad), otrok: ventrem ferre nositi, biti noseča (o ženski): L.; biti breja, nositi (o živali): Varr. idr., tuus venter Pactumeius H., ventri prospicere, venter institutus, exhereditatus Icti.
3. metaf. kaj trebušnatega, trebuh, bočina, vzboklina, izboklina, bok: Pr., Plin., Dig. idr., si paries ventrem faceret Plin. ko bi se bočila, cresceret in ventrem cucumis V. v trebušnat plod, venter lagoenae Iuv., aquae ductūs Vitr. trebuh vodovoda (= del vodovoda, napeljan po dolini med dvema gorskima vznožjema).
-
vita2 f postava; pas; trup, život (tudi ekst.):
una vita di vespa zelo tenek pas
giacca troppo stretta di vita v pasu pretesen suknjič
su con la vita! pren. korajžno!, drži se!