Franja

dvízati se -am se
1. žuriti se: dvizati se proti domu, v mesto
2. brzo raditi: fantje se dvizajo okoli čolna

festīnō -āre -āvī -ātum (gl. confestim; denom. iz *festiō, *festīnis [pozneje -iō: -iōnis]; *festi- iz *fers-ti-, prim. fastigium)

1. intr. hiteti, pohiteti, podvizati se, (po)žuriti se: Cels., Auct. b. Alx., Q., T. idr. quantum poteris, festina Pl., quid festinas? Ter., Romani … intenti festinare, parare S., festinate, viri V., currus, esseda, naves festinant H., quamquam festinas, non est mora longa! H., festina lente Suet. ne prenagli se. Z določilom kraja na vprašanje kam?: alii ad portas festinare S., f. ad effectum operis L., ad bellum civile Eutr., in provinciam Ci., in Italiam Vell.; pren.: ad haec festinat animus Ci. z inf.: fugere festinans senatus consultum fecit Ci., Macedoniam praeoccupare festinavit N., abire f. S., ultum ire iniurias festinat S., id … festinabat, Bocchi pacem inminuere S.; s prvim sup.: eamque raptum festinabant Ap.

2. trans. pohiteti, pospešiti: f. profectionem S., fr. cuncta ad bellum S., fugam, poenas V., cuncta festinat manus H., f. mortem in se T. naglo se usmrtiti, pohiteti, Gell.; v pass.: nec virgines festinantur T. in devic (deklet) ne možijo prezgodaj, festinatum iter O., festinata exactio, — mors, festinatus dilectus T., festinatis lictorum manibus in carcerem raptus T. annis festinatis raptus Mart. po prezgodnji smrti, festinata senectutis insignia Plin. iun., festinata signa movere Sil., res festinata Suet., festinata velocitas Iust., id festinatum est, ut … Amm.; occ. hitro (v naglici) napraviti, storiti, pripraviti, izvršiti: vestes O., soleas S. fr. hitro nadeti si, hitro si obuti, caedes, patibula, ignes, cruces T., iussa Sibyllae V. — Od tod

1. adv. pt. pr. festīnanter hitro, v naglici: Vell., Col., Suet., illud mihi a te nimium festinanter dictum videtur Ci., festinanter omnia videtis suscepta Ci.; v komp.: Cels., Col., Plin., Suet., compositius cuncta quam festinantius agerent T., festinantius nuntiare Plin. iun.; v superl.: festinantissime respondere Aug.

2. adv. abl. n. sg. pt. pf. festīnātō hitro, urno, v naglici: Col., Plin., Q., Suet., Iust.; komp. festīnātius: Suet., Amm.

mudíti -im
I.
1. zadržavati: ne bom te več mudil s svojim obiskom
2. zadocnjavati, zakašnjavati: pogledal je na uro, gostje so že nekoliko mudili na vlak
bili su kasni; hitela je, da ne bi mudila
da ne bi zakasnila; v šolo je vedno mudil
uvijek, uvek je zakašnjavao
II. muditi se
1. žuriti se: mudi se mi na vlak
2. saj se nič ne mudi
ne žuri se, nije hitno; kam se vam mudi
kuda žurite; zelo se mi mudi domov
hitno moram kući; mati se je mudila z otrokom, zato ni skuhala kosila
majka je bila zauzeta djetetom (det-), zato ručak nije spremljen; zdravnik se je dolgo mudil pri bolniku
dugo se zadržao kod bolesnika; rojaki iz Amerike se mude v stari domovini
borave u staroj domovini; z matematično nalogo sem se dolgo mudil, čeprav ni težka
matematični zadatak, iako nije težak, dugo me je zaposlio; stvar se ne mudi
stvar nije hitna

nágliti -im žuriti se, hitjeti (-te-), hitati: nagliti proti domu; nagliti z delom
žuriti se u poslu; zakaj se tako nagliš
zašto tako žuriš

žȕrkati -ām (se) gl. žuriti (se)