Franja

ženk|a [ê] ženski spol (-e …) die (liebe) Frau; das Heimchen

žênka ž, daj. žênkī, rod. mn. žênkī
1. ženka: to je moja ženka
2. samica: mužjak i ženka; množenje životinja vrši se parenjem mužjaka i -e
3. bot. žametnica

žênka žênkica wifie

žênka (-e) f dem. od žena mogliettina; donnina, donnetta

žênka i žênkica ž ženica

žênka mujercita f

жёнка f (vulg.) žena; (zast.) ženska

gámsovka ž divokoza, ženka

mogliettina f pomanjš. od ➞ moglie ženka

samíca ž
1. neudata ženska osoba
2. ženka, životinja ženskog spola, pola
3. pila, testera s jednim sječivom (se-)
4. samica, ćelija

uxorcula -ae, f (demin. uxor) ženka, ženica, ženička, ženičica: mea uxorcula — quae res? Pl., ubi † a[p]pello Casinam, inquit, amabo, me[a] uxorcula, cur virum tuom sic me spernis? Pl., adde cyathum vini in uxorculae pocillum Varr. ap. Non., erat ei tamen uxorcula etiam satis quidem tenuis et ipsa, verum tamen postrema lascivia famigerabilis Ap., et tu mihi olim mortuam de sepulchro uxorculam protrahis Hier.

wifie [wáifi] samostalnik
pogovorno, šaljivo ženka, ženkica

bóbrovka ž
1. dabrova ženka
2. kapa od dabrovine

bráka ž ženka psa brakirca

fazánka ž fazanka, fazanova ženka

gádovka ž ženka riđovka, šarka, ženka šargana

golobíca ž
1. golubica, ženka goluba: bela golobica
2. golupka, dragana
3. mn. bot. gluhare, Agaricaceae; užitna golobica bot.
jestiva krasnica, Russula vesca; smrdljiva golobica bot.
smrdača, Russula foetens

kosmatínka ž
1. ženka rutave životinje, medvjedica (-ved-), mečka
2. bot. maglen, podstavka, Xerocomus subtomentosus

krtíca ž
1. njivska krtica zool. poljski miš, Microtus arvalis
2. ženka krta

kúnčica ž ženka od kunića, pitomog zeca