-
čudenj|e srednji spol (-a …) das Staunen
-
čúdenje wonderment, wonder; astonishment, amazement; surprise
-
čúdenje (-a) n meraviglia, stupore
-
čúdenje i čudénje s čudenje
-
čúdenje -a s., дивува́ння -я с., по́див -у ч.
-
admirácija ž (lat. admiratio) admiracija, občudovanje, čudenje
-
čȕđēnje s čudenje
-
devéćēnje s čudenje, prim. devetiti se
-
dívljēnje s čudenje: može proći to i bez -a; znak -a zastar. klicaj
-
iščuđávānje s čudenje
-
mīrātiō -ōnis, f (mīrārī) (za)čudenje, prevzetost, občudovanje: causarum enim ignoratio in re nova mirationem facit; eadem ignoratio si in rebus usitatis est, non miramur Ci. (De div., kjer v nekaterih izdajah najdemo admirationem).
-
pasmarota ženski spol čudenje, začudenje
-
Staunen, das, čudenje, začudenje
-
wonder1 [wʌ́ndə] samostalnik
čudo; nekaj čudovitega, osupljivega; čudežen dogodek, čudežno delo, čudež; (za)čudenje, začudenost
in wonder začuden
for a wonder čudežno; presenetljivo; čudno
a nine-days'wonder kratkotrajna senzacija
(it is) no wonder that... nič čudnega (ni), da...
to be filled with wonder biti ves začuden
he is a wonder of skill on je čudo spretnosti
to work (ali to do) wonders delati čuda (čudeže)
he kept his word, for a wonder za čuda je držal svojo besedo
to look all wonder ves začuden (debelo) gledati
he swore and no wonder zaklel je, in nič čudnega (če je)
-
wondering [wʌ́ndəriŋ]
1. pridevnik (wonderingly prislov)
začuden, čudeč se, presenečen
2. samostalnik
čudenje, začudenost
-
wonderment [wʌ́ndəmənt] samostalnik
(za)čudenje, začudenost; čudo, predmet začudenja; nekaj čudovitega
-
дивува́ння -я с., čúdenje -a s.
-
по́див -у ч., presenéčenje -a s., čúdenje -a s.
-
удивление n (za)čudenje, strmenje;
на у. čudovito
-
trot out neprehodni glagol
(po)peljati konja, pokazati konja v drncu, v diru
figurativno, sleng predstaviti (kaj), da se izzove čudenje, občudovanje, "producirati se"; iznesti (dokaze, argumente)