Franja

napòpasti -padnēm
I. napasti, posiliti: napopao me kašalj; napopala ga ljuta kijavica
II. napopasti se napasti: što ste se napopali onoga siromaha

napopástiti -pòpāstīm napasti: napopastiti koga; Smiljanića napopastila vatra po rukama i obrazu

nàsiliti -īm napasti, navaliti: na me jesu Vlasi nasilili

nasŕnuti nàsr̄nēm napasti, naskočiti, zakaditi se v koga: orao je nasrnuo na lovca; nasrnuti na neprijatelja

nàturiti -īm
I.
1. vsiliti: naturiti društvu svoje mišljenje
2. natakniti: naturiti uhapšeniku lisice; naturiti šešir na glavu
II. naturiti se
1. vsiliti se: četnici u nekim mjestima hoće da se nature kao vlast
2. pognati se za kom: žandar se naturi za bjeguncem
3. napasti, navaliti: kada se tuda sila naturi na nas
4. nadaljevati se, sprevreči se: različite bolesti se kasnije na tifus nature

năvălí -ésc vi.

1. napadati, napasti, planiti

2. prodirati, prodreti

3. vreti, prekipevati

naváliti nàvālīm
I.
1. navaliti, pritisniti: navalili su stranci u zemlju; navalile su mušterije na dućane, na robu; na djevojku su prosci navalili
2. zavaliti: navaliti kamen na grobnicu
3. napasti: Turci navališe na Srbe
4. usuti se na glavo: na mene navališe hitni poslovi
5. nadeti: navaliti oklop na konja
6. naložiti: navaliti drva na ognjište; navaliti porez na narod
7. ekspr. planiti: navaliti na jelo
8. lotiti se, poprijeti: navaliti na posao
9. obsuti koga s čim: navaliti na koga ponudama
10. uliti se: krv mu navali na usta
II. navaliti se
1. nasloniti se: navaliti se komu na leda
2. nagniti se: brod se navalio
3. pasti na: zla slutnja navali se na njegovu dušu

navalíti -im, navalil
1. navaliti, napasti, naskočiti: navaliti z vojsko na sovražnika
2. pritisnuti, navaliti, nagrnuti: otroci so navalili k vratom
3. nasrnuti: ranjena žival je navalila na lovca
4. novinarji so navalili nanj z vprašanji
novinari su ga zaokupili pitanjima

navŕsti se navŕzēm se, nàvr̄sti se navŕzēm se
1. spraviti se na koga: navrzao se nekakav inspektor na mene
2. umakniti se: on je nekud otišao, navrzao se na selo
3. napasti; navrzla se neka bolest na mene; navrzao se kašalj na ženu žena je začela kašljati
4. navezati se na: pa se na to navrzoše strahovite misli

nàžēti nȁgnēm dial. udariti, napasti: dok vidimo kud će nažeti Turci

ob-eō -īre -iī (-īvī) -ītum (ob in īre)

I. intr. iti, stopiti kam, v kaj, na kaj, k čemu: o. ad hostium conatūs L. nasproti stopiti = upreti (upirati) se, ovreti (ovirati), o. in infera loca Ci., donec vis obiit Lucr. dokler ne nastopi kaka sila; occ.

1. zaiti, zahajati: Pl., Stat., Ci. poet., Plin. idr., in pelago nautis ex undis ortus in undis sol fit uti videatur obire et condere lumen Lucr., orientis aut obeuntis solis partes Ci.

2. (o mestih) (za)toniti, propasti (propadati), zamreti (zamirati): Plin. (5, 117; 5, 139); (o ljudeh) preminiti (preminevati), umreti (umirati): Pl., L., Lucr., Iuv., Plin., Vell., Eutr. idr., tecum vivere amem, tecum obeam lubens H. —

II. trans.

1. (hod)iti okoli, obhoditi (obhajati), pohajati, postopati, pohajkovati, postavati, obisk(ov)ati, potovati po čem, prepotovati kaj: V., O., Suet. idr., provinciam, Asiam, domūs, villas Ci., nundinas L. na semenj pri(haja)ti, vigilias T. obiti, obhoditi (obhajati) straže, narediti obhod straž, tentoria Cu. pregled(ov)ati, nadzirati, comitia, cenas Ci. ali symposia Ap. udeležiti (udeleževati) se; occ.
a) iti k čemu, dospe(va)ti (do) česa, doseči (dosegati) kaj: Acheruntem obibo Enn. ap. Fest., tantum urbis superfuturum, quantum flamma obire non potuisset Ci.
b) nasproti (stop)iti, iti na(d) koga, napasti (napadati): obit obvius hostes Sil., Ufentem collapsum poplite caeso ensis obit laudemque pedum cum sanguine ademit Sil., o. fortissima nomina ferro Sil. usmrtiti.
c) opaziti (opazovati), (po)čakati koga, kaj, pričak(ov)ati koga, kaj, ogled(ov)ati, pregled(ov)ati, razgled(ov)ati se: facinoris tempus Ci. čakati na priložnost, annum petitionis suae Ci., o. omnia visu V., oculis Plin. iun.; pren.: omnes oratione suā civitates o. Ci. v misel vzeti (jemati), dotakniti (dotikati) se.

2. lotiti (lotevati) se česa, prevze(ma)ti, nase vzeti (jemati), nastopiti (nastopati) kaj, podvreči se čemu, oskrbeti (oskrbovati), opraviti (opravljati), (iz)vršiti, (izvrševati): nihil erat, quod non ipse obiret Ci., o. munus vigiliarum L., munia imperii T. vladarske dolžnosti, officia L., Plin. iun., Iust., Suet., legationem Ci., res suas Ci., bellum L., bella T., pugnas V., proelia Lucr., pericula et labores L., adulteria Suet., concubitum Ap., vadimonium ali diem Ci. držati se roka, upoštevati rok; poseb. obire diem supremum N., Suet. ali samo diem o. N., Pl., Suet., Aur. zadnji dan nastopiti, evfem. umreti; tako tudi mortem obire Ter., Ci., Suet. ali (pesn.) letum o. Lucr., morte obitā Ci., V., Lucr., Gell. po smrti, pl. mortes obitas T.; od tod obītus 3 umrl, mrtev: L. Andr. ap. Prisc., pl. obiti Ap.

3. pesn. iti okrog česa = obdajati, obkrožati: Sil., chlamydem limbus obibat O., maria obeuntia terras V., equum leonis pellis obit V., pallor obit ora O.; pass.: campus obitur aquā O.

obòriti òborīm
I.
1. podreti: oboriti drvo, protivnika, kuću
2. povesiti: oboriti glavu, oči
3. zaklati: oboriti najbolje jagnje
4. prevrniti: oboriti stolicu
5. vreči: oboriti na ispitu; revolucionari su oborili režim
6. sprožiti: oboriti vatru ustreliti
7. znižati: oboriti cijene
II. oboriti se
1. vreči se: oboriti se na jestvine
2. zavaliti se, zvaliti se: pred njega se oborio ničice čovjek kao gora
3. napasti: oboriti se na koga

ob-rēpō -ere -rēpsī -rēptum (ob in rēpere)

1. plaziti se k čemu, do česa, priplaziti se, skrivaj se (pri)bližati, plaziti se v kaj, prikrasti se, oblesti, izpodlesti (spodlesti), zalesti (zalez(ov)ati), prestreči (prestrezati), presenetiti (presenečati), nenadoma ali nepripravljenega koga napasti (napadati); abs.: o. mediā nocte Tib., Gallos in obsidione Capitolii obrepentes per ardua depulerat Gell.; z dat.: feles obrepunt avibus Plin.; metaf.: mors obrepit interim Pl., obrepsit dies Ci., o. ad honores Ci. nezakonito, s prevaro priti do častnih služb, obrepta petitio Cod. Th., nullae imagines obrepunt in animos dormientium extrinsecus Ci., senectus adulescentiae obrepit Ci. starost neopažena sledi mladosti, longo operi fas est obrepere somnum H. da se prikrade (= da sledi), vitia nobis sub virtutum nomine obrepunt Sen. ph.; impers.: ignoratione obreptum est, ut … zgodilo se je neopaženo (ne da bi bil kdo opazil).

2. occ. (pre)slepiti, pretentati, (pre)varati, ukaniti (ukanjati): obrepsisse videtum Servio falsa … significatio Gell.; z acc.: tu me imprudentem obrepseris Pl.; impers. pogosto: Icti.

ob-strepō -ere -puī (ob in strepere)

1. (za)šumeti ob (pri) čem, na(s)proti (za)šumeti, nasproti (za)doneti, (za)vršati, (o)glasiti se, oglasiti (oglašati) se, (za)hrumeti, hrupeti: O., Suet., obstrepit avis Sen. tr. poje pri tem, obstrepentes venti Cu. nasproti vršeči, nihil sensere obstrepente pluvia L. zaradi šumečega (peliskajočega) dežja, fremitus obstrepit totā contione Cu.; z dat.: o. portis L. hrumeti ob vratih, mare Bais obstrepit H. buči ob bajskih obalah, matutinis obstrepit alitibus Pr. kriči kakor za stavo s petelini; pass. (trans.): locus, si non obstreperatur aquis O. ko bi okrog njega ne šumelo vodovje; tako tudi pren.: quae in Cn. Pompeium … congesta sunt … fremitu invidiae … obstrepuntur Val. Max.

2. occ.
a) napasti (napadati), (o)glušiti: irritis precibus surdas principis aures Plin. iun.
b) kakega govornika s hrupom (z)motiti, prevpiti, preseka(va)ti, ustaviti (ustavljati) komu besedo (govor), seči (segati) komu v besedo: Q., Tib. idr., obstrepunt subinde cuncti Hermolao Cu., alter alteri obstrepere L., obstrepere omnes, hostem atque parricidam vocare S.; brezos.: eos contio audit; decemviro obstrepitur L.; pass. (trans.): eius modi res … obstrepi clamore militum videntur Ci.
c) ovreti (ovirati), na poti (v napoto) biti, (u)braniti, preprečiti (preprečevati) komu, delati (narediti) komu težave, napasti (napadati) koga: Plin., Sen. tr., Gell., Fl., o. alicui litteris Ci., conscientiā obstrepente dormire non possunt Cu.

ob-tundō (op-tundō) -ere -tudī -tūnsum in -tūsum (ob in tundere)

1. ob ali na kaj, po čem udariti (udarjati), biti, tolči, razbi(ja)ti: mihi os Pl., obtuso ore Pl., sum obtusus pugnis pessime Pl.

2. (o)topiti, narediti (delati) kaj topo: Don., telum Lucr., gladios Cl.

3. metaf.
a) (o)topiti = (o)slabiti: Eccl., multa e corpore exsistunt, quae acuant mentem, multa, quae obtundant Ci., o. ingenia Ci., obtusis ceciderunt viribus artūs Lucr., obtusus illis stomachus Plin. iun., o. vocem L., Lucr., Plin. narediti hripav glas, (u)dušiti, (za)temniti; od tod o govorniku, igralcu: o. vocem (in dicendo) Ci., L. posta(ja)ti hripav, (o)hripeti, razkriča(va)ti si grlo; o. aciem oculorum Plin., auditum Plin. ali aures vocis inauditos sonitūs obtundere frustra Lucr. (u)dušiti, (o)glušiti; od tod occ. o. aures alicuius (z ACI ali z ne) glušiti koga = trobiti komu vedno na ušesa, nadlegovati koga s prošnjami, moledovati koga: obtuderunt eius aures te socium praetoris fuisse Timarchides ap. Ci., istoc ergo aures graviter obtundo tuus, ne quem ames Pl., nihil est, quod tam obtundat (ublaži) elevetque aegritudinem, quam … Ci.
b) nadlegovati, lotiti (lotevati) se koga, napasti (napadati) koga, nadlego delati komu, glušiti koga: aliquem cogitando Ter. ali longis epistulis Ci.; abs.: Ter., Corn., Macr. idr., non obtundam diutius Ci., verba obtundentia Gell. nadležne; z zahtevnim stavkom: ita plorando, orando … me optudit, eam uti venderem Caecil.; s samim cj.: non cessat obtundere, totam prorsus a principio fabulam promeret Ap. — Od tod adj. pt. pf. obtū(n)sus 3, adv. -ē

1. otopljèn, tòp: Col., Plin., Vitr. idr., telum O., vomer V., pugionem vetustate obtusum saxo asperari iussit T.

2. metaf. tòp, oslabel, slab: animi acies obtusior Ci., acumen obtusius Arn., sensus Amm., sensus oculorum et aurium hebetes, vigor animi obtu(n)sus L., obtusi sunt sensūs eorum Vulg., o. vires Lucr., stomachus Plin. iun., o. vox huius Q. otopljen, zamolkel, hripav, zatemnjen (naspr. clarus), o. fauces Q., Sil. hripavo, o. aures Corn., Sil., Stat., Cels. oglušena, (zaradi veliko govorjenja, močnih zvokov) utrujena, stellis acies obtunsa lunae cornua V. motno bleščeča krajca, ne obtunsior usus sit arvi V. da ne oslabi rodovitnost njive, cum hoc alii faciunt obtuse, alii acute Aug., iurisdictio obtusior T. ne tako ostro, bolj površno; occ.
a) topoglav, slaboumen, neumen, maloumen, nespameten: quid dici potuit obtusius? Ci., obtusi cordis Val. Max., Lact.
b) tòp = neobčutljiv, brezčuten: non obtusa adeo gestumus pectora V.

oc-cupō -āre -āvī -ātum (ob in capere)

I.

1. zavze(ma)ti, zasesti (zasedati), vzeti (jemati), osvojiti (osvajati): Iust., Suet. idr., loca superiora, culmina Alpium C., urbem L., qui Thermopylas occuparunt N.; z abl. instrumenti: Anconam cohortibus Cu., curiam armatis hominibus Ci., urbem viribus V. s silo, Italiam praesidiis Ci.; occ.
a) obda(ja)ti, zastaviti (zastavljati), obložiti (oblagati), obkladati, polniti, napolniti (napolnjevati) s čim: urbem tectis Cu., aedificiis L., polum atrā nube H., aream fundamentis L., caementis mare H., navem frumento Auct. b. Afr.
b) zavze(ma)ti: urbs oram freti occupat Mel., superna litora Padus occupat Mel.
c) prije(ma)ti se, lotiti (lotevati) se česa, naložiti (nalagati) se na kaj: crustae occupant intus vasa omnia, in quis aquae fervent Plin.

2. polastiti (polaščati) se česa, lastiti, prilastiti (prilaščati) si, prisvojiti (prisvajati) si, osvojiti (osvajati), zasesti (zasedati) kaj: tyrannidem Ci., regnum in suā civitate C. ali regnum Romae Ci. nasilno se polastiti kraljeve oblasti, naves C. prevzeti, odvzeti, feram Cu. ujeti, cibum Cu. najti (najdevati), dobi(va)ti; pesn.: Phaëthon currum occupat O. stopi na voz, occupat Aeneas aditum V. steče skozi vhod = vstopi, navis, occupa portum H. glej, da osvojiš pristan = da pripluješ v pristanišče; occ. polastiti (polaščati) se kake osebe, napasti (napadati), naskočiti (naskakovati), prestreči (prestrezati) koga, udariti na koga, po kom: L., O. idr., Lyncea gladio occupat V., vulnere accepto occupatur C. ga ujamejo, venienti Ebuso plagamque ferenti occupat os flammis V. zažene mu goreče poleno (gorečo glávnjo) v obraz, manicis iacentem occupat V. dene v spone, uklene, mors aliquem occupat Ter., Cu. ujame, dobi, preseneti.

3. metaf.
a) lotiti (lotevati) se, polastiti (polaščati) se česa, prevze(ma)ti kaj: proximum quodque verbum Q. pobrati, oprijeti se, carnificis manum Cu. posegati v rabljevo opravilo (pravico), o. oculos Sen. ph. prikupiti se očem, aures falsis criminibus Cu. ali fama aures occupat V. (na)polniti (napolnjevati), animos magnitudine rei Ci., validioris gratiam Cu. prikupovati se mogočnejšemu, o. admirationem Sen. ph. izsiliti (izsiljevati), proximos illi tamen occupavit Pallas honores H. prvo častno mesto za njim (je zavzela =) zavzema Palada, caligo occupat rem publicam Ci.; poseb. o čustvih, afektih obiti (obhajati), prevze(ma)ti, popasti (popadati), spreleteti (spreletavati), obvlad(ov)ati, navda(ja)ti s čim: Gell., rabies occupat animum Cu., timor occupat exercitum C., occupati metu Cu., pallor occupat ora, tremor artus V. spreleti, pavor occupat animos L., mentes occupat superstitio Ci.; prim. anteoccupātiō.
b) opravljati, delo (opravek, posel) da(ja)ti, imeti delo (opravek, posel) s kom, a čim, da(ja)ti komu narediti (delati): Ter., fortium virorum manūs Cu., in mentem venit LXIII annos aeque multa volumina occupasse mihi L., occupat res hominum cogitationes L. daje ljudem dosti misliti, jim dela preglavice; pass. occupatum esse aliquā re imeti delo (opravka, posla) s čim, opravljati kaj, ukvarjati se s čim: N., homines occupatos hac re Pl., occupatus variis cogitationibus iudex Q., in patriā delendā occupatum et esse et fuisse Ci., occupati aliorum rerum curā L. v skrbeh za druge stvari; prim. spodaj occupātus 3; occ. α) (denar) naložiti (nalagati): pecuniam in pecore Col., pecuniam grandi fenore Ci. z visokimi obrestmi, magnae res in vestris vectigalibus exercendis occupatae Ci., o. pecunias apud aliquem Ci. β) occupatum esse in aliquā re biti (za)obsežen (zajet) v čem: res enim sunt parvae, prope in singulis litteris atque interpunctionibus occupatae Ci. γ) ovreti (ovirati): profluvium sanguinis occupat secantes Cu., ministeria aestu occupantur Cu.
c) pospešiti (pospeševati), (po)hiteti, hitro izvršiti (izvrševati): facinus, transitum Iust., preces Sen. tr., mortem manu Pl. —

II. prehite(va)ti, prestreči (prestrezati), preteči (pretekati) koga (prim. praeoccupō): Pl., solis ortum Cu., Amyntam patefactis insidiis occupavit Cu., (sc. navis) occupat ante egressas rates O., occuparat alter, ne primus forem Ph., Volteium occupat Philippus et salvere iubet prior H., Ahala Sp. Maelium regnum appetentem occupatum interemit Ci.; abs.: albati equo Corace occupavere Plin. so bili daleč spredaj; od tod = prvi kaj storiti: iuvenem occupat Val. Fl. ga prvi nagovori, „num quid vis?“ occupo H. ga prvi nagovorim (vprašam); z inf. = zače(nja)ti: Enn. fr., H., Sil., occupant bellum facere L., occupat in Siciliam transire L., occupabo adire Pl. prvi hočem iti proti njemu. — Od tod adj. pt. pf. occupātus 3 zaseden, zaposlen, opravljajoč kaj, ukvarjajoč se s čim, obložen z delom, ki ima delo (opravek, posel) (naspr. otiosus, vacuus): si occupati civibus profuimus, etiam otiosi prosimus Ci., occupata est Pl. ima opravke, homo occupatus Sen. ph.; oxymoron: ardaliones occupati in otio Ph. zaposleni brezdelneži; occ.: o. in eo, ut bellum duceret N., in metendo occupati C., qui in eo studio occupati sunt Ca. ki se ukvarjajo s tem, o. in apparatu nuptiarum Iust., in aliis rebus Ci., in quo animum debeat habere occupatum Ci. na kar mora paziti (biti pozoren), Semiramis circa cultum capitis sui occupata Val. Max., circa consularia occupatus comitia Sen. ph., inter pectinem speculumque occupati Sen. ph.; z inf.: quamquam negotium est, si quid vis, non sum occupatus umquam amico operam dare Pl. utegnem prijatelju vselej ustreči, imam za prijatelja vedno čas.

Opomba: Star. cj. pf. occupassis -it itd.: Pl.

oc-currō -ere -currī (redko occucurrī: Ph., pri Pl. in Sen. ph. dvomno) -cursum

1. nasproti (pri)teči, (pri)hiteti, sreč(ev)ati, naleteti (naletavati) na koga, zade(va)ti na koga: obviam alicui Pl., L., Iust. idr., ad Aeginam Caesari occurrit C., equites hostibus occurrebant C.; abs.: Pl., Iuv., Suet., rex Anius occurrit V. hiti na(s)proti, si occurri, rides H., eo occurrere (hiteti) et auxilium ferre C., occurritur (sc. mihi) Ci. ep.; s stvarnim subj. = priti (prihajati), stopiti (stopati) na pot, prikaz(ov)ati se, pojaviti (pojavljati) se, nahajati se, biti (stati, ležati) pred čim: nulla arbor occurrit Cu., eadem figura in litore occurrisse narratur Plin. iun., in asperis locis silex … occurrebat L., quadrigae inter se occurrentes Cu. srečavajoče se, apud Elegeam occurrit ei (sc. Euphrati) Taurus mons Plin., quem locum occurrens Terinaeus sinus paeninsulam efficit Plin., abruptā quā plurimus arce Cithaeron occurrit caelo Stat.; occ.
a) iz vljudnosti in spoštljivosti komu iti (priti, prihajati) na(s)proti: Alexandro, filiis Cu., turba occurrentium prosequentiumque Suet.
b) sovražno komu na(s)proti iti, iti nad koga, pomikati se proti komu, udariti na koga, napasti (napadati) koga: obvius adversoque occurrit V., o. Dareo Cu., armatis C., duabus legionibus C., eques ab tergo occurrendo L., statim castris exeundum et occurrendum esse C.; brezos.: ad undecimum lapidem occursum est L.

2. priti k čemu, kam, prispeti, dospeti, udeležiti (udeleževati) se česa, prisostvovati, biti navzoč pri čem, biti pri (v) čem: Val. Max., o. ad tempus Ci., paulo serius ad praedictam cenae horam Suet., ut concilio occurrerent legati, iter accelerarunt L., o. negotiis Ci., comitiis, neutri proelio L., ne graviori bello occurreret C. da ne bi zabredel v še hujšo vojno, da se ne bi zapletel v še hujšo vojno, o. ad id concilium L.; abs.: occurrite! Pl.

3. metaf.
a) na(s)proti stopiti (stopati), nasprotovati, del(ov)ati proti, upreti (upirati) se komu, čemu, izpodbi(ja)ti koga, kaj: eius consiliis occurri atque obstiti Ci., res vera occurrit falsae rationi Lucr., imprudenti fortuna occurrit Pr.; occ. α) preprečiti (preprečevati), (u)braniti kaj, pomagati komu, čemu, odvrniti (odvračati), (u)braniti komu (kaj, da ne), ustaviti (ustavljati) kaj, na pomoč priti (prihajati): utrique rei occurram V., sentio occurrendum esse satietati vestrae Ci., o. dolori Sen. ph., venienti morbo Pers., inflationibus Plin., vitio Plin. iun., incendio Cu., supplicibus Ci., alicui suppetias Auct. b. Afr.; brezos.: fatigatis occursum est Iust., ne potentia inimicorum oppressisse videretur, occursum est Val. Max. β) o govorniku odgovoriti (odgovarjati), prigovoriti (prigovarjati), ugovarjati, odvrniti: Q., Suet. idr., dictis alicui V., alicuius orationi T.; brezos.: occurreretur, sicut occursum est Ci., occurritur nobis a doctis Ci.; o stvari na(s)proti stopiti (stopati), ovreti (ovirati), biti v nasprotju s čim, predstavljati možno nasprotje ali možen ugovor: quid occurrat, non videtis Ci.
b) stopiti (stopati) pred (telesne ali duševne) oči, ponuditi (ponujati) se, komu na misel (na pamet, v glavo) pri(haja)ti: oculis L., O., Cu., Col., o. animo Ci., cogitationi Plin. = in mentem Ci. = memoriae Iust. = memoria Cu., pa tudi samo occurrere Ci. na misel priti (prihajati), occursuram ei extemplo domesticorum funerum memoriam L., alicui desiderium quietis occurrit Cu. koga obide (obhaja), tu occurrebas Ci.; z neodvisnim govorom: occurrit illud: „ne Clodius quidem cogitavit?“ Ci.; z ACI: Ci., Cu., utrisque ad animum occurrit, quod … T.; s predik. adj. ali subst. = kazati se, zdeti se, dozdevati se, zazdeti se: sic dulcis amicis occurram H., mihi tu occurrebas dignus eo munere Ci., ne cui de liberis cogitanti dirum omen occurram Sen. rh.; prim.: mihi multo difficilior occurrit (zdi se mi) cogitatio Ci.
c) occurrit z inf. = primerno je: occurrit dicere aliqua de magicis (sc. herbis) Plin.
d) v delež priti: sin doctus illis occurret labor Ph. tj. če naleti na tiste sodnike.

op-primō -ere -pressī -pressum (ob in premere)

I.

1. (po)tlačiti, na tla pritisniti (pritiskati), zatisniti (zatiskati), tiščati: Pl., taleam pede Ca., oppressus onere armorum C., classis a praeconibus oppressa Ci. potopljeno, o. sinistrā manu mulieris pectus L., digito linguam Cael., ora loquentis O., opprime os! Ter. drži jezik za zobmi! jezik za zobe!, o. oculos (sc. morientis) Val. Max.; occ.
a) potlačiti, zmečkati, pomečkati, zadušiti, zadaviti, ubiti, zasuti: ne quis porcellus a matre opprimatur Varr., o. fauces Sen. ph. komu usta pripreti = ne dati mu na ves glas govoriti; toda o. fauces alicuius manu suā Suet. zadaviti koga s svojo roko, sidunt rimae subito et opprimunt operatos Plin., trabem deicere et hominem opprimere Icti., ruinā conclavis opprimi Ci., arenarum mollibus oppressus Iust., terrā oppressus Ci.
b) ogenj (za)dušiti, (po)gasiti: flammam ore in ardente Enn. ap. Ci., aquae multitudine vis flammae opprimmitur Ci.
c) pogoltniti (goltati) = ne izgovoriti (izgovarjati): litterae neque expressae neque oppressae Ci.
d) v boju podreti (podirati), na tla (z)valiti: miles Gallus ab equite Romano oppressus Suet.; pesn. = (sploh) podreti (podirati): iaculo leonem Val. Fl.

2. metaf.
a) (po)tlačiti, (za)dušiti, (u)dušiti, zatreti (zatirati), čemu ne da(ja)ti duška (prostora) čemu, ne (po)kazati česa, zadrž(ev)ati, ovreti (ovirati), zavreti (zavirati) kaj: tumultum L., motum Eutr., orientem ignem L., invidiam N., dolorem, potentiam Ci., libertatem N., iram S. pogoltniti, požreti, desiderium Sen. ph., mentionem memoriamque contentionis L., fraudem L. spodnesti, preprečiti, orationem Ci. postaviti se po robu izjavi, nasprotujoče nastopiti proti izjavi, aliquid opprimere atque abscondere Ci. ali insigne (znak) veri o. Ci. prikri(va)ti, tajiti, (za)tajiti (zatajevati); occ. α) uničiti (uničevati), pogubiti (pogubljati), upropastiti (upropaščati); v pass. = obnemoči, iznemoči zaradi česa, pod čim, pri čem, podleči komu, čemu, pri čem: o. aliquem iniquo iudicio Ci., insontem falso crimine L., occasionem sui opprimendi dare N., opprimi factione militari Eutr. β) podjarmiti (podjarmljati), zasužnjiti (zasužnjevati): patriam oppressam in libertatem vindicare N., Athenas servitute oppressas tenere N. v hudi sužnosti držati, rem publicam oppressam tenere Val. Max. oblastno delovati (vplivati) na razvoj državnih (javnih) zadev, s trdo roko urejati javne zadeve. γ) obvlad(ov)ati, nadvlad(ov)ati, užugati, ugnati, podvreči, premag(ov)ati, (u)krotiti: nationem Allobrogum Ci., bello eum N., bello reliquias Ci., adversarios N., Catilinae latrocinium Ci., legionem C. uničiti; poseb. koga zalotiti, prijeti, ujeti, zgrabiti, zapreti, v zapor dati: muscam Ph., suspectissimum quemque Suet., desertorem Icti.
b) (po)tlačiti, (po)treti, stisniti (stiskati), pritisniti (pritiskati), (za)težíti: animus demissus et oppressus Ci., calamitas eum oppressit Ter., opprimi invidiā, aere alieno, onere officii Ci., opprimi onere faenoris S., opprimi totius corporis doloribus Ci., timore oppressus C. prevzet od strahu, navdan s strahom, ves prestrašen, somno oppressus C. v trdnem spanju, trdno speč, pogreznjen v spanec; poseb. tako rekoč „vrat zadrgniti (zadrgovati)“ komu, prijeti (držati) koga za vrat = pritisniti (pritiskati), trdno držati koga (da npr. izpolni svojo obljubo), ne izpustiti (izpuščati) koga: Pl., institit, oppressit, non remisit Ci. —

II. (nenadoma, zahrbtno, zavratno) napasti (napadati), navaliti (navaljevati), planiti na koga, prestreči (prestrezati) koga (poseb. kot voj. t.t.): Ciceronem S., comminus aliquem Hirt., matrones in Eleusinis sacris noctu Iust., in tabernaculo opprimi C., repentino adventu incautos L. ali improvidos incautosque hostes L., hostem imprudentem N. ali inopinantem C. = nenadoma napasti; metaf.

1. presenetiti (presenečati), (i)znenáditi, (z)bloditi, vnesti (vnašati) zmedo, (z)mešati: numquam ille me opprimet consilio Ci. z naglico svojega sklepa, ne subito a me opprimantur (sc. z vprašanji), haec sum rogaturus Ci.

2. (o stvareh) prestreči (prestrezati), zaje(ma)ti, uje(ma)ti, dobi(va)ti, naj(deva)ti, presenetiti (presenečati), doseči (dosegati), zade(va)ti, dolete(va)ti, zateti: Antonium mors oppressit Ci., hominem opprimit tantus improviso morbus Ci. napade, prime, zgrabi, aliquem lux (dan) ali nox oppressit Ci., L., oppressi luce copias instruunt Hirt., clade, igni opprimi L., oppressus fraude loci V. prevaran; abs.: hiems oppressit L. je prišla.

oppugnare v. tr. (pres. oppugno)

1. napasti, napadati; oblegati; naskakovati

2. pren. izpodbijati

op-pūgnō¹ -āre -āvī -ātum (ob in pugnāre)

1. boriti (bojevati) se zoper koga: quorum acerrimo concursu cum magnam partem diei esset oppugnatum N. so se bojevali drug proti drugemu (po nekaterih izdajah esset pugnatum).

2. kot voj. t.t. (naspr. defendere) naskočiti (naskakovati), (naskakovaje) oblegati, navaliti (navaljevati) na, pritisniti (pritiskati) na (mesto, trdnjavo idr.), napasti (napadati): consiliis ab oppugnandā urbe ad obsidendam versis L. (prim. oppugnatio), o. urbem non coronā, sed operibus L., oppidum Ci. ep., castellum Iust., castra, locum munitum C., Spartam, Chium (mesto) N.; pa tudi: Aegyptum N. ali Macedoniam L. napasti, udariti na; abs.: ut una semper pars (sc. exercitūs) … oppugnaret L. nadaljevati naskakovanje (obleganje); pren.: quae res aperte petebatur, ea nunc occulte cuniculis oppugnatur Ci.

3. metaf. koga (kaj) napasti (napadati), pestiti, spodbi(ja)ti, nasprotovati, boriti se zoper koga (kaj): clandestinis consiliis nos oppugnant Ci., aliquem aperte pecuniā Ci., rem Ci., aequitatem verbis Ci.

Opomba: Star. inf. pf. oppugnassere: Pl.