Franja

Zadetki iskanja

  • know*2 [nóu]

    1. prehodni glagol
    vedeti, poznati, znati prepoznati; razpoznati, ločiti (from)

    2. neprehodni glagol
    vedeti (of za, o)
    spoznati se (about na)

    to know one's bussiness; ali to know a thing or two about, to know all about it, to know what is what, to know the ropes dobro se na kaj spoznati, vedeti vse o čem, biti izkušen v čem
    to be known to biti komu znan
    to be known as biti znan po čem
    I know better than to nisem tako neumen, da bi
    to know by heart znati na pamet
    to know by sight poznati na videz
    to know one from the other razločiti med dvema, razpoznati
    to know a hawk from a handsaw biti dovolj bister
    don't know him from Adam nimam pojma, kdo je
    to get (ali come) to know spoznati, zvedeti
    to let s.o. know sporočiti komu
    to make known razglasiti, oznaniti
    to make o.s. known to predstaviti se komu, seznaniti se s kom
    to know one's own mind vedeti, kaj hočeš, ne omahovati
    not to know what to make of a thing ne razumeti česa, ne znati si česa razložiti
    not that I know ne da bi vedel, kolikor je meni znano ne
    to know one's place vedeti, kje je komu mesto, ne riniti se naprej
    to know one's way around znajti se, spoznati se
    to know which side one's bread is buttered vedeti kdo ti reže kruh, vedeti, kaj ti koristi
    to know from a bull's foot znati razlikovati, znati ločiti
    before you know where you are hipoma, preden se zaveš
    don't I know it! pa še kako to vem!
    he wouldn't know (that) težko, da bi vedel, ne more vedeti
    I would have you know that rad bi ti povedal, da; rad bi ti pojasnil
    I have never known him to lie kolikor jaz vem, ni nikoli lagal
    after I first knew him potem ko sem ga spoznal
    he has known better days doživel je že boljše čase
    I know of s.o. who vem za nekoga, ki
    pogovorno not that I know of ne da bi vedel
    pogovorno do (ali don't) you know? ali ni res?
  • lasciare

    A) v. tr. (pres. lascio)

    1. pustiti, puščati

    2. zapustiti, zapuščati:
    lasciare il paese zapustiti deželo, oditi iz dežele
    lasciare il marito, la moglie ločiti se od moža, od žene
    lasciare qcn. in asso pustiti koga na cedilu, koga nenadoma zapustiti
    lasciare la pelle umreti
    lasciarci il pelo pren. utrpeti hudo škodo
    lasciarci una gamba izgubiti nogo

    3. imenovati:
    lasciare qcn. erede imenovati koga za dediča
    lasciare detto, scritto sporočiti ustno, pisno

    4. pustiti, puščati; pozabiti, pozabljati:
    ho lasciato le chiavi nell'auto pustil sem ključe v avtu
    lasciare la lingua a casa pren. molčati, držati jezik za zobmi

    5. opustiti, opuščati; odreči, odrekati se:
    lasciamo gli scherzi! šalo na stran!

    6. prepustiti, prepuščati

    7. dovoliti; pustiti, dopuščati:
    lasciare dire, fare dopustiti, da se kaj govori, dela, ne meniti se (za)
    lasciare perdere ne meniti se
    lasciare friggere qcs., qcn. nel proprio olio, lasciare bollire qcs., qcn. nel proprio brodo ne posegati v koga, kaj; koga ali kaj prepustiti njegovi usodi
    lasciare andare uno schiaffo primazati klofuto
    lasciamo stare! dovolj o tem
    lasciare a desiderare biti pomanjkljiv, nezadovoljiv; biti vse prej kot popoln

    B) ➞ lasciarsi v. rifl. (pres. mi lascio) ločiti, ločevati se
  • levantar dvigniti, povišati; ločiti; odvzeti; postaviti, ustanoviti, zgraditi; novačiti; ščuvati, hujskati; povzročiti; slaviti, poveličevati; razveljaviti (izgon ipd.)

    levantar acta napraviti zapisnik
    levantar cabeza dvigniti glavo; spet k moči priti, opomoči si
    levantar la cama postlati
    levantar el campo podreti tabor
    levantar la casa preseliti se
    levantar la cosecha pospraviti letino
    levantar una multa razveljaviti globo
    levantar el sitio opustiti obleganje
    levantar el espíritu poguma vliti
    levantar falso testimonio krivo pričati
    levantar un grito krik dvigniti
    levantar a uno hasta las nubes koga v nebo povzdigovati
    levantar el hervor začeti vreti
    levantar la mesa, levantar los manteles pospraviti mizo
    levantar un monumento postaviti spomenik
    levantar polvo prah dvigniti
    levantar la tapa de los sesos a alg. komu glavo razbiti (grožnja)
    levantar el vuelo odleteti; popihati jo
    levantar del suelo pobrati s tal
    levantarse vstati, dvigniti se; opomoči si; povzpeti se kvišku; upreti se
    levantarse con los fondos denar poneveriti
    levantarse a mayores odreči dolžno pokorščino nadrejenim
    levantarse temprano zgodaj vsta(ja)ti
  • lösen

    1. etwas Gebundenes: razvezati, (locker machen) razrahljati; Bremsen: odpustiti, popustiti, Schrauben: odvijati, odviti; figurativ eine Verlobung, einen Vertrag: razdreti

    2. von einer Unterlage: ločiti (od), den Blick: odtrgati, (sich [freimachen] frei machen) odtrgati se, ločiti se; aus einem Zusammenhang: iztrgati, vzeti, Erdmassen: izkopavati, izkopati

    3. [Schuß] Schuss, Lawine: sprožiti (intransitiv se)

    4. Rätsel, Aufgaben, Konflikte, Probleme, Schwierigkeiten: rešiti, reševati, razrešiti

    5. (frei machen) sproščati, sprostiti (auch für Spannung, Verwirrung)

    6. (kaufen) Fahrkarten: kupiti

    7. Chemie in Flüssigkeiten: raztapljati (sich se), raztopiti (sich se) sich lösen Schraube: razrahljati se, Haar: razpustiti se, Probleme: razrešiti se; ein Thrombus: odtrgati se; Heerwesen, Militär odtrgati se, umikati se; aus der Erstarrung: iztrgati se (otrplosti); Farbe, Putz: odstopati die Zunge lösen razvezati jezik
  • losmachen (sich se) (lockern) zrahljati; (abtrennen) odvezati, ločiti; ([freimachen] frei machen) sprostiti; sich aus einer Umarmung losmachen iztrgati se (objemu); einen losmachen pošteno se poveseliti
  • lostrennen ločiti (od), odtrgati
  • lúčiti lûčīm
    1. ločiti, ločevati: od tebe me luči zid
    2. razločevati: lučiti nužno od nenužnoga
    3. izločati: jetra luči žuč; zbog velike vrućine drveće luči smolu više no obično
    4. ločiti, separirati: lučiti jaganjce od ovaca
  • odijèliti òdijelīm (ijek.), odéliti òdēlīm (ek.) oddeliti, ločiti
  • òdlikovati -ujēm (se)
    1. odlikovati (se): odlikovati koga ordenom junaka socijalističkoga rada; odlikovati se mudrošću
    2. ločiti, oddvajati, karakterizirati: to njega odlikuje od drugih ljudi
  • odvájati òdvājām
    I.
    1. ločiti, ločevati: odvajati krupna zrna od sitnih, ovce od ovnova
    2. odvajati: ne odvajati očiju od koga
    3. razločevati se: on odvaja od svih ostalih
    II. odvajati se
    1. ločiti se: ovdje se put odvaja od magistrale; voće se lako odvaja od koštice
    2. odločati se: malter se odvaja od zida
  • odvòjiti òdvojīm
    I.
    1. ločiti: odvojiti dijete od roditelja
    2. spraviti na stran: to sam odvojio za tebe
    3. drugače izraziti: odvojiti svoje mišljenje
    II. odvojiti se ločiti se
  • part3 [pa:t]

    1. prehodni glagol
    deliti, razdeliti, razčleniti; ločiti (prijatelje, sovražnike), razdreti (prijateljstvo)
    ameriško počesati lase na prečo; podeliti, razdeliti (among med)
    fiziologija izločati
    kemija razstaviti, ločiti (kovine)

    2. neprehodni glagol
    ločiti se, raziti se, razdeliti se
    navtika strgati se (sidrna vrv, kabel)
    pogovorno ločiti se od denarja, plačati

    to part company ločiti se, raziti se
    let us part friends razidimo se kot prijatelji
    navtika, sleng to part brass-rags razdreti prijateljstvo
    to part with opustiti, ločiti se od česa, prodati, znebiti se
    to part with s.o. odpustiti koga, posloviti se od koga
    to part up with prodati, izročiti kaj
  • partager [-že] verbe transitif (raz)deliti, porazdeliti (entre med); razdvojiti, ločiti (na dva tabora); dati komu, kar mu gre; obdariti; biti deležen (quelque chose česa)

    partager en deux razpoloviti
    partager la joie de quelqu'un deliti s kom veselje
    partager le sâteau (figuré, familier) (raz)deliti si dobiček
    la nature l'a bien partagé narava ga je dobro obdarila
    partager le pouvoir, la responsabilité deliti oblast, odgovornost
    être bien, mal partagé dobro, slabo biti obdarjen
    amour masculin partagé recipročna ljubezen
    se partager biti razdeljen
  • partiō2 -īre -īvī -ītum in partior -īrī -ītus sum (pars)

    1. deliti, razdeliti (razdeljevati) (celoto na dva ali več delov), na dele da(ja)ti, ločiti (ločevati) (naspr. iungere): tu gaudia mecum partisses Luc. ap. Non., testamento patria bona partire Afr. ap. Non., praedam pariter cum illis partiam Pl., sol … oras partit et … dividit orbem Lucr., regnum inter se partivere T., partito exercitu C., L., partitā classe L., tertia post Hyadas cum lux erit orta remotas, carcere partitos Circus habebit equos O., partiri limite campum V., partiri curas cum aliquo V., bona cum eo partitus es Ci.

    2. oddeliti (oddeljevati), razdeliti (razdeljevati), razstaviti (razstavljati), (raz)redčiti: nihil de dividendo et partiendo docet Ci., pes … partitur in tria Ci., quae (sc. divisio) in sex partita (sc. est) Varr., genus universum in species certas partietur ac dividet Ci., actio partienda est in gestum atque vocem Ci., in vigenos quinos partiri debuimus, ut fierent eorum sex partes Aug. smo morali deliti s 25.

    3. deliti, razdeliti (razdeljevati), podeliti (podeljevati), razda(ja)ti: pensa inter virgines partiens Iust., dulcem in ambos caritatem (ljubkovanje) partiens Ph., consules designati provincias (uradne posle) inter se partiverant S., ministeria ducibus partire L. vloge razdeliti, odkazati, dodeliti, v enakem pomenu tudi: cum partirentur inter se, qui Capitolium, qui rostra, urbis portas occuparent Ci., (sc. animi natura) partita per artus Lucr., praedam in socios partiri V., plures partitis temporibus erant in opere C. v razdeljenih urah = izmenično, v izmenah.

    4. udeležiti koga česa, narediti (delati) koga deležnega česa: eandem me in suspicionem sceleris partivit pater Enn. fr.

    5. svoj del(ež) česa si prisvojiti (prisvajati), dobi(va)ti, pridobi(va)ti: te portitorem ad partiendas merces missum putares Ci., neque ego hoc partiendae invidiae … causā loquor Ci.

    6. poravna(va)ti: vos (sc. ista) inter vos partite Pl. Od tod adv. pt. pf. partītē po določeni razdelitvi, jasno razdeljeno: p. dicere Ci.

    Opomba: Vulg. fut. I partibor: Vulg. Klas. večinoma dep., act. obl. predklas.; partitus 3 večinoma pass.
  • partir ločiti, razrezati, razklati, razcepiti, razbiti; razdeliti, deliti; uničiti; oditi, odpotovati

    partir el cráneo (a) uno komu glavo razbiti
    partir nueces orehe treti
    partir en pedazos razkosati
    partir leña drva cepiti
    partir el pelo lase razčesati
    partir el pan kruh (raz)rezati
    partir por medio razpoloviti; zbegati, uničiti koga
    eso parte el alma to trga srce
    partir en (auto itd.) odpeljati se
    partir para la guerra v vojsko iti
    partir para Madrid odpotovati v M.
    partir corriendo proč (s)teči
    partirse cepiti se; odpotovati
    la gente se partía de risa ljudje so pokali od smeha
  • partire1

    A) v. tr. (pres. partisco)

    1. knjižno deliti, razdeliti

    2. knjižno ločiti, ločevati

    B) ➞ partirsi v. rifl. (pres. mi partisco) knjižno ločiti, ločevati se
  • prescindir (iz)ločiti

    prescindir de a. ne upoštevati, spregledati, opustiti
    no poder prescindir de alg. ne moči koga pogrešati
    prescindiendo de... ne glede na
  • raspáriti ràspārīm ločiti, kar je na pare
  • ràstaviti -īm
    I.
    1. ločiti: rastaviti koga s kim; samo smrt će nas rastaviti; muža rastaviti sa ženom
    2. razdeliti: rastaviti riječi na slogove
    3. razstaviti: rastaviti pušku na sastavne dijelove
    4. odločiti: rastaviti svjetlost od tame
    II. rastaviti se
    1. ločiti se
    2. razstaviti se
    3. rastaviti se s dušom umreti
    4. rastaviti se s bremenom poroditi
  • razdijèliti ràzdijelīm (ijek.), razdéliti ràzdelīm (ek.)
    1. razdeliti: komandant razdijeli vojsku na tri kolone; razdijeliti kosu na razdjeljak
    2. dati vbogajme: razdijeliti siromasima
    3. ločiti: Dunav se pružio da razdijeli Srijem od Bačke; kad se crkve razdijele, Srbi se nadu izmedu Rima i Carigrada; razdijeliti se s dušom umreti