Franja

lúčiti lûčīm
1. ločiti, ločevati: od tebe me luči zid
2. razločevati: lučiti nužno od nenužnoga
3. izločati: jetra luči žuč; zbog velike vrućine drveće luči smolu više no obično
4. ločiti, separirati: lučiti jaganjce od ovaca

odijèliti òdijelīm (ijek.), odéliti òdēlīm (ek.) oddeliti, ločiti

òdlikovati -ujēm (se)
1. odlikovati (se): odlikovati koga ordenom junaka socijalističkoga rada; odlikovati se mudrošću
2. ločiti, oddvajati, karakterizirati: to njega odlikuje od drugih ljudi

odvájati òdvājām
I.
1. ločiti, ločevati: odvajati krupna zrna od sitnih, ovce od ovnova
2. odvajati: ne odvajati očiju od koga
3. razločevati se: on odvaja od svih ostalih
II. odvajati se
1. ločiti se: ovdje se put odvaja od magistrale; voće se lako odvaja od koštice
2. odločati se: malter se odvaja od zida

odvòjiti òdvojīm
I.
1. ločiti: odvojiti dijete od roditelja
2. spraviti na stran: to sam odvojio za tebe
3. drugače izraziti: odvojiti svoje mišljenje
II. odvojiti se ločiti se

part³ [pa:t]

1. prehodni glagol
deliti, razdeliti, razčleniti; ločiti (prijatelje, sovražnike), razdreti (prijateljstvo)
ameriško počesati lase na prečo; podeliti, razdeliti (among med)
fiziologija izločati
kemija razstaviti, ločiti (kovine)

2. neprehodni glagol
ločiti se, raziti se, razdeliti se
navtika strgati se (sidrna vrv, kabel)
pogovorno ločiti se od denarja, plačati

to part company ločiti se, raziti se
let us part friends razidimo se kot prijatelji
navtika, sleng to part brass-rags razdreti prijateljstvo
to part with opustiti, ločiti se od česa, prodati, znebiti se
to part with s.o. odpustiti koga, posloviti se od koga
to part up with prodati, izročiti kaj

partager [-že] verbe transitif (raz)deliti, porazdeliti (entre med); razdvojiti, ločiti (na dva tabora); dati komu, kar mu gre; obdariti; biti deležen (quelque chose česa)

partager en deux razpoloviti
partager la joie de quelqu'un deliti s kom veselje
partager le sâteau (figuré, familier) (raz)deliti si dobiček
la nature l'a bien partagé narava ga je dobro obdarila
partager le pouvoir, la responsabilité deliti oblast, odgovornost
être bien, mal partagé dobro, slabo biti obdarjen
amour masculin partagé recipročna ljubezen
se partager biti razdeljen

partiō² -īre -īvī -ītum in partior -īrī -ītus sum (pars)

1. deliti, razdeliti (razdeljevati) (celoto na dva ali več delov), na dele da(ja)ti, ločiti (ločevati) (naspr. iungere): tu gaudia mecum partisses Luc. ap. Non., testamento patria bona partire Afr. ap. Non., praedam pariter cum illis partiam Pl., sol … oras partit et … dividit orbem Lucr., regnum inter se partivere T., partito exercitu C., L., partitā classe L., tertia post Hyadas cum lux erit orta remotas, carcere partitos Circus habebit equos O., partiri limite campum V., partiri curas cum aliquo V., bona cum eo partitus es Ci.

2. oddeliti (oddeljevati), razdeliti (razdeljevati), razstaviti (razstavljati), (raz)redčiti: nihil de dividendo et partiendo docet Ci., pes … partitur in tria Ci., quae (sc. divisio) in sex partita (sc. est) Varr., genus universum in species certas partietur ac dividet Ci., actio partienda est in gestum atque vocem Ci., in vigenos quinos partiri debuimus, ut fierent eorum sex partes Aug. smo morali deliti s 25.

3. deliti, razdeliti (razdeljevati), podeliti (podeljevati), razda(ja)ti: pensa inter virgines partiens Iust., dulcem in ambos caritatem (ljubkovanje) partiens Ph., consules designati provincias (uradne posle) inter se partiverant S., ministeria ducibus partire L. vloge razdeliti, odkazati, dodeliti, v enakem pomenu tudi: cum partirentur inter se, qui Capitolium, qui rostra, urbis portas occuparent Ci., (sc. animi natura) partita per artus Lucr., praedam in socios partiri V., plures partitis temporibus erant in opere C. v razdeljenih urah = izmenično, v izmenah.

4. udeležiti koga česa, narediti (delati) koga deležnega česa: eandem me in suspicionem sceleris partivit pater Enn. fr.

5. svoj del(ež) česa si prisvojiti (prisvajati), dobi(va)ti, pridobi(va)ti: te portitorem ad partiendas merces missum putares Ci., neque ego hoc partiendae invidiae … causā loquor Ci.

6. poravna(va)ti: vos (sc. ista) inter vos partite Pl. — Od tod adv. pt. pf. partītē po določeni razdelitvi, jasno razdeljeno: p. dicere Ci.

Opomba: Vulg. fut. I partibor: Vulg. — Klas. večinoma dep., act. obl. predklas.; partitus 3 večinoma pass.

partir ločiti, razrezati, razklati, razcepiti, razbiti; razdeliti, deliti; uničiti; oditi, odpotovati

partir el cráneo (a) uno komu glavo razbiti
partir nueces orehe treti
partir en pedazos razkosati
partir leña drva cepiti
partir el pelo lase razčesati
partir el pan kruh (raz)rezati
partir por medio razpoloviti; zbegati, uničiti koga
eso parte el alma to trga srce
partir en (auto itd.) odpeljati se
partir para la guerra v vojsko iti
partir para Madrid odpotovati v M.
partir corriendo proč (s)teči
partirse cepiti se; odpotovati
la gente se partía de risa ljudje so pokali od smeha

partire¹

A) v. tr. (pres. partisco)

1. knjižno deliti, razdeliti

2. knjižno ločiti, ločevati

B) ➞ partirsi v. rifl. (pres. mi partisco) knjižno ločiti, ločevati se

prescindir (iz)ločiti

prescindir de a. ne upoštevati, spregledati, opustiti
no poder prescindir de alg. ne moči koga pogrešati
prescindiendo de... ne glede na

raspáriti ràspārīm ločiti, kar je na pare

ràstaviti -īm
I.
1. ločiti: rastaviti koga s kim; samo smrt će nas rastaviti; muža rastaviti sa ženom
2. razdeliti: rastaviti riječi na slogove
3. razstaviti: rastaviti pušku na sastavne dijelove
4. odločiti: rastaviti svjetlost od tame
II. rastaviti se
1. ločiti se
2. razstaviti se
3. rastaviti se s dušom umreti
4. rastaviti se s bremenom poroditi

razdijèliti ràzdijelīm (ijek.), razdéliti ràzdelīm (ek.)
1. razdeliti: komandant razdijeli vojsku na tri kolone; razdijeliti kosu na razdjeljak
2. dati vbogajme: razdijeliti siromasima
3. ločiti: Dunav se pružio da razdijeli Srijem od Bačke; kad se crkve razdijele, Srbi se nadu izmedu Rima i Carigrada; razdijeliti se s dušom umreti

razdrúžiti ràzdrūžīm
1. razdružiti: digoše se tad da nas razdruže
2. razdreti, ločiti, kar je celota: razdružiti komplet knjiga; razdružiti rukavice, cipele

razdvòjiti ràzdvojīm
I.
1. razdvojiti, razdeliti na dva dela
2. ločiti: ostaću ti vjerna dok nas lopata ne razdvoji
II. razdvojiti se ločiti se: muž i žena su se razdvojili

razgòditi ràzgodīm
1. razdeliti (se): pametan čovjek dobro će razgoditi vrijeme
2. ločiti: razgoditi kćer od matere, rečenicu od rečenice
3. odložiti: sastanak
4. določiti: svaka kuća mogla je da razgodi što joj treba za čitavu godinu

razlúčiti ràzlūčīm ločiti: razlučiti dobro od zla; dijete ne zna razlučiti jedno voće od drugoga

ràzvaditi -īm ločiti, pomiriti tiste, ki se tepejo, prepirajo; pak svadiše se u polju dva sina, a ne bješe nikoga da ih razvadi

razvèsti -vèdēm
1. razpeljati: razvesti paru na sve strane; razvedoše putove, podigoše magazine
2. začeti: razvesti razgovor sa drugovima
3. ločiti: razvesti brak, ženu i muža; oni su se razveli; žena se razvela s mužem
4. obravnavati: to je u narednim poglavljima iste knjige podrobnije razvedeno
5. razgnati, razpihati: vjetar je sve oblake razveo
6. razporediti: trupe naše divizije razvedoše se po položajima za neposrednu odbranu