-
gòrovina ž gorata pokrajina, gorat svet
-
grenier [grənje] masculin podstrešje; prostor za žito, za seno; figuré žitnica, rodovitna pokrajina
au grenier pod streho, na podstrešju
grenier à blé kašča za žito
grenier à foin senik, svisli
aller de la cave au grenier (figuré) iz ene skrajnosti v drugo iti (pasti)
chercher quelque chose de la cave au grenier vso hišo preiskati za kaj
être logé au grenier stanovati na podstrešju
-
Industrielandschaft, die, industrijska pokrajina
-
Karstlandschaft, die, Geographie kraška pokrajina
-
kȑš kr̀ša m tudi kȑš kr̀ši ž
1. geol. kras, kamnita pokrajina, kršje: krš može biti pošumljen ili go; promatrao sam hrastiće što su jadno životarili na žednome kršu
2. skala, skalovje: Una buči razbijajući se o gole tvrde krševe
3. kamen: Crnogorci mesto reči kamen svagda kažu krš
4. razbitina, čepinja: ostali su samo krševi od stakla
5. kup, grmada: pred mladoženjom ležaše krš košulja, čarapa i peškira; sudovi sa čitavim kršem raznovrsna pečenja; ima para kao krša ima denarja, da sam ne ve, koliko
6. napravio je čitav krš u kući naredil je strašno razdejanje v hiši
-
Languedoc [lɑ̃gdɔk] masculin pokrajina v južni Franciji
-
lītus (slabše littus) -oris, n
1. morska obala, morski breg, morsko obrežje, obmorje, primorje: Mel., Plin., Plin. iun. idr., litus est, quo usque maximus fluctus a mari pervenit Ci., quid tam est commune quam … mare fluctuantibus, litus eiectis? Ci., circa ripam fluminis Padi et litora maris Adriatici Vitr. ali pro ripis litora pulsant O. rečni, morski breg, Circaeae raduntur litora terrae V., oras et litora circum errare V. (ora = plana, ravna položna obala, litus = položna, vzpenjajoča se obala), alterius orae litora Cilices colunt L. položni predeli obrežja, praetervolare litora H., litora petere, intrare O., litus tunditur undā Cat., litus sinuosum legere Val. Fl.; preg.: litus arare O. = zaman (zastonj) se truditi, in litus arenas fundere O. = delati kaj odvečnega, nepotrebnega.
2. jezersko obrežje, rečni breg: Trasimena litora O., Thrasymenni litora Sil., Larium litus Cat., hostias constituit omnes in litore, ut, qui trans flumen essent, videre possent Ci., viridique in litore (sc. Tiberis) conspicitur sus V.
3. sinekdoha
a) primorska pokrajina, primorje, pobrežje: cui litus arandum … dedimus V., de electione litorum loqui T. o izbiri primorskih letovišč.
b) pristan(išče): delectatus insulā, quod uno parvoque litore adiretur Suet.
-
mȁrka ž (srvn. marc) marka, obmejna pokrajina, krajina: Istočna marka
-
mèteh m, mètej m (gr. metoché) dial. mejno zemljišče, mejna pokrajina
-
Mondlandschaft, die, lunina pokrajina
-
Moorlandschaft, die, Geographie močvirska pokrajina
-
Naturlandschaft, die, prirodna pokrajina
-
onostránstvo s onstranstvo, dežela, pokrajina na drugi strani
-
páramo moški spol praha, ledina; pusta, mrzla pokrajina
-
piedmont [pí:dmənt]
1. pridevnik
ob vznožju ležeč
2. samostalnik
geologija pokrajina ob vznožju gorovja
-
puna ženski spol ameriška španščina visoka planota (v Andih); ameriška španščina pusta, neobljudena pokrajina; ameriška španščina= soroche
-
syrte [sirt] féminin sipina živega peska; peščena obalna pokrajina
-
šumàdija ž gozdnača pokrajina
-
téma ž (gr. théma)
1. tema, predmet, naloga: tema razgovora; tema dana predmet dnevnih pogovorov
2. vojaško-administrativna pokrajina v Bizantinski državi: tema Dalmacija
3. gram. osnova besede, tema
-
téma ž (gr. thema)
1. tema, predmet rasprave, zadatak: osnovna tema
2. tema, osnova riječi, osnova reči
3. tema, temat, pokrajina u Bizantinskom, Vizantinskom carstvu: tema Dalmacija