Franja

júrnuti jûrnēm
1. zdrveti: jurnuti za kim
2. napasti, naskočiti: jurnuše jedni na druge kao kurjaci
3. jurnula mu krv u glavu pognalo mu je kri v glavo

kabàrisati -išēm (t. kabarmak)
1. nabrekniti, napihniti se: trebuh mu je kabarisao od piva
2. napasti: kabarisao je na me

lacessō -ere -īvī (-iī) -ītum (intens. glag. lacere, prim. facessere: facere) „izvabljati“, od tod

1. (raz)dražiti, vzdražiti, izz(i)vati, poz(i)vati k čemu, na kaj, nagajati komu, nadlegovati, vznemiriti (vznemirjati), napasti (napadati) koga, lotiti (lotevati) se koga, ne da(ja)ti komu miru; abs.: is … desinat lacessere Ter., vetus si poëta non lacessisset prior Ter., ad lacessendum C. na napad; večinoma z acc. personae ali pooseb. stvari: nihil supra deos lacesso (sc. precibus) H. za nič drugega ne nadlegujem (glušim) bogov, l. asperum tactu leonem (kakor lev srčni mož) H., capitaliter aliquem apud centumviros l. Plin. iun. tožiti koga na življenje in smrt = prizadevati si za smrtno obsodbo koga; v pass.: arma, quibus … possis … te ulcisci lacessitus Ci., quorum alter relictus, alter lacessitus occasionem sibi ad occupandam Asiam oblatam esse arbitratur Ci., Saguntini … nec lacessentes nec lacessiti per aliquot dies L.; zveze: lacessere aliquem ad aliquid, v pass.: a quo non modo impulsi sumus ad philosophiae scriptiones, verum etiam lacessiti Ci.; lacessere aliquem aliqua re: ut vi irritare ferroque lacessere fortissimum virum auderet Ci., l. aliquem maledictis Ci. ali dictis et carminibus ali iocis petulantibus Suet., Aeduos iniuriā C. sovražno ravnati s Hedučani, Teneros bello V. napasti, ferro regna V. z orožjem (vojsko) napasti, zavojščiti, occultis telis hostem Cu.; lacessere aliquem bello Ci., C., S., L. izz(i)vati koga z vojno = na vojno; tako tudi: mittit, qui nuntiarent, ne hostes proelio lacesserent C., l. aliquem voce V. k petju poz(i)vati koga, aliquem magno cratere Val. Fl. k popivanju, k popivki, podobno: l. aliquem scripto Ci. ep. prisiliti koga s svojim pismom k odgovoru, prim.: quibus epistulis sum equidem abs te lacessitus ad scribendum Ci. ep.; brez acc. personae: cursuque ictuque lacessunt (sc. se ali inter se) V. na tek in metanje kopja se pozivajo, primo lacessere iurgiis, deinde … L., l. ad pugnam primo obequitando castris provocandoque, postremo … L.; v pass.: nulla ipsi iniuriā lacessiti maiores nostri … cum Poenis bella gesserunt Ci., sicuti iniuriā lacessitus foret, in senatum venit S., doluere cruento (= invido) dente lacessiti H., apes solent lacessiri (gl. opombo spodaj) caeli novitate Col. = čebelam sprememba podnebja (kraja) navadno škodi; z acc. rei: lacessere aurīs, narīs, visum Lucr., manibusque lacessunt (sc. aurigae) pectora plausa cavis V. tepljajo (konja) po prsih hoteč ga spodbuditi, lacessere ventos ictibus V. (o biku) dražiti vetrove z dregljaji = z rogovi butati (pred pravim bojem) po zraku, fores … carceris acer nunc pede, nunc ipsā fronte lacessit equus O. izzivajoč bije (buta) … ob vrata, pelagus l. carinā H. upati si na morje (kljubovaje mu), smelo pluti po morju, ut nostrum insidiis caput lacessas Cat., spumā tunc astra lacessis Lucan. (o Nilu), acies … clamore lacessunt sidera Sil., campum lacessens (taurus) Stat.; v pass.: aeraque fulgent sole lacessita V. od sonca obsevana, v sončnem siju, vindemia pluviis et ventis lacessita Col. grozdje, ki ga je poškodovalo … , ioco lacessita matris suae pudicitia Val. Max. oškodovana (osumljena), pax lacessita T. (s)kaljen.

2. z acc. rei (izzivajoč) zače(nja)ti, sprožiti (sprožati), povzročiti (povzročati), vzbuditi (vzbujati): proelium C., pugnam V., L., ignota bella V., quis hoc ferrum (meton. = bellum) lacessere suasit? V., hos ego sermones lacessivi numquam Ci. ep., l. risum Q.

Opomba: Nenavaden inf. pr. pass. lacessīrī: Col., Ambr.

lance² [la:ns] prehodni glagol
prebosti (s sulico, kopjem), napasti
poetično vreči
medicina vrezati, razrezati z lanceto

lash² [læš]

1. prehodni glagol
bičati, šibati (tudi figurativno)
tolči ob; švrkniti
figurativno priganjati, razvneti, razvnemati, pobesniti, spraviti v bes
figurativno ostro kritizirati, bičati

2. neprehodni glagol
šibati, bičati (valovi, dež); švigati, švigniti, švrkati; udariti, napasti, bičati po (at)

the storm lashes the sea vihar biča morje
to lash the tail švrkati z repom
to lash o.s. into a fury pobesneti
to lash down liti (dež)
to lash into planiti v, izbruhniti
to lash out tolči okrog sebe; brcati, ritati (konj)
to lash out at šibati po kom

lay on

1. prehodni glagol
naložiti (kazen, davke); naložiti jih komu; nanesti (barvo); napeljati (vodo, plin); spustiti pse na sled

2. neprehodni glagol
napasti, udariti

to lay hounds on scent spustiti pse na sled
to lay it on naložiti jih komu
to lay taxes on obdavčiti kaj
to lay it on thick (ali with a trowel) laskati komu, pretiravati

let out

1. prehodni glagol
izpustiti, osvoboditi; pustiti koga uiti; izdati, izblebetati (skrivnost); podaljšati ali širiti (obleko); dati v najem
ameriško oprostiti koga nadaljne odgovornosti

2. neprehodni glagol
udariti s pestjo, tolči, napasti (at)
ameriško, pogovorno končati, prenehati

to let out at s.o. napasti koga (z udarci ali besedami)
to let out a reef popustiti pas (po obilni jedi)

lotíti se i lótiti se -im se
1. latiti se, prlhvatiti se: lotiti se dela
prihvatiti se posla; lotiti se popravila strehe
počeo je da popravlja krov, pristupio je opravci krova; pustil je šolo in se lotil kmetovanja
ostavio je školu te se primio poslova na poljoprivrednom gazdinstvu; spomladi se je zgodaj lotil vrta
u proljeće je rano počeo obrađivati vrt, baštu
2. napasti: trije so se ga lotili, pa je vse premagal
trojica su ga napala, a je sve savladao; večjih živali se podlasica ne loti
većih životinja lasica ne napada
3. spopasti: strah se me je lotil; lotil se ga je hud kašelj; ne vem, česa bi se prej lotil
ne znam gdje ću prvo; bolezen se ga je lotila
napala ga je bolest; večkrat se je koga dejansko lotil
više puta je koga izlemao

lunge² [ləndž] neprehodni glagol
suniti, zamahniti, napasti, navaliti (at na)
planiti, skočiti naprej; ritniti, ritati (out)

to lunge out at navaliti na koga (mečevanje)

make for neprehodni glagol
kreniti, odpraviti se kam; napasti, planiti na koga
navtika pluti proti; pripomoči k čem

the aerial makes for better reception antena zboljša sprejem

mob² [mɔb]

1. prehodni glagol
navaliti na koga ali kaj, napasti

2. neprehodni glagol
zbrati se (drhal), razsajati, razgrajati

mordeō -ēre, momordī, morsum (nam. *(s)mordéi̯ō; prim. skr. mardayati mleti, drobiti, gr. ἀμέρδω oropati, odvzeti, σμερδ-νός, σμερδ-αλέος strašen, stvnem. smerzan = nem. schmerzen boleti, ang. smart bister, premeten, pameten, pren. zajedljiv, piker, jedek, pekoč)

1. gristi, ugrizniti (ugrizovati), grizljati, žvekaje gristi, žvekati, žvečiti, jesti, (o)glodati: Enn. ap. Gell., Mart., canis timidus vehementius latrat quam mordet Cu., canes mordent Ci., pabula dente momordi O., vitem V., tunicatum cum sale caepe Pers.; preg. o umirajočih (= gr. ὀδὰξ λαζοίατο γαῖαν Hom.) humum ore momordit V. zagrizel je v zemljo = umrl je, šel je pod rušo; subst. pt. pf. morsī -ōrum, m ugriznjenci: morsi a rabioso cane Plin.; morsa -ōrum, n grižljaji = koščki: lanea Cat.; occ.
a) zajesti (zajedati) se, zaseka(va)ti se, zadreti (zadirati) se v kaj, prije(ma)ti, (z)grabiti: mordet fibula vestem O., laterum, iuncturas V., vomer mordet terram Plin., locus (sc. corporis), qui mucronem (sc. teli) momordit Cels. kamor se je zasekala ost, kamor se je zadrla ost, id, quod a lino mordetur Cels. kar (kjer) predre nit.
b) trdno se držati česa: fraxinus arentem mordebat humum Stat.
c) (o rekah) oplakujoč objedati kaj, oplakujoč se zajedati v kaj, pljuskati ob kaj: rura, quae Liris quietā mordet aquā H.
d) (o)žgati, ož(i)gati (o)smoditi, skeleti, ščemeti, zaje(ma)ti, prevze(ma)ti, napasti (napadati), poškodovati: urtica foliis non mordentibus Plin., radix gustu acri mordet Plin., m. oculos Plin., mordeat … fortior aura nemus Mart., aceto morderi Plin. čimžati (namakati) se, quia oleam momorderit aestus H., frigora parum cautos mordent H.

2. metaf.
a) ugrizniti (gristi) = ujesti (ujedati), zbosti (zbadati), ob(i)rati, opravljati, ogovarjati, obrekovati, udrihniti (udrihati) po kom, zabavljati čez koga ali kaj, po kom ali čem, prizade(va)ti, (u)žaliti, (u)žalostiti, (o)zmerjati; kako se je razvila metafora, kaže stavek: livor iniquo nullum de nostris dente momordit opus O. se ni lotila; od tod m. clanculum Ter., mordebere dictis O., mordear opprobriis H., iocus mordens Iuv. zajedljiva, valde me momorderunt epistulae tuae Ci. ep., conscientia mordet Aug. in pass. conscientiā mordeor Ci. vest me grize, peče, paupertas mordet Ci. ali mordet cura medullas O. grize, gloda, pekli, grudi, dolore mordeor O. boli me, scribis morderi te interdum, quod … Ci. ep. da te boli.
b) (duševno) zagristi se v kaj = držati se česa: hoc tene, hoc morde Sen. ph. tega načela se trdno drži.

Opomba: Star. pf. act. memordī: Gell.

move in neprehodni glagol
vselti se; napasti (on)

mug² [mʌg]

1. prehodni glagol
sleng fotografirati (zlasti zločince na policiji)
ameriško napasti, oropati (up)
guliti se (študent)

2. neprehodni glagol
sleng pačiti se
britanska angleščina guliti se (at)

nàgnuti nȁgnēm, nàgnuh nȁgnū in nàgoh nàže, nàgnuo -ula in nàgao nàgla
I.
1. nagniti: nagnuti bure, bačvu, krčag, čuturu, glavu
2. nagniti se: dan je nagao; sunce nagnulo k zapadu
3. ekspr. pripraviti koga do: nagnuti koga na pokajanje
4. ekspr. spustiti se v beg, pobrisati jo, ucvreti jo: dijete naže uza stranu, on naže bježati
5. napasti, navaliti: sad nagoše pješaci
6. nameniti se: kud si nagao?
II. nagnuti se
1. nagniti se: nagnuti se kroz prozor opasno je; nagnuti se nad bunar; nagnuti se napolje; dan se nagnu kraju; sunce se nagnulo k zapadu
2. drveti, pognati se: za njima nagla potjera

nàhrupiti -īm
1. prihrumeti: nahrupiti u sobu
2. navaliti, napasti: jedna poveća grupa nahrupi sa strane

nàjahati -šēm
I.
1. jahajoč naleteti na, zadeti ob: najahali su na vuka
2. prekriti: sante najašu jedna na drugu
3. pognati: najahati konja
4. napasti, vztrajno zahtevati kaj od koga
5. najahati kome za vrat sesti komu za vrat
II. najahati se najahati se, najezditi se

nakíjati nàkījām napadati, napasti: nakijati mnogo snijega

nalètjeti -tīm (ijek.), nalèteti -tīm (ek.)
I.
1. prileteti: naletješe oblaci
2. priteči: naletio je zec pred pušku
3. naleteti: naletjeti na čovjeka
4. zaleteti se: vlak je naletio na teretni vlak
5. pasti v: naletjeti na zasjedu
6. zadeti: naletjeti na neprijateljsku patrolu, stražu
7. napasti: neprijatelj je naletio na naše položaje
8. zleteti: kapa mu naletje na oči
II. naletjeti se naleteti se: ptica preletjela Sredozemno more, pa se naletjela

nàpadnuti -nēm napasti