Franja

Zadetki iskanja

  • urlare

    A) v. intr. (pres. urlo)

    1. tuliti, zavijati (žival)

    2. ekst. rjoveti, rjuti; kričati:
    urlare di dolore, di spavento kričati od bolečine, od groze

    B) v. tr.

    1. rjoveti

    2. peti na ves glas
  • víkati vîčēm, víči, víčūći, vîkāh vîkāše, vîkān -a
    1. kričati, vpiti: vikati na koga, zbog čega, po gradu; vikati jakim glasom
    2. klicati: vikati za pomoć, za kim
    3. pritoževati se: vojnici su vikali protiv menaže
  • vocear klicati, kričati, vpiti, dreti se; glasno prodajati
  • vociare

    A) v. intr. (pres. vocio)

    1. preglasno govoriti; kričati

    2. ekst.
    vociare su qcn., su qcs. čenčati o kom, o čem, opravljati koga

    B) m

    1. kričanje; hrušč

    2. ekst. čenče, opravljanje
  • vociferar kričati, vpiti
  • vociferare

    A) v. tr. (pres. vocifero) šušljati, podtikati

    B) v. intr. vpiti, kričati
  • vociferate [vousífəreit] neprehodni glagol & prehodni glagol
    glasno govoriti; vpiti, kričati, tuliti; zmerjati
  • vociférer [-re] verbe intransitif, verbe transitif vpiti, kričati, razgrajati

    vociférer des injures zmerjati, psovati
    vociférer contre quelqu'un vpiti na koga, kričati na koga
  • vōci-feror -ārī -ātus sum (vōx in ferre)

    1. strastno in kriče oglasiti (oglašati) se, glasno klicati, kričati, vpiti (in hrupeti), vreščati, na glas spregovoriti, svojo misel (svoje mnenje) o čem razode(va)ti, razkri(va)ti, razgrniti (razgrinjati): palam Ci., comoedus sermocinatur, tragoedus vociferatur Ap. lepo beseduje, lepo deklamira, vociferans: Quintili Vare, legiones redde! Suet.; z obj. (le n kakega pron. ali adj.) v acc.: si hoc nunc vociferari velim Ci., cum haec … omnes vociferarentur L., Canuleius pauca in senatu vociferatus L., talia vociferans V.; z de: his de rebus … neque satis libere me vociferari posse intellego Ci., vociferatusque de superbia patrum L.; z ACI: vociferantur … rem iudicari oportere Ci., Livius … vociferari vicisse Romanos L.; s finalnim stavkom: vociferari ut de re publica liceret dicere L.; z odvisnim vprašanjem: cum duces undique vociferarentur, quid starent L., vociferari Decius, quo fugerent L.; pass. brezos.: vociferatum (sc. est) fortiter L. klicalo se je, klicali so (to obl. lahko izpeljujemo tudi iz act. glag. vōciferō; gl. opombo spodaj).

    2. metaf. (o neživih subj.) glasiti se, oglasiti (oglašati) se, (za)zveneti, zazvene(va)ti: carmina … divini pectoris eius vociferantur Lucr., aeraque quae claustris restantia vociferantur Lucr., res ipsaque per se vociferatur Lucr. govori, glasno kaže, ratio tua coepit vociferari naturam rerum Lucr. glasno učiti. Act. soobl. vōci-ferō -āre -āvī -ātum: qui … vociferant saepe Varr. (o petelinih) glasno pojejo; morda od te soobl. tudi: vociferatum (sc. est) fortiter L. (gl. zgoraj pod 1. pass. brezos.).
  • vocinglear kričati, vpiti
  • vpíti vpíjem nedov., крича́ти -чу́ недок.; ввібра́ти, вбра́ти вберу́ док.
  • vríštati -īm
    1. kričati: vrištati od bola, od straha; dijete, vrišti
    2. vriskati: vrišti od zadovoljstva i previja se od smijeha
    3. rezgetati: što nam vrišti Damjanov zelenko
    4. ekspr. žvižgati: napolju je vrištao vjetar
    5. ekspr. pokati, regljati: mitraljez vrišti već od jutra
    6. cvrčati: vrišti užareno ugljevlje kad pada u vodu
    7. škripati: vrište brodovi na rijeci
    8. grmeti, bobneti, razlegati se: gromovi vrište
  • whoop [hu:p]

    1. samostalnik
    glasen krik, vpitje, krik in vik, kričanje; bojni krik, krik maščevanja
    pogovorno prebita para

    not worth a whoop počene pare ne vreden

    2. neprehodni glagol
    vpiti, kričati; sopsti, sopihati
    prehodni glagol
    zavpiti (kaj), kričati na koga, nahruliti (koga)

    to whoop it up ameriško, sleng razgrajati

    3. medmet
    hej! halo!

    whoop for...! naj živi...! živel...!
  • yatter [jǽtə]

    1. samostalnik
    škotsko vpitje, kričanje; blebetanje

    2. neprehodni glagol
    blebetati, brbljati, klepetati; kričati, vpiti
  • yell1 [jel]

    1. samostalnik
    krik, vrisk; bojni krik ali klic
    ameriško, šport vzklik bodrenja, navijanje (za)

    2. neprehodni glagol & prehodni glagol
    vpiti, kričati, vreščati, dreti se, tuliti; krohotati se

    she yelled with fear zavpila je od strahu
    to yell for ameriško, kanadsko, šport glasno navijati za
    to yell out krikniti, zavpiti
    prehodni glagol
    krikniti, zavpiti

    to yell out an order, an oath zavpiti ukaz, krikniti kletvico
    to yell a team to victory navijati za zmago kakega moštva
  • yip [jip] ameriško, pogovorno

    1. samostalnik
    krik; lajež, lajanje

    2. prehodni glagol & neprehodni glagol
    vreščati, kričati; tuliti, zavijati (o psu)
  • zbierá zbiér vt.

    1. kričati, vreščati; vpiti

    2. rigati
  • zetern kričati; usajati se
  • zigare v. intr. (pres. zigo) severnoital. kričati, jokati
  • zipàrati -ām (t. zyplamak) kričati, zijati: ona stade na sav glas ziparati