optābilis -e (optāre) vreden, da si ga človek (za)želi, zažel(j)èn, želje vreden: Sen. ph., quae vulgo expetenda atque optabilia videntur Ci., venit ecce optabile tempus O.; z zahtevnim stavkom: erat optabile (zažel(j)eno je bilo), ut populum comitem haberemus Ci.; komp. z inf. kot subj.: optabilius Miloni fuit dare iugulum P. Clodio quam iugulari a vobis Ci.; adv. komp. optābilius: Val. Max.
optō -āre -āvī -ātum, (frequ. glag. *opiō -ĕre)
1. izb(i)rati, (iz)voliti: Pl., Ter., Luc. ap. Non., Cat., Plin., Plin. iun. idr., pars optare locum tecto V., externos optare duces V., permissioque, ut ex collegis optaret, quam vellet, contra spem omnium L., Furium optavit L., illam matres optavere nurum (za snaho) V.; z odvisnim vprašalnim stavkom: ut optet, utrum malit cervices Roscio dare, an … vitam amittere Ci.
2. (za)želeti, hoteti, zahtevati, iskati, hlepeti: Pl., Ter., Varr., V., H., Stat., Vell. idr., illam fortunam Ci., necem O., mortem Ci., Sen. ph. želeti smrt, mortem viri (o soprogi) Lact., ab dis immortalibus tot et tantas res Ci., alicui mortem L.; z zahtevnim stavkom: Ter., mihi tellus optem prius dehiscat V., crescat tum civibus opto urbs O., optemus, ut eat in exilium Ci., optavit, ut in currum tolleretur Ci., ne quis iuvenum currat velocius, optat O., fulmen optare ne se attingat S. fr., o., ut ne … Ci.; z ACI: Enn. fr., Luc. fr., Ter., Sen. rh., spero et opto nobis hanc coniunctionem voluptati fore Ci., opto redargui me Ci., optant hoc fonte prohiberi posse oppidanos Hirt.; pri istem subj. z inf.: Pl., Ter., Sen. ph., etsi dimicare optaverat Hirt., hostes perdere prius quam perire optantes L., quis tam crudeles optavit sumere poenas? V. komu je srce dalo ...?, mihi optatum illud est, in hoc reo finem accusandi facere Ci. — Od tod
1. adj. pt. pf. optātus 3 zažel(j)en, všečen, prijeten, povšeč(i): Pl., Ter., O., H., Cat., Pr. idr., o. rumor Ci., quid optatius populo Romano accidere potuit? Ci., optatissimum Ambiorigi beneficium C., illi optatissimus fuit interitus Milonis Ci., optatissime frater Ci.; adv. optātē Lamp. po volji, zažel(j)eno, povšeči; subst. optātum -ī, n kar je zažel(j)eno, želja: Ter., optatum impetrare Ci., di tibi omnia optata offerant Pl., mihi in optatis est (z inf.) Ci. želim, optata furiosorum Ci. sanjarije, sanjarjenja, „gradovi v oblakih“; adv. abl. n optātō = adv. optātē: Ci. ep., Ter., Pl., velut optato ventis coortis V. kakor na zahtevo.
2. adj. pt. fut. pass. optandus 3 ki si ga je treba želeti, želje vreden, vreden, da si ga kdo poželi: Pl., Ter., Sen. ph. idr., eis otium divitiaeque, optanda alias, oneri miseriaeque fuere S. stvari, ki si jih sicer ljudje želijo, misera quidem res, sed optanda Seleuco fuit Iust., optandum est, ut … Ci., Iust., Plin. iun. gre si želeti, želeti si je, treba si je želeti, optandum est, ut ne … Ci.; subst. pl. n: virtus, gloria atque alia optanda bonis S.
Opomba: Star. cj. pf. optassis: Pl.
osar upati si, drzniti si, predrzniti se, osmeliti se
osare v. tr., v. intr. (pres. ōso) upati si, drzniti se
osèhiriti -īm, osehíriti osèhīrīm (t. sejir, ar.) ogledati si: kada sultan osehiri Aliju
oser [oze] verbe transitif drzniti si, upati si, imeti pogum, dovoliti si
c'est un homme à tout oser ta človek si vse upa
si j'ose le dire če smem to reči
osé-je? smem?
òsmjeliti se -īm se (ijek.), òsmeliti se -īm se (ek.) opogumiti se, drzniti si
osnován (-a -o) adj.
1. creato, istituito, fondato
2. osnovan na basato, che si fonda su; che si rifà, si ispira a:
delo je osnovano na ljudski motiviki l'opera si ispira a motivi popolari
3. fondato, attendibile, plausibile:
sum ni osnovan il sospetto è infondato, privo di fondatezza
ostení -ésc vi./vt./vr.
1. utruditi (se), izčrpati (se)
2. truditi se, prizadevati si
osvjètlati -ām (ijek.), osvètlati -ām (ek.)
I. osvetliti, narediti svetlo: osvjetlati obraz, čast
II. osvjetlati se pridobiti si (izgubljeno) čast
osvòjiti òsvojīm
I.
1. osvojiti: osvojiti što od koga
2. zavzeti: osvojiti tudu zemlju, tvrdavu
3. pridobiti si: osvojiti čiju naklonost
4. prevzeti: osvojilo ga vino; osvojio me san
II. osvojiti se stopiti s kom v sorodstveno razmerje, v svaštvo: osvojiti se s kim
òtimati -ām -mljēm
I.
1. uzurpirati, s silo si prilaščati: otimati što od drugoga
2. ugrabljati: neka znadeš da ti paša otimlje djevojku
II. otimati se
1. trgati se za kaj: otimati se o vlast; momci se otimlju o djevojku
2. braniti se, izmikati se: ako bi te htjeli odvesti, otimlji se; vidim da se otimaš te nećeš to učiniti
3. potegovati se: ta tri debla otimlju se za prvenstvo što se tiče ogromnosti i veličine
ōtior -ārī -ātus sum (ōtium) privoščiti si počitek (oddih, mir, prosti čas), počivati, prost (brezdelen, brez dela) biti, praznovati, preda(ja)ti se brezdelju, čas prodajati, lenariti (ne v slabem pomenu), lenobo pasti: cum se Syracusas otiandi, non negotiandi causā contulisset Ci., domesticus otior H. doma pasem lenobo, Baiis remotis arbitris otiabar Symm.
otpr̀titi -īm odgaziti po snegu, oditi in si delati gaz skozi sneg: nije mi bilo lako otprtiti, staza je bila sasvim zatrpana