Franja

òbiti ȍbijēm
1. vlomiti: obiti radnju vlomiti v trgovino; obiti bravu, vrata
2. zlomiti: obiti okove
3. pobiti: grad je obio vinograde
4. obiti: obiti sanduk željezom
5. odbiti: obiti volovima rogove
6. pretolči, z udarci poškodovati: obili su mu bubrege tako da je krv tekla od njega
7. omlatiti: obiti pšenicu
8. obhoditi: obio je mnogo svijeta; obila je sav komšiluk
9. obrusiti si noge: obiti noge
10. ekspr. hoditi okrog tujih pragov, tujih vrat in prosjačiti: obiti pragove, tuda vrata

objásniti òbjāsnīm, objàsniti -īm (rus.)
I. pojasniti, razložiti: objasniti situaciju
II. objasniti se
1. pojasniti se, razložiti se
2. pojasniti si, priti si na jasno: on se objasnio sa susjedima
3. postati jasno: njemu se objasnila istina kako je očajno živjeti u gradu

objašnjávati -jàšnjāvām, objašnjívati -jàšnjujēm
I. pojasnjevati, razlagati
II. objašnjavati se pojasnjevati si, pričkati se

oblikujóč (se) (-a -e (se))

A) adj. che forma, che si forma

B) (v adv. rabi) formando, formandosi

oblòžiti òbložīm
1. obložiti: obložiti daskama
2. oviti: obložiti krpom
3. narediti si ovitek, obkladek: obloži glavu krastavcima i poveže maramom
4. pokriti: iz pepela izvadi kolačić proje obložen orahovim lišćem

ob-nītor -nītī -nīxus (-nīsus) sum (ob in nītī)

1. upreti (upirati) se, opreti (opirati) se, potisniti (potiskati), pritisniti (pritiskati) na (v, ob) kaj, proti čemu: Q., trunco (dat.) arboris V., obnixo genu scuto (dat.) N. s kolenom uprtim v ščit, upirajoč koleno v ščit, scutis corporibusque ipsis obnixi L., stabili gradu obnixus L., portam torquet obnixus umeris V., stant obnixa omnia contra V. vse se trdno upira drugo v drugo.

2. upreti (upirati) se, zoperstaviti (zoperstavljati) se, nasprotovati komu, čemu, braniti se česa, boriti se proti, postaviti (postavljati) se po robu čemu: venti obnixi lacerant nubila Stat., nec obniti contra sufficimus V., nec omisit Silanus obniti T.; z dat.: videntur navigia … obnitier undae Lucr., o. trahentibus T., consilio ali manu hostibus T.; metaf.: frustra obnitente T., obnitente vi animi Vell.; z dat.: mens obnixa malo Val. Fl., o. muneribus alicuius T., ne dux quidem obniti adversis T., o. adversus avaritiam Aug.

3. na vso moč si prizadevati, se truditi, delati pri čem, za kaj, proti čemu: Pauli victoriam impedire Vell., cum saepe obnitens repugnasset Vell. — Od tod adj. pt. pf. obnīxus 3, adv. -ē stanoviten, vztrajen, trden, odločen: obnixus corde curam premebat V., obnixi frangunt mala murmura dentes V., obnixus animus ad perpetiendos cruciatus volnerum aut ignium Sen. ph., obnixum silentium tolerans Ap., obnixus mugitus Ap., obnixā fronte Aug. s trdim (= trmastim, svojeglavim) čelom, omnibus obnixe opibus nostrum nos officium meminisse Pl., manibus pedibusque obnixe omnia facere Ter., manibus pedibusque obnixe omnia facere T. vse žile (moči) nape(nja)ti, obnixe oboedire L., meus animus meomet dolori obnixe oppositus Fr., colloquia petere obnixe Amm., obnixe inflexibilis mansit Amm., obnixe deprecari, ne … Symm., aliquem obnixe petere, ut … Hier.; z inf.: obnixi non cedere V. trdno odločeni ne umakniti se, trdno odločeni, da se ne umaknejo; adv. acc. n.: obnixum taces Aus.

obráben (-bna -o) adj. che si consuma, che si logora:
obrabna odpornost resistenza al logorio

obrèći obrèčēm, òbrečēm, òbreknēm, obrèci, obrèkoh obrèče in obrèknuh òbreknū, òbrekao obrèkla, obrèčen -èna in òbreknūt -a dial.
I. obljubiti: bolje je ne obreći nego riječ ne održati
II. obreći se obljubiti, obljubiti si: oni mu se obreku da će to učiniti; tu su se zagledali i obrekli jedan drugom

ob-sole-faciō -ere -fēcī -factum (ixpt. iz obsolēre in facere; prim. obsolēscō) izrabiti (izrabljati), obrabiti (obrabljati): ne illam vis temporis et vetustatis obsolefaceret longitudo Arn.; nav. pass. obsole-fīō -fierī -factus sum izrabiti (izrabljati), obrabiti (obrabljati) se, metaf. = nakopa(va)ti si sramoto, doživeti (doživljati) sramoto (osramočenje), osramotiti se, izgubiti (izgubljati) ugled, veljavo ali sijaj, propasti (propadati): rivi non operā obsolefacti Sen. ph., toga obsolefacta Val. Max. oguljena, in homine turpissimo obsolefiebant dignitatis insignia Ci., auctoritas obsolefacta Sen. ph., ne paterentur nomen obsolefieri Suet.

obtain [əbtéin]

1. prehodni glagol
dobiti, doseči, pridobiti, preskrbeti si, prejeti; doseči (svojo voljo, željo)
ekonomija doseči (ceno)

2. neprehodni glagol
obstajati, biti priznan, biti veljaven

pravno to obtain by false pretence z zvijačo priti do česa
the custom obtains običaj je v navadi

obžalujóč

A) adj. che deplora, che si rammarica

B) obžalujóč (v adv. rabi) deplorando

oc-cupō -āre -āvī -ātum (ob in capere)

I.

1. zavze(ma)ti, zasesti (zasedati), vzeti (jemati), osvojiti (osvajati): Iust., Suet. idr., loca superiora, culmina Alpium C., urbem L., qui Thermopylas occuparunt N.; z abl. instrumenti: Anconam cohortibus Cu., curiam armatis hominibus Ci., urbem viribus V. s silo, Italiam praesidiis Ci.; occ.
a) obda(ja)ti, zastaviti (zastavljati), obložiti (oblagati), obkladati, polniti, napolniti (napolnjevati) s čim: urbem tectis Cu., aedificiis L., polum atrā nube H., aream fundamentis L., caementis mare H., navem frumento Auct. b. Afr.
b) zavze(ma)ti: urbs oram freti occupat Mel., superna litora Padus occupat Mel.
c) prije(ma)ti se, lotiti (lotevati) se česa, naložiti (nalagati) se na kaj: crustae occupant intus vasa omnia, in quis aquae fervent Plin.

2. polastiti (polaščati) se česa, lastiti, prilastiti (prilaščati) si, prisvojiti (prisvajati) si, osvojiti (osvajati), zasesti (zasedati) kaj: tyrannidem Ci., regnum in suā civitate C. ali regnum Romae Ci. nasilno se polastiti kraljeve oblasti, naves C. prevzeti, odvzeti, feram Cu. ujeti, cibum Cu. najti (najdevati), dobi(va)ti; pesn.: Phaëthon currum occupat O. stopi na voz, occupat Aeneas aditum V. steče skozi vhod = vstopi, navis, occupa portum H. glej, da osvojiš pristan = da pripluješ v pristanišče; occ. polastiti (polaščati) se kake osebe, napasti (napadati), naskočiti (naskakovati), prestreči (prestrezati) koga, udariti na koga, po kom: L., O. idr., Lyncea gladio occupat V., vulnere accepto occupatur C. ga ujamejo, venienti Ebuso plagamque ferenti occupat os flammis V. zažene mu goreče poleno (gorečo glávnjo) v obraz, manicis iacentem occupat V. dene v spone, uklene, mors aliquem occupat Ter., Cu. ujame, dobi, preseneti.

3. metaf.
a) lotiti (lotevati) se, polastiti (polaščati) se česa, prevze(ma)ti kaj: proximum quodque verbum Q. pobrati, oprijeti se, carnificis manum Cu. posegati v rabljevo opravilo (pravico), o. oculos Sen. ph. prikupiti se očem, aures falsis criminibus Cu. ali fama aures occupat V. (na)polniti (napolnjevati), animos magnitudine rei Ci., validioris gratiam Cu. prikupovati se mogočnejšemu, o. admirationem Sen. ph. izsiliti (izsiljevati), proximos illi tamen occupavit Pallas honores H. prvo častno mesto za njim (je zavzela =) zavzema Palada, caligo occupat rem publicam Ci.; poseb. o čustvih, afektih obiti (obhajati), prevze(ma)ti, popasti (popadati), spreleteti (spreletavati), obvlad(ov)ati, navda(ja)ti s čim: Gell., rabies occupat animum Cu., timor occupat exercitum C., occupati metu Cu., pallor occupat ora, tremor artus V. spreleti, pavor occupat animos L., mentes occupat superstitio Ci.; prim. anteoccupātiō.
b) opravljati, delo (opravek, posel) da(ja)ti, imeti delo (opravek, posel) s kom, a čim, da(ja)ti komu narediti (delati): Ter., fortium virorum manūs Cu., in mentem venit LXIII annos aeque multa volumina occupasse mihi L., occupat res hominum cogitationes L. daje ljudem dosti misliti, jim dela preglavice; pass. occupatum esse aliquā re imeti delo (opravka, posla) s čim, opravljati kaj, ukvarjati se s čim: N., homines occupatos hac re Pl., occupatus variis cogitationibus iudex Q., in patriā delendā occupatum et esse et fuisse Ci., occupati aliorum rerum curā L. v skrbeh za druge stvari; prim. spodaj occupātus 3; occ. α) (denar) naložiti (nalagati): pecuniam in pecore Col., pecuniam grandi fenore Ci. z visokimi obrestmi, magnae res in vestris vectigalibus exercendis occupatae Ci., o. pecunias apud aliquem Ci. β) occupatum esse in aliquā re biti (za)obsežen (zajet) v čem: res enim sunt parvae, prope in singulis litteris atque interpunctionibus occupatae Ci. γ) ovreti (ovirati): profluvium sanguinis occupat secantes Cu., ministeria aestu occupantur Cu.
c) pospešiti (pospeševati), (po)hiteti, hitro izvršiti (izvrševati): facinus, transitum Iust., preces Sen. tr., mortem manu Pl. —

II. prehite(va)ti, prestreči (prestrezati), preteči (pretekati) koga (prim. praeoccupō): Pl., solis ortum Cu., Amyntam patefactis insidiis occupavit Cu., (sc. navis) occupat ante egressas rates O., occuparat alter, ne primus forem Ph., Volteium occupat Philippus et salvere iubet prior H., Ahala Sp. Maelium regnum appetentem occupatum interemit Ci.; abs.: albati equo Corace occupavere Plin. so bili daleč spredaj; od tod = prvi kaj storiti: iuvenem occupat Val. Fl. ga prvi nagovori, „num quid vis?“ occupo H. ga prvi nagovorim (vprašam); z inf. = zače(nja)ti: Enn. fr., H., Sil., occupant bellum facere L., occupat in Siciliam transire L., occupabo adire Pl. prvi hočem iti proti njemu. — Od tod adj. pt. pf. occupātus 3 zaseden, zaposlen, opravljajoč kaj, ukvarjajoč se s čim, obložen z delom, ki ima delo (opravek, posel) (naspr. otiosus, vacuus): si occupati civibus profuimus, etiam otiosi prosimus Ci., occupata est Pl. ima opravke, homo occupatus Sen. ph.; oxymoron: ardaliones occupati in otio Ph. zaposleni brezdelneži; occ.: o. in eo, ut bellum duceret N., in metendo occupati C., qui in eo studio occupati sunt Ca. ki se ukvarjajo s tem, o. in apparatu nuptiarum Iust., in aliis rebus Ci., in quo animum debeat habere occupatum Ci. na kar mora paziti (biti pozoren), Semiramis circa cultum capitis sui occupata Val. Max., circa consularia occupatus comitia Sen. ph., inter pectinem speculumque occupati Sen. ph.; z inf.: quamquam negotium est, si quid vis, non sum occupatus umquam amico operam dare Pl. utegnem prijatelju vselej ustreči, imam za prijatelja vedno čas.

Opomba: Star. cj. pf. occupassis -it itd.: Pl.

odàhnuti òdahnēm oddahniti si: odahnuti od truda

oddaljujóč se (-a -e se)

A) adj. che si allontana

B) oddaljujóč se (v adv. rabi) allontanandosi

odmirajóč (-a -e) che deperisce, che muore, che si estingue

odpočíti se i odpočíti si otpočijem se i si, odpočiniti -em odmoriti se, počinuti, otpočinuti: duševno in telesno se odpočiti; zemlja se pozimi odpočije; odpočiti si noge, oči; odpočiti noge

òdumiti -īm opustiti namen, premisliti si: on je odumio što je naumio

odúšiti òdūšīm
1. spustiti sapo, zrak: odušiti gumu Zastave 101
2. oddahniti si: ne daju sluzi da oduši; puška pušci ne da da oduši
3. ekspr. dati si duška: slab čovek pri muci i na boga ropće, pak jer bogu ne može ništa, oduši na brata ili na ženu

odvrnljív (-a -o) adj. che si può impedire, prevenibile; replicabile

of-fendō -ere -fendī -fēnsum (ob in *fendere; prim. de-fendō)

I. intr.

1. trčiti (trkati), zade(va)ti ob kaj: dens offendit solido (dat.) H. zadeva ob kaj trdega, grize v trdo, qui in tantis tenebris nihil offendat Ci.

2. metaf.
a) z zadetjem ob kaj (u)trpeti (imeti) škodo, poškodovati se (v vojni), biti poražen, doživeti (doživljati) nezgodo, ponesrečiti se: Ph., naves in redeundo offenderunt C., in quibus (sc. aquis) offendit naufraga puppis O., quoties culpā ducis … in exercitu esset offensum C. je kaj spodletelo, viri fortes in periculo offendunt Ci., Atilius offendit primo accessu ad Africam L. je imel nesrečo, apud iudices offendisti Ci. = bil si obsojen, tako tudi: cum multi viri fortes offenderint Ci.
b) zade(va)ti ob kaj (npr. ob kak zakon), (pre)kršiti kaj, (pregrešiti se) grešiti, zakriviti kaj, narediti (delati) napako, (z)motiti se, ne(je)voljo vzbuditi (vzbujati): L., in eo … offenderat, quod … N., in quo ipsi offendissent Ci., cum intellegeret se apud ipsam plebem offendisse de aerario Ci. ep.
c) spotakniti (spotikati) se ob koga, kaj, razhuditi (hudovati) se nad kom (čim), nezadovoljen biti s kom (čim), imeti komu kaj (po)očitati: Gell., si Caesarem probatis, in me offenditis C., si in me aliquid offendistis, cur non in meo capite luitur? C.; pass. brezos.: in eis offenditur Ci.
d) pohujšljiv, spotikljiv, neprimeren, nespodoben, nevšečen biti, v oči bosti, v oči biti, pozornost vzbuditi (vzbujati): Q., cum consulare nomen offenderet L., ne quid ipse offendam Ci. —

II. trans.

1. trčiti s čim ob kaj, udariti (se), zadeti (se) s čim ob (v) kaj, z zadetjem ob kaj poškodovati se, poškodovati si kak telesni del: Auct. b. Hisp., Col., Plin., Mart., Lucr. idr., pedem offendere Val. Max. ali pedem suum ad lapidem o. Vulg. udariti z nogo (ob kamen), pes offensus O. noga, s katero se je kdo udaril, o. aliquem pede Pl. zadeti koga z nogo, o. caput ad fornicem Q. udariti z glavo ob obok, capite graviter offenso L. s hudo poškodbo glave, offenso sento praebuit sonum L. ob katerega je zadel, o. lapidem Ap. ob kamen, latus Ci. poškodovati si stran (telesa), vocis offensa imago V. odbiti jek, odmev; potem sploh kak telesni del ali telo težiti, trapiti, mučiti, trpinčiti, nadlegovati, nadležen (v nadlego) mu biti: colorum claritas aciem oculorum offendit Plin., polypodion offendit stomachum Plin., corpus offensum est Cels. je oslabelo, bolno.

2. metaf.
a) zade(va)ti, naleteti (naletavati) na koga, nameriti na koga (kaj), sreč(ev)ati, naj(deva)ti koga (kaj): cum aliquem offensum forte fortunā videret N. na katerega se je bil nameril; z dvojnim acc.: Pl., omnes imparatos N., templum nondum perfectum offenderant Ci.; z adv. določilom: cum ad villam venisset et omnia aliter offendisset ac iusserat Ci.
b) žaliti, razžaliti, užaliti, prizade(va)ti, omrazíti (omráziti): O., Iust., Sen. ph., sermones … tuam existimationem … non offendunt Ci. ep., Pompeium non offendit N., ita vixit, ut offenderet sciens neminem Ci., honestius putabat offendere quam odisse T., eos splendor offendit Ci., id, quod offendit Etruscos L., o. animum alicuius Ci., offendit ea res Etruriae populorum animos non maiore odio regni quam ipsius regis L. to je razžalilo narode Etrurije, ker so sovražili kralja samega prav tako kot kraljestvo; toda offendere animum in aliquo Ci. zameriti komu; med. offendi = za zlo vzeti (jemati), zameriti (zamerjati) kaj, čemeriti se, postati (biti) čemeren, vzne(je)voljiti se nad čim: non ego paucis offendar maculis H., offendi fidis medicis H.; z ACI: ut non offendar surripi (sc. ista munera) Ph., offendebatur (ni trpel) componi aliquid de se Suet. — Od tod adj. pt. pf. offēnsus 3

1. razžaljen, užaljen, nevoljen, (vz)nejevoljen, razkačen, razsrjen: O., propter eas res fuerant tibi offensi Ci., offensā in eum militum voluntate N. vojaki so kazali svoj srd nad njim, offensus crudelitate Iust., nullis tamen offensior (po nekaterih izdajah infensior) quam vernaculis Suet.

2. spotikljiv, neprimeren, nespodoben, zoprn, mrzek: forma semel offensa H., o. argumentum Ci., civibus (dat.) suspectus tam graviter atque offensus Ci., populo nos offensi invisique fuimus Ci.; subst. offēnsum -ī, n spotika, pregrešek, prekršek, napaka: offensum est, quod eorum, qui audiunt, voluntatem laedit Ci.