Franja

namlátiti nàmlātīm
1. namlatiti: namlatiti velike količine pšenice, graha
2. ekspr. namlatiti, premagati: namlatiti neprijateljski odred
3. ekspr. nabrati si: namlatiti pare, mnogo novaca

nanašajóč se (-a -e se)

A) adj. che si riferisce, che riguarda; riferibile

B) nanašajoč se (v adv. rabi) apportando, applicando

nȁpolica ž, nàpolica ž
1. spolovina, pogodba med lastnikom in obdelovalcem zemlje ali rejcem živine, da si bosta pridelke ali prirejo delila na pol
2. soržica

născocí -ésc vt. izmišljevati si, izmisliti si

nasitljív (-a -o) adj. che si sazia (presto); saziabile

nàskaliti se -īm se dial. zadreti si trščico: ako se naskališ, treba iglom iščeprkati ono što je u rani

naskŕbiti nàskr̄bīm dial. naskrbeti, priskrbeti si

nasláditi nàslādīm (se) nasladiti (se), pripraviti si naslado, užitek

nastajajóč (-a -e) adj. che si fa, che si crea, si forma; in fieri; insorgente

nastàjati nastòjīm prizadevati si, gledati, brigati se: uvijek je nastajao da mu sin bude valjan; nastajao je oko toga da...

nastajávati -stàjāvām prizadevati si

nástojati -īm
1. prizadevati si: odbrana, obrana nastoji zadržati napadače
2. insistirati, vztrajati pri čem: on nije znao kako da nastoji nasvom pravcu
3. paziti, nadzorovati: kršćanin radi sam, ali ga uvijek nastoji agin momak
4. negovati, streči: samo je nastojala svoju bolesnu majku

natklòniti nàtklonīm
I. zasenčiti si: natkloniti oči rukom
II. natkloniti se nagniti se nad kom

natòvariti -īm
I.
1. naložiti: natovariti kola
2. naprtiti si: natovariti sebi posao i brige
3. otovoriti: natovariti konja, sebe stvarima
4. nakopičiti: kubizam natovari u slikarstvu mnogo nedonoščadi
5. ekspr. speljati na led, nasankati, ukaniti
II. natovariti se
1. otovoriti se, natovoriti se
2. ekspr. nabasati se, najesti se

natrésati nàtrēsām
I. iztresati: natresati posteljicu na verandi
II. natresati se
1. otresati si, otrkavati si čevlje
2. ekspr. stresati jezo nad kom: svaka dronja se natresa nad nama

naùzimati -ām
I. najemáti: nauzimati veću količinu stvari
II. nauzimati se najemáti si

nāvigō -āre -āvī -ātum (iz *nāv-agos: nāvis in agere; prim. gr. ναυαγός, jon. ναυηγός ladjevodja, kapitan)

I. intr.

1.
a) (o osebah) voziti se na ladji (z ladjo), ladjati, pluti, jadrati: Cels., Sen. rh., Sen. ph., Mel., Q., Icti., Lact. idr., n. caute, non temere, periculose Ci., decem navibus Ci., plenissimis velis (z razpetimi jadri, pren.) Ci., in alto, in fero mari, incerto cursu, hieme maximā Ci., in Asiam navigare Ci., nactus idoneum tempus ad navigandum C., qui in navigando se, quam navim, mavult incolumem Corn., naviget Anticyram H.; preg.: in portu navigo Ter. na varnem sem; pass. impers.: iis ventis istinc navigatur Ci., in provincia … navigandum fuisse Ci., ratibus adhuc navigatur Q.
b) (o ladjah) (od)pluti: Dig., decrevimus, ut classis in Italiam navigaret Ci., in portu Syracusano piraticus myoparo navigavit Ci., mediis tua pinus in undis navigat Q., naviget hinc aliā iam mihi linter aquā (pren.) O.
c) (o blagu) voziti se = biti prevažan (po morju, po rekah): ipsae merces periculo creditoris navigent Dig.

2. occ.
a) spustiti (spuščati) se v (na) morje, odpraviti (odpravljati) se z ladjevjem, odpluti, odriniti, odjadrati: eo tempore praetores navigare consuerant Ci., idonea ad navigandum tempestas C.
b) ladjariti, ukvarjati se s pomorsko trgovino: Vop. (Probus 23, 3).

3. metaf.
a) (o vojni na morju): celeriter Pompeio duce tanti belli impetus navigavit Ci. hitro je tako močno ladjevje odrinilo na morje v spopad, Regulo duce iam in Africam navigabat bellum Fl. vojna na morju se je pod Regulovim poveljstvom že pomikala proti Afriki.
b) plavati: „iam certe navigat,“ inquam, „lentaque dimotis bracchia iactat aquis“ O. —

II. trans.

1. pluti, jadrati, voziti se čez kaj, prepluti kaj, prejadrati kaj, ládjati: terram Ci., Tyrrhenum aequor V., aequor Ionium O., Atlanticum mare Sen. ph., Oceanum Sen. rh., Oceanum septemtrionalem Suet.; v pass.: totus hodie navigatur Occidens Plin., urbs pensilis subterque navigata Plin. viseče mesto, pod katerim je mogoče pluti, Nilus non statim navigari facilis Mel., non navigata maria transgressus est Mel. še ne prepluta, lacūs Romanis classibus navigati T.

2. s plovbo si pridobi(va)ti, priskrbeti (priskrbovati) si, oskrbeti (oskrbovati) se s čim: quidquid homines arant, navigant, aedificant, virtuti omnia parent S. kar koli si človek pridobi z oranjem, plovbo, gradnjo, je odvisno od njegove vrlosti.

navínuti nàvīnēm
1. naviti: navinuti stroj
2. napeti: navinuta kubura
3. zviti si: navinuti nogu

navláčiti nàvlāčīm
I.
1. vlačiti na
2. oblačiti: navlačiti navlaku na jastuk, rukavice na ruku
3. privlačiti
4. brusiti: navlačiti nož, brijački nož
5. prevlačiti: navlačiti magnet
6. preoblačiti: navlačiti postelju
7. nakopavati si: navlačiti bolesti
II. navlačiti se
1. oblačiti se
2. zbirati se: oblaci se navlače
3. ekspr. dajati se, trgati se: navlačiti se s djecom

navúći navúčēm, oni navúkū, vel. navúci, navúikoh nȁvūče, nàvūkao navúkla, navúčen -a
I.
1. obleči: navući lijepe haljine
2. obuti: navući nove cipele
3. preobleči: čisto navučena postelja; navući navlaku na jastuk
4. pomakniti, potisniti: marama joj je bila navučena na čelo
5. nabrusiti: navući brijački nož; navući nož
6. potegniti: navući pokrivač preko glave
7. navleči: navući kamenje
8. nasršiti: navući obrve
9. natakniti: navući šešir na glavu
10. nakopati si: navući bolest, mržnju svojih drugova, na sebe sramotu, sebi bijedu na vrat
11. izzvati: to će im navući rat
12. speljati: navući koga na tanak led
II. navući se
1. obleči se
2. namučiti se: dosta sam se navukao kapetanovih kofera
3. narediti se: u sobi se navuče čitav suton
4. navuklo se oblačje pooblačilo se je; navukao ti se oblak na čelo zmračilo se ti je čelo