Franja

Zadetki iskanja

  • kȉtkati -ām trgati, vlačiti za: žene su kavaljerima kitkale brke
  • lécati lêcām (se) vlačiti se (bolan), bolehati; i tako leca čovjek, pa najzad ispusti dušu; jedva se malo pridiže, ali se i poslije dugo lecao i najzad umro
  • lúnjati lûnjām
    I. postopati, pohajkovati: lunjati po gradu, kao pseto bez gose
    II. lunjati se
    1. postopati, pohajkovati: lunjati se po kafanama, kavanama
    2. vlačiti se, vleči se, težko hoditi lunja se ona i kašljuca
  • lupor -ārī (lupa) z javnimi hotnicami (blodnicami, vlačugami, prostitutkami) nečistovati, vlačugati se, vlačiti se, kurbati se: Atta fr., Luc. fr.
  • mitschleppen nositi s seboj, vlačiti s seboj
  • mlátiti mlâtīm, mlȃćāh -āše, mlátio -ila, mlȃćen
    I.
    1. mlatiti: mlatiti pšenicu, praznu slamu, gloginje mlatiti prazno slamo
    2. klatiti: mlatiti jabuke, kruške, orahe
    3. tepsti, tolči, biti: mlatiti jadnu životinju; mlatiti koga toljagom tepsti koga z gorjačo; Srbi su mlatili Turke da se gora orila
    4. mahati, kriliti, bingljati: mlatiti rukama, nogama sjedeći na klupi
    5. majati: jugovina je mlatila vrhovima šume
    6. gobezdati: ne mlatite pred djecom koješta
    II. mlatiti se
    1. tepsti se: mlatiti se s djecom iz komšiluka
    2. potikati se, postopati: mlatiti se po svijetu; kelner se mlatio po lokalu
    3. plahutati, plahetati: odijelo se mlati oko struka kad djevojka brzo ide
    4. ekspr. vlačiti se: Stepan je naš sused, i ja neću dopustiti da se ti s njegovom ženom mlatiš
  • nachschleppen vleči/vlačiti za (seboj, kom)
  • nadbíjati nàdbījām
    I.
    1. obvladovati: nadbijati koga, tugu
    2. tekmovati: nadbijati na dražbi
    II. nadbijati se
    1. skušasti se, tekmovati: tri pastira nadbijaju se sa tri vlašića
    2. ekspr. poditi se, vlačiti se: magle se nadbijaju po dolinama
  • navláčiti nàvlāčīm
    I.
    1. vlačiti na
    2. oblačiti: navlačiti navlaku na jastuk, rukavice na ruku
    3. privlačiti
    4. brusiti: navlačiti nož, brijački nož
    5. prevlačiti: navlačiti magnet
    6. preoblačiti: navlačiti postelju
    7. nakopavati si: navlačiti bolesti
    II. navlačiti se
    1. oblačiti se
    2. zbirati se: oblaci se navlače
    3. ekspr. dajati se, trgati se: navlačiti se s djecom
  • plod2 [plɔd]

    1. neprehodni glagol
    vleči se, vlačiti se, s trudom hoditi (along, on)
    figurativno truditi se, garati, guliti se (at, on, upon)

    2. prehodni glagol
    s trudom si utirati pot (to plod one's way)
  • podvláčiti pòdvlāčīm
    I.
    1. vlačiti pod, podvlačiti: podvlačiti sanduke pod krevet
    2. spodvijati: podvlačiti rep, noge
    3. podčrtavati: podvlačiti tekst u knjizi
    4. naglašavati, poudarjati: podvlačiti pojedine riječi u rečenici
    5. ekspr. podvlačiti pod koga meku postelju prilizovati se, dobrikati se komu
    II. podvlačiti se ekspr. lesti: podvlačiti se komu pod kožu
  • prolúnjati se pròlūnjām se začeti postopati, začeti se vlačiti
  • provláčiti pròvlāčīm
    I.
    1. vdevati: provlačiti konac u iglu
    2. prevlačiti: provlačiti britvu po remenu
    3. vlačiti skozi
    II. provlačiti se
    1. vleči se: ta se misao provlači kao crveni konac kroz sve događaje
    2. vlačiti se skozi
  • pull about prehodni glagol
    grobo ravnati s kom, vlačiti koga (kaj) okrog
  • remorquer [rəmɔrke] verbe transitif, marine, automobilisme vleči (za seboj); familier vleči, vlačiti s seboj (osebo)

    l'avion remorque un planeur letalo vleče jadralno letalo
    le camion remorque une voiture en panne tovornjak vleče avto v okvari
    se laisser remorquer par quelqu'un (figuré) pustiti se vleči, voditi od koga
  • scortor -ārī (scortum) kurbati se, vlačugati se, vlačiti se, kurbariti, nastavljati se, prostituirati se: quando me cum pariter potant, pariter scortari solent PL., annos gnatus sexaginta qui erit siquem scibimus seu maritum siv[e] hercle adeo caelibem scortarier PL., edunt, bibunt, scortantur PL., non est flagitium, mihi crede, adulescentulum scortari, neque potare TER., scortari crebro nolunt, nolunt crebro convivarier, praebent exigue sumptum TER., scortari est s[a]epius meretriculam ducere, quae dicta a pelle: id enim non solum antiqui dicebant scortum VARR., nam specula in cubiculo scortans dicitur habuisse disposita SUET., nec te conscientia stimulat, sed affectione calcata inter lanceas et gladios istos scortari tibi libet? AP.; subst. pt. pr. scortantes kurbajoči se, kurbirji, vlačugarji, blodníki: scortantes et meretricantes AUG., scortantes cum meretricibus VULG.

    Opomba: Inf. pr. scortarier: PL.
  • smúcati se smûcām se
    1. smukati se: svaki se bogovetni dan smucao po njihovoj kući
    2. vlačiti se, klatiti se: smucati se kojekuda po svijetu
    3. drsati se
  • švalèrati se -ām se, švalèrisati se -išēm se ekspr. ljubimkati, vlačiti se, vlačugati se
  • trimbaler [-bale] verbe transitif, familier povsod vlačiti s seboj; premeščati

    se trimbaler (populaire) premeščati se
    se trimbaler en voiture prevažati se z avtom
  • trôler [trole] verbe transitif, populaire s seboj vlačiti; verbe intransitif potepati se, potikati se, klatiti se okrog