Franja

ob-rogō -āre -āvī -ātum (ob in rogāre) da(ja)ti protipredlog, da(ja)ti nasproten nasvet, star zakon spremeniti (spreminjati) ali popolnoma razveljaviti (razveljavljati), s predlogom novega zakona vzeti (jemati) staremu zakonu polno veljavo: huic legi nec obrogari fas est, neque derogari aliquid ex hac licet esse, neque tota abrogari potest Ci., obrogatur legibus Caesaris Ci., antiquae legi nova contraria obrogat L.

2. upreti (upirati) se, postaviti (postavljati) se po robu, nasprotovati sprejemu zakonskih nasvetov (predlogov): legibus (alicuius) Fl., Aur.

ob-sistō -ere -stitī (-stitum) (ob in sistere)

I. intr.

1. stopiti (stopati), postaviti (postavljati) se pred koga, kaj, stopiti komu na pot, zastopíti komu pot, zastaviti (zastavljati), zapreti (zapirati) komu pot: hic obsistam Pl. tukaj se hočem postaviti spredaj, alicui obviam o. Pl., o. abeunti L., cum ingredi vellet, armati obstiterunt L.

2. metaf. (poseb. kot voj. t.t.) sovražno se postaviti nasproti, upreti (upirati) se, nasprotovati, postaviti (postavljati) se po robu komu; abs.: Cu. idr., cum obsistere ac defendere conarentur Ci. ustopiti se, zavzeti položaj, nec obsistere nec insequi poterant L. Skladi z dat.: N., O., Iust., Lucan., Suet., dolori Ci., per me (sam) tibi obstiti Ci., quis umquam istius libidini obstitit? Ci., o. visis Ci. ne pritrjevati; s prohibitivnimi stavki: obstitit, ne perficeretur N., ceteris naturis multa externa quominus perficiantur possunt obsistere Ci., quae (sc. fortuna) si cui obstitit, quominus referret gratiam Sen. ph.; tako tudi brezos.: Q. Ciceroni obsisti non potuit, quominus Thyamim videret Ci.; z inf.: obstitit Oceanus in se inquiri T. —

II. trans.

1. postaviti kaj ob kaj ali proti čemu: sol obstitus Ap. na strani se nahajajoče sonce (naspr. sol adversus); od tod subst. obstitum -ī, n poševno stanje: pro obstito circulorum Ap. (?).

2. kot avgurski t.t. nasproti stoječ = od strele zadet: fulgura atque obstita pianto Ci.

ob-versor -ārī -ātus sum (frequ. med. glag. obvertere)

1. hoditi, pohajati pred čim, klatiti se, potikati se, letati, kazati se, zadrževati se: transfugae Carthagini obversantur L., o. limini Plin. iun., obversans in urbe inter coetus hominum T., o. in oculis principum in foro Carthaginiensium Iust.

2. metaf. gibati se = biti pred očmi, prikaz(ov)ati se (prim.: ob oculos versari): Lucr., Suet., Sen. ph. idr., mihi ante oculos obversatur rei publicae dignitas Ci., in somnis obversata species L., memoria animis obversatur L. živi, se obuja v duhu.

3. upreti (upirati) se, nasprotovati: malo obniti et obversari Tert.

ob-viam, adv. (ixpt. ob in viam = „na poti“ =) na(s)proti, večinoma pri glag. premikanja ire, se ferre, procedere, venire, mittere idr.: N., Iust., Vitr., Suet. idr., obviam fit ei Clodius Ci. sreča ga, proficisci C., o. occurrere L., o. dari Ter. ali esse Pl. srečati, o. dari alicui L. na met (na doseg) priti komu, aliquem forte habere o. Gell. slučajno srečati koga; pren.: o. (alicui) esse pri roki biti (komu): in comitio estote o. Pl., pa tudi = v napoto biti komu, ovirati koga: tibi nulla aegritudo est animo o. Pl. Poseb. obviam ire alicui

1. na(s)proti iti (hoditi) komu, sreč(ev)ati koga: N., Suet., hostibus S., mercede conducti candidatis o. eunt Ci.

2. metaf.
a) nasproti se postaviti (postavljati), postaviti (postavljati) se po robu, upreti (upirati) se, kljubovati: temeritati, irae L., cupiditati hominum Ci., periculis S.
b) priskočiti, priti (prihajati) na pomoč, odpomoči, odvrniti (odvračati), onemogočiti (onemogočati), preprečiti (preprečevati): infecunditati terrae o. iit quantum poterat T., nullis plebis scitis (abl.) obviam itum fraudibus T., timori T.; abs.: ni Caesar o. isset T.

ob-viō -āre -āvī (ob in via)

1. sreč(ev)ati koga: alicui Eccl.

2. metaf. na(s)proti se postaviti (postavljati), postaviti (postavljati) se po robu, upreti (upirati) se, kljubovati: Icti., Cod. Th., quibus obviandum non erat Macr.

oc-currō -ere -currī (redko occucurrī: Ph., pri Pl. in Sen. ph. dvomno) -cursum

1. nasproti (pri)teči, (pri)hiteti, sreč(ev)ati, naleteti (naletavati) na koga, zade(va)ti na koga: obviam alicui Pl., L., Iust. idr., ad Aeginam Caesari occurrit C., equites hostibus occurrebant C.; abs.: Pl., Iuv., Suet., rex Anius occurrit V. hiti na(s)proti, si occurri, rides H., eo occurrere (hiteti) et auxilium ferre C., occurritur (sc. mihi) Ci. ep.; s stvarnim subj. = priti (prihajati), stopiti (stopati) na pot, prikaz(ov)ati se, pojaviti (pojavljati) se, nahajati se, biti (stati, ležati) pred čim: nulla arbor occurrit Cu., eadem figura in litore occurrisse narratur Plin. iun., in asperis locis silex … occurrebat L., quadrigae inter se occurrentes Cu. srečavajoče se, apud Elegeam occurrit ei (sc. Euphrati) Taurus mons Plin., quem locum occurrens Terinaeus sinus paeninsulam efficit Plin., abruptā quā plurimus arce Cithaeron occurrit caelo Stat.; occ.
a) iz vljudnosti in spoštljivosti komu iti (priti, prihajati) na(s)proti: Alexandro, filiis Cu., turba occurrentium prosequentiumque Suet.
b) sovražno komu na(s)proti iti, iti nad koga, pomikati se proti komu, udariti na koga, napasti (napadati) koga: obvius adversoque occurrit V., o. Dareo Cu., armatis C., duabus legionibus C., eques ab tergo occurrendo L., statim castris exeundum et occurrendum esse C.; brezos.: ad undecimum lapidem occursum est L.

2. priti k čemu, kam, prispeti, dospeti, udeležiti (udeleževati) se česa, prisostvovati, biti navzoč pri čem, biti pri (v) čem: Val. Max., o. ad tempus Ci., paulo serius ad praedictam cenae horam Suet., ut concilio occurrerent legati, iter accelerarunt L., o. negotiis Ci., comitiis, neutri proelio L., ne graviori bello occurreret C. da ne bi zabredel v še hujšo vojno, da se ne bi zapletel v še hujšo vojno, o. ad id concilium L.; abs.: occurrite! Pl.

3. metaf.
a) na(s)proti stopiti (stopati), nasprotovati, del(ov)ati proti, upreti (upirati) se komu, čemu, izpodbi(ja)ti koga, kaj: eius consiliis occurri atque obstiti Ci., res vera occurrit falsae rationi Lucr., imprudenti fortuna occurrit Pr.; occ. α) preprečiti (preprečevati), (u)braniti kaj, pomagati komu, čemu, odvrniti (odvračati), (u)braniti komu (kaj, da ne), ustaviti (ustavljati) kaj, na pomoč priti (prihajati): utrique rei occurram V., sentio occurrendum esse satietati vestrae Ci., o. dolori Sen. ph., venienti morbo Pers., inflationibus Plin., vitio Plin. iun., incendio Cu., supplicibus Ci., alicui suppetias Auct. b. Afr.; brezos.: fatigatis occursum est Iust., ne potentia inimicorum oppressisse videretur, occursum est Val. Max. β) o govorniku odgovoriti (odgovarjati), prigovoriti (prigovarjati), ugovarjati, odvrniti: Q., Suet. idr., dictis alicui V., alicuius orationi T.; brezos.: occurreretur, sicut occursum est Ci., occurritur nobis a doctis Ci.; o stvari na(s)proti stopiti (stopati), ovreti (ovirati), biti v nasprotju s čim, predstavljati možno nasprotje ali možen ugovor: quid occurrat, non videtis Ci.
b) stopiti (stopati) pred (telesne ali duševne) oči, ponuditi (ponujati) se, komu na misel (na pamet, v glavo) pri(haja)ti: oculis L., O., Cu., Col., o. animo Ci., cogitationi Plin. = in mentem Ci. = memoriae Iust. = memoria Cu., pa tudi samo occurrere Ci. na misel priti (prihajati), occursuram ei extemplo domesticorum funerum memoriam L., alicui desiderium quietis occurrit Cu. koga obide (obhaja), tu occurrebas Ci.; z neodvisnim govorom: occurrit illud: „ne Clodius quidem cogitavit?“ Ci.; z ACI: Ci., Cu., utrisque ad animum occurrit, quod … T.; s predik. adj. ali subst. = kazati se, zdeti se, dozdevati se, zazdeti se: sic dulcis amicis occurram H., mihi tu occurrebas dignus eo munere Ci., ne cui de liberis cogitanti dirum omen occurram Sen. rh.; prim.: mihi multo difficilior occurrit (zdi se mi) cogitatio Ci.
c) occurrit z inf. = primerno je: occurrit dicere aliqua de magicis (sc. herbis) Plin.
d) v delež priti: sin doctus illis occurret labor Ph. tj. če naleti na tiste sodnike.

òdbiti ȍdbijēm
I.
1. odbiti: odbiti parče od kamena; odbiti loptu, udarac
2. odkloniti: odbiti ponudu, pomoć, prosioca, darove, poziv
3. zavrniti: odbiti stoku
4. odvrniti, speljati drugam: odbiti vodu, rijeku, trgovinu
5. odstaviti: odbiti tele, dijete od sise
6. odšteti: odbiti šest od dvadeset
7. odtegniti, odbiti: odbiti od plate, od svote, od cijene
8. pripisati: ova mu se greška može odbiti na račun mladosti, na neiskustvo
9. prevaliti: odbiti krivicu na drugoga prevaliti krivdo na drugega
10. odmakniti se, stopiti: odbij lijevo, desno, natrag
II. odbiti se
1. odbiti se: odbiti se od zida; zraci se odbili od zrcala
2. upreti se: nešto mi se jelo odbilo
3. oditi po svetu: odbiti se od kuče
4. odriniti: odbiti se od obale

odòljeti odòlīm (ijek.), odòleti odòlīm (ek.) odoleti, ustaviti se, upreti se, biti kos čemu, premagati, obvladati kaj, koga: ne mogu više odoljeti njenim suzama; ne mogu da odolim čežnji, srcu svome

offerō -ferre, ob-tulī (op-tulī), ob-lātum (ob in ferre)

1. na(s)proti nesti, prinesti (prinašati), nuditi, ponuditi (ponujati), poda(ja)ti, (po)kazati: Acc. ap. Fest. et ap. Ci., Ter., S., Q., Tib. idr., dextram Philippo Cu., aciem (meč) strictam venientibus V., speciem Cu., os suum non modo ostendere, sed etiam offerre Ci. hote se dati spregledati, nec dis cordi fuisse poenam eius oblatam prope oculis suis L. da se je izvršila kazen skoraj pred njihovimi očmi, neque ut quicquam interesset inter intestinum et oblatum Ci. in da je čisto vseeno, ali je povzročilo tako stanje kaj notranjega ali kaj zunanjega (kak notranji ali zunanji vzrok); metaf.: quam in partem fors obtulit C. ga je privedlo, cohortes fors offert C. pelje nasproti, locum fors offert C. nudi, ponuja; med. in refl. ponuditi (ponujati) se, (po)kazati se, prikaz(ov)ati se, pri(haja)ti pred oči, pojaviti (pojavljati) se, na(s)proti stopiti (stopati): foedum omen se obtulit Cu., lux quaedam videbatur oblata Ci., mihi sese offert Amyntas V. mi pride nasproti, me sreča, Allecto se offert iuveni V. prikaže; metaf.: oblata occasione C. ko se je ponudila priložnost, nova res oblata V. nova prikazen, cuius oblata est praesentia O., religio oblata est Ci. utrnil se mu je verski pomislek, metu oblato Ci.; occ. sovražno na(s)proti stopiti, pot zastopiti, pot zastaviti (zastavljati), pot zapreti (zapirati), postaviti (postavljati) se po robu, upreti (upirati) se: o. se hostibus C., se consulibus ferociter obtulerunt L., statim me Antonii sceleri obtuli Ci., Fauno sese obtulit V.

2. metaf.
a) ponuditi (ponujati): spem imperii offerunt patricii Ci., obtulit se ad ferramenta prospicienda Ci., operam suam ultro L., foedus V.; z dvojnim acc.: magistratibus se offerre consiliarium Suet. za svetovalca, se medium paci V. za mirovnega posrednika; z ACI: offerebat se intercessurum T.
b) izkaz(ov)ati, prizade(va)ti, da(ja)ti, zada(ja)ti, storiti (delati), povzročiti (povzročati): Ter., Luc. ap. Non., Pac. ap. Non., Cat. idr., Germani Ambiorigi beneficium obtulerunt C., bonum a dis oblatum et datum est Ci., auxilium Cereris multis oblatum est Ci., mortem parenti, stuprum sorori Ci., quis est, qui moram mi occupato molestam optulit? Pl.; occ. Bogu darovati, podariti (podarjati), posvetiti (posvečevati), žrtvovati (prim. sl. ófrati, ófer): Eccl.
c) nastaviti (nastavljati), izpostaviti (izpostavljati): Acc. ap. Ci. et ap. Non., Pl., L., se proelio, telis, morti C., pro te totiens morti me obtuli Ci., meum caput obtuli periculis Ci., se invidiae Ci., se in discrimen (pogibeli) Ci.
d) na dan da(ja)ti, na dan spraviti (spravljati), starejše obelodaniti, povedati, reči (govoriti), izreči (izrekati) kaj zoper koga: oblato falso crimine L., crimina o. Ci.
e) prinesti (prinašati), vzrok (povod) da(ja)ti čemu, za posledico imeti kaj: formae, quae reapse nullae sunt, speciem (prevaro) autem offerunt Ci.

Opomba: V afr. vulg. lat. imp. ofers: Ap.

of-ficiō -ere -fēcī -fectum (ob in facere)

1. na(s)proti stopiti (stopati) komu, na(s)proti se postaviti (postavljati), na pot stopiti (stopati), pot zastaviti (zastavljati), pot zapreti (zapirati) komu, postaviti (postavljati) se po robu, upreti (upirati) se, zadel(ov)ati, zazid(av)ati, zastaviti (zastavljati) kaj: Varr., V., Lucr. idr., offecerat (sc. Alexander) apricanti (sc. Diogeni) Ci. je stal napoti, je bil v napoto, o. itineri hostium S., cum alii in angustiis ipsi sibi officerent S. so bili drug drugemu v napoto, umbra terrae soli officiens Ci. na pot stopajoča, o. auspiciis Ci. ali omnium prospectu (= prospectui) Auct. b. Afr. napoti (v napoto) biti, o. luminibus alicuius Ci., Icti. zazidati (zastreti) komu svetlobo; z acc.: o. adversariorum iter Auct. b. Afr.; pren.: mentis tuae quasi luminibus officit altitudo fortunae meae Ci. jemlje vid tvojim duševnim očem.

2. metaf. biti v napoto, prizade(va)ti, (o)krniti, škoditi (škodovati), (pre)kršiti, (pri)kratiti komu kaj, zmanjš(ev)ati, ovreti (ovirati), zavreti (zavirati), ugonobiti (ugonabljati): libertati, nomini L., eius gloria iam imperatoris famae officiebat L. je s svojim bliščem zatemnjevala, o. commodis alicuius S., officiunt frugibus herbae (plevel) V., lactucae officiunt claritati oculorum Plin., ei pecuniae vita Sex. Roscii obstare atque officere videtur Ci., offecti corporis sensūs Lucr.; v besedni igri: simulatio officio meis commodis officis et obstas Ci.; alicui non officere s quominus: Plin. iun.

3. narediti kaj čez kaj, prevleči, prekriti kaj s čim: proprio colori novum P. F.

oprijèčiti se òpriječīm se (ijek.), oprèčiti se òprēčīm se (ek.) upreti se: opriječiti se nasilju

òprijeti se ȍprēm se (ijek.), òprēti se ȍprēm se (ek.)
1. opreti se: nemamo se o šta oprijeti; na noge se oprijeti
2. upreti se: oprijeti se silnomu caru

opúne opún vt./vr. zoperstaviti (se), zoperstavljati (se), nasprotovati, kljubovati, upirati se, upreti se

òzubiti -īm
I.
1. oglodati
2. dobiti zobe
II. ozubiti se ekspr. upreti se: ozubiti se sili

per-vincō -ere -vīcī -victum (per in vincere)

1. intr. popolnoma (docela, povsem) (z)moči, zmagati, doseči (dosegati) popolno zmago(slavje): pervicit Cato Ci., amnis transgressu pervicit Vardanes T.

2. trans. premoči, premag(ov)ati, obvlad(ov)ati, prevlad(ov)ati nad kom (čim), upreti (upirati) se komu (čemu): alicuius perfidiā pervinci Pl.; metaf.: illum cupido gloriae flagrantior pervicerat Aur., nam quae pervincere voces evaluere sonum referunt quem nostra theatra? H., mores (svojeglavost) dominae Pr., pavorem Sen. ph.

3. metaf.
a) trudoma nagniti (nagibati), premakniti (premikati), pridobi(va)ti si naklonjenost, nakloniti si, prisiliti koga, izsiliti kaj od koga, pripraviti do česa, (pri)gnati k čemu, do česa, doseči (dosegati) kaj: pervincerat Rodios, ut Romanam societatem retinerent L., pervicerunt quidem remis, ut tenerent terram L., pervicerunt, ut consules dicerent L., illum non verbera, non ignes pervicere, quin obiecta denegaret T., ne utraque pervinceret (da ne bi izsilil obojega) alterum concedere T.; abs.: facito, ut pretio pervincas tuo Pl.
b) neovrgljivo dokaz(ov)ati: id dictis Lucr.

pobúniti pòbūnīm
I. naščuvati na upor: pobuniti narod
II. pobuniti se upreti se: narod se pobunio

podbòčiti pòdbočīm
I. podpreti: podbočiti kuću da ne padne
II. podbočiti se podbočili se, upreti roke v boke

predòljeti -līm (ijek.), predòleti -līm (ek.) ustaviti se, upreti se, kos biti čemu, premagati kaj, obvladati

prìpuaziti se -ī se zagnusiti se, upreti se: čovjeku se primraze ako jede stalno ista jela; primrazi se i krnh domaći

protìvstati -nēm, protùstati -nēm (rus.) upreti se